Foto: MojPortal, Pexels
VIKEND TERAPIJA Može li spremanje doma doista ''pospremiti'' ladice u našem umu?
Općenito, smatra se da je radna terapija odlična za smanjivanje stresa jer omogućava osobi da planiranjem aktivnosti smanji osjećaj kaosa i vrati osjećaj kontrole
MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.
----------
Dolazak sunčanog vikenda nekima je prilika da se obračunaju s neredom i prašinom u kući. Stres na poslu, preplavljujuće obaveze i napetost u tijelu, sve nekako padne u drugi plan kad sjednemo u pospremljeni dnevni boravak dok oko nas miriše na čistoću i urednost. Zašto imamo osjećaj da nam čišćenje vlastitog doma pomaže kad smo pod stresom?
Radna terapija je najbolja terapija
Općenito, smatra se da je radna terapija odlična za smanjivanje stresa jer omogućava osobi da planiranjem aktivnosti smanji osjećaj kaosa i vrati osjećaj kontrole. Osim toga, usmjeravanje na radne zadatke odvlači pažnju s razmišljanja o stresoru, tim više kada se radi o smislenim aktivnostima u kojima se osjećamo korisni. Čišćenje je upravo to. Čak i nakon višesatnog ''ribanja'', činjenica da je taj rad vidljiv i uložen da bismo u njemu kasnije uživali, budi osjećaj zadovoljstva i korisnosti.
Nakon napornog tjedna gdje su se možda neke obaveze naknadno pojavljivale i izbijale nas iz uobičajene rutine, strukturirana aktivnost za subotnje jutro daje kontrolu nad planiranjem dana u kojem se stvari napokon odvijaju onako kako želimo. Najvažnije, radnom terapijom se oslobađamo napetosti nakupljene u tijelu. Kortizol kao hormon stresa djeluje na povećanje napetosti mišića koja se može zadržati danima i zaostati kada aktivnog stresa više nema. Stoga opuštanje kroz rad pomaže da se mišići izmore i opuste, ali i da se glava isprazni.
Osjećaj kontrole i stres
Način na koji doživljavamo stres uvelike ovisi o tome koliko percipiramo da ga možemo iskontrolirati. Tome služi lokus kontrole koji opisuje kako osoba doživljava odnos između vlastitog ponašanja i ishoda koji joj se događaju. Ako ima uvjerenje da svojim postupcima može utjecati na ono što joj se događa, onda ima pojačan unutarnji lokus kontrole. Dakle, mogu učiniti nešto što će promijeniti situaciju. Ako pak smatra da nema utjecaj na ishod, nego je to produkt vanjske sudbine, okolnosti ili drugih ljudi, onda se njeno uvjerenje sidri u vanjskom lokusu kontrole.
Kod doživljaja stresa je vrlo važan osjećaj kontrole. Ako osoba vjeruje da svojim ponašanjem ili akcijom može ublažiti utjecaj stresora, onda stresna situacija više neće biti tako opasna i izazivati bespomoćnost. Čišćenjem i pospremanjem zapravo utječemo na to da svojom akcijom kontroliramo okolinu, smanjujemo si tenziju i učimo se prebaciti vanjski lokus kontrole na unutarnji. Jednostavnom akcijom da pospremimo radni stol, dajemo si izravno iskustvo utjecaja na vlastitu okolinu. Učinili smo nešto čime smo opet zadobili kontrolu nad situacijom. Dakle, možda ne mogu kontrolirati sve što mi se događa u životu, ali mogu barem ovu prostoriju učiniti čistom da se osjećam bolje.
Dom kao psihološki sigurno mjesto
Nakon cjelodnevnih obaveza, dom nije samo mjesto gdje se odmaramo, već bi nam trebalo biti psihološki sigurno mjesto. Dolazak u neuredan i nepospremljen prostor smanjuje taj osjećaj, stoga čišćenje u ovom smislu znači vraćanje kontrole i osobne sigurnosti. Pomaže li nam čišćenje da si posložimo glavu?
Zanimljivo istraživanje na tu temu, a koje je provedeno na uzorku preko 3000 ljudi, pokazalo je da mentalno zamišljanje čišćenja i stvarno čišćenje osobnog prostora dovodi do ublažavanja reakcija na stres. U tom smislu, čišćenje može pomoći da si razbristrimo misli, maknemo fokus s problema i dobijemo prividan osjećaj da u vlastitom domu držimo konce u rukama. Dakako, treba pripaziti da pretjerano okupiranje čišćenjem ne postane način bijega od problema. Neka vikend bude posvećen stjecanju kontrole nakon stresnog tjedna, ali i mogućnost da se živčani sustav rekuperira u prirodi ili društvu najbližih.
--------------------------------------------------------
Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put.
Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!