Pakračka heroina Sendi Štrbac ozlijeđena za Hrvatsku istrčala 185 km za 24 sata! I ima medalju!
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Sendi Štrbac, 34-godišnja pakračka ultramaratonka o kojoj smo već pisali na našem portalu, ponovno je pomaknula granice svoje izdržljivosti.
Na 24. Europskom prvenstvu u trčanju na 24 sata koje je održano 17. rujna u talijanskoj Veroni, Sendi je u svom debiju za reprezentaciju tijekom 24 sata istrčala 185 kilometara i 161 metar!
Cilj ove ultra zahtjevne trkačke discipline je vrlo jednostavan. Natjecatelji tijekom razdoblja od 24 sata za što bolji rezultat trebaju pretrčati što više kilometara. Dakle sami biraju vrijeme i dužinu zaustavljanja u boksu zbog uzimanja hrane, tekućine ili regeneracije i odmora. Računica je jasna, što duži boravak u boksu = manje pretrčanih kilometara.
Relacija od Pakraca do Vukovara
U Veroni se trčala kružna utrka s krugom dugim 1500 metara i to na kombiniranoj asfaltiranoj i tartanskoj podlozi. Da biste dobili predodžbu o kako zahtjevom pothvatu se ovdje radi recimo da je kilometraža koju je Sendi pretrčala približno jednak udaljenosti Pakraca i Vukovara, preko Našica i Osijeka. Ili zamislite da iz Bjelovara, preko Vrbovca, Velike Gorice i Karlovca u 24 sata dotrčite do Slunja.
Ekipno je Hrvatska osvojila 9. mjesto u konkurenciji 17 reprezentacija s ukupno pretrčanih 625 kilometara i 135 metara. U ekipnom plasmanu boduju se 3 najbolja rezultata, a Sendin je još vrjedniji, ako se zna da je upravo treći najbolji od ukupno devet natjecateljica iz Hrvatske. Bolje od nje iz naše reprezentacije su bile samo Paula Vrdoljak koja je s pretrčanih 238 kilometra i 32 metra postavila novi nacionalni rekord te Lana Ostojić koja je pretrčala 201 kilometar i 941 metar. Ekipno zlato osvojile su Poljakinje (754,822 km), srebro je osvojila Francuska (731,729 km), a broncu Njemačka (719,584 km).
Kada se gleda pojedinačan rezultat, u konkurenciji 93 trkačice Sendin rezultat je 59., a europska prvakinja je Patrycja Bereznowska sa pretrčanih 256 kilometara i 250 metara tijekom 24 sata.
Sendi kaže da su uvjeti za trčanje u početku bili vrlo teški. Trkačice i trkači su startali u 10 sati praćeni kišom, potom je zasjalo sunce što je donijelo sparinu, a s krajem dana i ulaskom u noć je zahladilo.
Najvažnije – nije odustala
Dva dana nakon utrke Sendi ipak nije bila pretjerano zadovoljna, a za MojPortal.hr je pojasnila i razloge.
- Cilj mi je bio i ostao istrčati 200 kilometara u 24 sata i taj ću rezultat napasti već na nekom sljedećem natjecanju. Možda bih ga uspjela postići već u Veroni, da se nije pojavila stara ozljeda desne prepone, a to odmah za sobom povlači i tetivu i mišić. Ozljeda me onemogućila u postizanju boljeg rezultata jer posljednja četiri i pol sata utrke nisam mogla trčati pa sam hodala. Problemi su počeli puno ranije jer mi se, zbog kišovitog starta, na stopalu koža slijepila i naborala od čega je nastao veliki žulj i to me je jako peklo i boljelo. Ma, to me praktički ubijalo od početka ubijalo. U boksu smo to svako malo sanirali vazelinom i puderom, al sam nakon nekog vremena otupila na tu bol. Šteta jer sam, dok sam mogla trčati imala solidan tempo i da sam mogla trčati do samog kraja, vjerujem da bi dostigla željenih 200 kilometara - kaže Sendi.
Bez obzira na sve probleme, naglašava kako je jako zadovoljna što je izdržala u glavi.
- Najvažnije mi je što nisam podlegla ozlijedi, što se nisam ugasila i odustala. Pod svaku cijenu sam se htjela održati na utrci iako me toliko boljelo da stvarno ne znam što mi je dalo snage da uopće hodam uz tolike bolove. Stalno sam se motivirala da mogu izdržati i da mogu više od ovoga. Tijekom ove utrke, ali i inače ne razmišljam previše o svom rezultatu nego sam pratila ostale trkače, gledala što i kako rade, kojom brzinom trče i koja vremena postižu. Kada me je uhvatila prepona sama sebi sam rekla: "Ja ovo moram osvetiti!" To mi je odmah dalo motiv da izvučem maksimum iz ove utrke i da se "osvetim" u sljedećoj na 24 sata. Kad će to biti, još ne znam, ali ove godine sigurno ne“, prepričava Sendi, članica Ultramaraton kluba Mazator iz Slavonskog Broda kojoj je ovo bio i debitantski nastup na nekoj utrci dugoj 24 sata.
Važan segment ove utrke je i pravilna briga o tijelu i ravnomjeran unos hranjivih tvari u organizam Kaže da je nakon otprilike svaka dva kruga uzela poneki zalogaj, a koristila je energetske gelove i bombone, štapiće, čokoladu, specijalne rižine kolačiće s keksima, a u neko doba noći je pojela i malo kuhanog krumpira.
Zaspala u trku
Tijekom noći je u dva navrata odspavala po 15 minuta.
- Negdje između 3 i 4 sata u noći, toliko me je uhvatio san da nisam smjela trepnuti i zatvoriti oči za vrijeme trčanja. Trepnem i za čas zaspem pa sam zbog toga čak i naletjela na jednog trkača na stazi. Stvarno je bilo jako teško održati se jer sam teturala, gubila fokus. Morala sam stati i zaspati, barem i tih 15 minuta koje su mi prekratko trajale- kaže Sendi.
Dodaje da je potrošila i velike količine tekućine, mineralne vode, Cole, rehidromikseva, energetskih preparata za nadoknađivanje elektrolita, a za sve to se i na ovoj utrci brinuo njezin dečko Marko Ljevar.
Slijedi Prvenstvo Hrvatske
Sendi je čvrsto uvjerena da ju ozljeda prepone neće predugo zadržati izvan trkališta. Ovaj tjedan je rezerviran za odmor i rekuperaciju, za vikend planira dva treninga, a od sljedećeg tjedna lagano kreće s pripremama za sljedeća natjecanja.
- Vjerujem da ću se uspjeti pripremiti za Prvenstvo Hrvatske u trčanju na 12 sati koje je na rasporedu u studenom. Lani sam na tom natjecanju istrčala svoj rekord od 125,17 kilometara što je bila i norma temeljem koje sam izborila reprezentaciju i nastup na ovom Europskom prvenstvu. Nadam se da ću ponovno uspjeti izboriti priliku za novu utrku na 24 sata. I naravno, cilj je samo jedan - otrčati 200 kilometara - odlučno zaključuje Sendi.
