"Kraljice šoka" šokirala pakračka obitelj Lopar. Jedini su ih dočekali iako dočeka nije ni bilo!
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Hrvatska s razlogom slavi svoje nove sportske heroine - rukometne reprezentativke koje su se s Europskog rukometnog prvenstva vratile s brončanom medaljom, prvom medaljom u ženskom rukometu osvojenom na velikim natjecanjima.
Brončane rukometne "kraljice" su u zračnu luku u Zagrebu sletjele oko 13:15, a zbog epidemiološke situacije i mjera nije bilo svečanog dočeka kakav priliči ovom uspjehu. Ipak, uz novinare i članove obitelji, dočekalo ih je i pet vjernih navijača, među njima Pakračani Mario Lopar, njegova kćerka Nika (12 godina) i sin Noa (9). Zanimljivo je da su svi Lopari aktivno uključeni u rukomet. Mario je predsjednik Rukometnog kluba LiPa Pakrac-Lipik za kojeg je donedavno igrao, sin Noa u istom klubu igra u mladim kategorijama, a rukomet igra i kćerka koja nastupa za Ženski rukometni klub Lipik/Škola rukometa LiPa.
Odlučili za vrijeme utakmice za broncu
- Normalno da sam gledao sve utakmice naših rukometašica, a ova jučerašnja za broncu je po svemu bila posebna. Zajedno smo je gledali djeca i ja i pred kraj utakmice kada se već vidjelo da ćemo pobijediti, zavladalo je totalno oduševljenje. I u jednom trenutku sam klince pitao: "Jeste vi za to da mi sutra idemo na doček u Zagreb? Naravno da su bili za i to je bilo to, odlučili smo - idemo. Svjestan sam mjera i epidemiološke situacije i da nije bilo organiziranog dočeka, ali ja sam to jednostavno morao napraviti, morali smo ih ići vidjeti - kaže Mario.
Rano ujutro su krenuli iz Pakraca put Zagreb. Kada su došli u zračnu luku Mario kaže da nisu znali hoće li ih moći ući u objekt i hoće li uopće vidjeti naše rukometašice.
- Došli smo dva sata prije slijetanja, nigdje nije bilo nikoga i taman je došao autobus Hrvatskog rukometnog saveza i otišli smo za njim jer smo znali da je rezerviran za rukometašice. Ušli smo u zgradu zračne luke i stajali sat i pol samo da ih vidimo kada su stigle. Najviše je bilo novinara, policije i rodbine, a nas ajmo reći navijača koji smo stajali po strani bilo 5. Uz nas troje, bio je još jedan bračni par iz Velike Gorice to je to. Onda smo opet izašli van i čekali da cure izađu i da dođu do nas. Cure su sjajne, susretljive, sve do jedne su došle do nas, bez problema su pristale na fotografiranje, mi smo im čestitali, a one su nam zahvalile što smo ih ipak došli dočekati i pozdraviti - kaže Mario.
Razgovarali smo telefonski dok je još bio ispred zračne luke pa je u jednom trenutku rekao: "Evo, upravo kreće bus i cure odlaze i mašu nam".
Nika sa Ćamilinom frizurom
Ne čudi da su Nika i Neo bili presretni i da je tata Mario danas supertata.
- Bilo mi je odlično i jako sam sretna što sam vidjela naše rukometašice i što sam se slikala s njim. Jedva sam ih čekala vidjet' - rekla je Nika.
Na pitanje koja joj je igračica najdraža, Nika je bez oklijevanja odgovorila:
- Ćamila! Super mi je jer se i sad smijala kao i uvijek. Ja sam čak danas napravila istu frizuru kakvu ima Ćamila i ona je to skužila - rekla je Nika, a i njen brat Noa se složio da je ovo bio super izlet i da je presretan što je među rijetkima mogao vidjeti naše brončane rukometašice.
Presretan je i Mario.
- Stvarno jesam, drago mi je što sam ovo doživio i što sam omogućio svojoj djeci koja su u sportu i rukometu da ovo dožive. Cure su ispisale povijest ovom medaljom, a na neki način smo i mi utkani u tu povijest jer smo bili jedini koji su ih dočekali. Bilo je jako emotivno, u jednom trenutku su se cure zagrlile, bilo je i suza, a i mi smo zaplakali -priznaje Mario koji je ispričao još jednu zanimljivu anegdotu s dočeka.
I mi smo obitelj, ali rukometna
- I djeca i ja smo bili u klupskim trenirkama i prišao nam je neki novinar i pitao koja je naša poveznica s rukometašicama, jesmo li netko od rodbine. Rekao sam mu da jesmo rodbina, ali ne krvna nego rukometna, odnosno da smo mi navijači iz Slavonije koji su došli samo kako bi ih pozdravili - ispričao je Mario.
Zahvaljujući njemu, ali i Niki i Noi, Pakrac se može pohvaliti da bio praktički jedini hrvatski grad koji je imao svoje navijače na dočeku naših sjajnih rukometnih reprezentativki! Svaka čast!
