Foto: Mojportal, Freepik
VIKEND TERAPIJA Znate li što je doomscrolling i kako sačuvati hladnu glavu dok svijet gori?
Pojava ovog obrasca ponašanja se najviše očitovala tijekom pandemije COVID-a 19, kada je socijalna izolacija primorala ljude da sve informacije traže putem društvenih mreža i web portala
MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.
------
Prošlo je točno tjedan dana kako se svijet, po tko zna koji put, okrenuo naopačke. Vijesti su postale za nekoliko nijansi crnije, a podnaslov ''Uživo’'' ili ''Iz minute u minutu’'' istaknuo se na većini medijskih web stranica. Naslovi su se redali jedan za drugim, a ono što se nije stizalo objaviti u internetskim člancima, preplavljivalo je tv dnevnike koji danas broje minutažu prosječnog dugometražnog filma. Nesigurnost i anksioznost opet su ispunile medijski prostor. I tako je umreženost s cijelim svijetom od nas napravila pasivne sudionike svjetskih političkih promjena, htjeli mi to ili ne. Rastrgani između želje da budemo informirani i potrebe da se povučemo u svoj svijet, postoji li način da vijesti ne utječu na naše mentalno zdravlje i da se možemo na vrijeme ‘’isključiti’’ iz prijenosa uživo? Kako prepoznati obrazac ponašanja koji nas uvuče u spiralu neprestanog čitanja loših vijesti i možemo li mu se oduprijeti?
Mrak na kraju medijskog tunela
Globalna umreženost danas se smatra jednim od većih civilizacijskih dostignuća. Ona nam je, uz modernu tehnologiju, dovela jedan novi pojam u svakodnevni život – doomscrolling. Iako službenog prijevoda na hrvatski jezik nema, opisuje se kao grozničava i opsesivna potraga za lošim vijestima koja izaziva anksioznost te utječe na smanjenje kvalitete života. Pojava ovog obrasca ponašanja se najviše očitovala tijekom pandemije COVID-a 19, kada je socijalna izolacija primorala ljude da sve informacije traže putem društvenih mreža i web portala. Većina tih informacija bila je negativna i katastrofična, te je stvorila potrebu da smo skroz informirani kako bi se umanjio osjećaj neizvjesnosti.
Ako čitate ove retke i mislite si da se to vama ne događa, sjetite se kako ste se osjećali jutros kada ste posegnuli za mobitelom i počeli čitati naslove vijesti. Iako je pandemija završila, nju su ''naslijedile’'' prirodne katastrofe, novi politički sukobi, polarizirajuće teme i tako sve do krajnjeg mraka u medijskom tunelu. Jer lošim vijestima nikad nema kraja, a efekt doomscrollinga se sve više odražava na naše mentalno i fizičko zdravlje.
Fizičke i mentalne posljedice doomscrollinga
Evolucijski, ljudski mozak i tijelo mogu podnijeti kraće nalete stresa. No, kada je situacija u okolini nestabilna i čini se kao da se samo pogoršava, što smanjuje osjećaj sigurnosti, doomscrolling je jedan od mehanizama kako se nosimo s tim vanjskim stresom. On potiče osjećaj egzistencijalnog straha, jer nas vijesti o ubojstvima, ratovima i prirodnim katastrofama podsjećaju na konačnost života. Neurobiološka pozadina ovog mehanizma nalazi se u reptilskom dijelu mozga, onom koji je odgovoran za naše preživljavanje. Kad se uhvatimo u spiralu čitanja negativnih vijesti, naš mozak to percipira kao znak da nastavi pretraživati potencijalnu opasnost u virtualnoj okolini. Postajemo pojačano budni (hipervigilantni) i što više skrolamo, to imamo veću potrebu nastaviti s traženjem negativnih sadržaja.
Osim toga, prevelika izloženost takvim sadržajima dovodi do osjećaja preplavljenosti koji se u recentnim istraživanjima opisuje kao biološki fenomen ''pucanja mozga po svim šavovima’''. Nadalje, tjelesni simptomi pretjeranog doomscrollanja obuhvaćaju osjećaj kao da se želudac okrenuo naopačke (kod velikih katastrofičnih vijesti), glavobolje, napetost u mišićima, bolove u vratu i ramenima, niži apetit, poteškoće sa spavanjem i povišen krvni tlak. Općenito, to je obrazac ponašanja koji potiče višesatnu sedentarost, jer je lako izgubiti pojam o vremenu tijekom skrolanja po društvenim mrežama i internetu.
Kako presijeći i vratiti se u realan svijet?
Postoje strategije koje se koriste za postavljanje digitalnih granica i omogućuju mozgu i tijelu da se vrate na normalan način funkcioniranja. Digitalne granice obuhvaćaju ponašanja poput ostavljanja mobitela dalje od noćnog ormarića ili radnog stola kako bi se izbjeglo kompulzivno skrolanje prije spavanja ili tijekom obavljanja radnih zadataka. Promjena vizualnih postavki na mobitelu na slabije osvjetljenje pokazalo se kao učinkovita strategija za smanjenje skrolanja, jednako kao i isključivanje notifikacija za novosti, mailove i poruke.
Ako već imate potrebu biti informirani, okrenite se radije praćenju lokalnih vijesti. One nisu toliko negativno nastrojene te češće sadrže priče koje su motivirajuće za zajednicu. Čovjek je naviknut živjeti u manjim zajednicama, što sa sobom povlači procesiranje samo određene količine informacija iz okoline. I tome se jednostavno treba prilagoditi. Nadalje, naučite se reći ''ne'' ljudima koji imaju potrebu širiti negativne vijesti. Taj čin će vam vratiti osjećaj kontrole nazad u ruke, jer time više ne dajete drugima da upravljaju vašim emocijama.
Naposljetku, fokusirajte se na dijeljenje pozitivnih emocionalnih iskustava s drugima te sudjelujte u aktivnostima koji će vam povećati osobno zadovoljstvo. Bila to šetnja u prirodi, tečaj plesa, druženje s prijateljima ili volontiranje za dobrobit zajednice, bitno je da vam mijenja percepciju svijeta kao sigurnog mjesta za ugodan život.
Nemoguće je isključiti se iz virtualnog svijeta informacija, no itekako je moguće stvoriti svoj mali svijet i tako se zaštititi od negativnih vijesti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!