Jakov Ogrizek nakon povijesnog uspjeha: "Gubio sam, a onda sam rekao: 'Možeš ti to!' i pobijedio"
Pobijedio je na Mastersu na kojem je nastupilo 16 najboljih tenisača Regije Sjever u kategoriji do deset godina i još jednom dokazao kako je blistava karijera pred njim
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
"Ajmo Jakove, idemo, možeš ti to", tim je riječima 8-godišnji Jakov Ogrizek iz Daruvara bodrio sam sebe u najtežim trenucima posljednjeg od četiri odigrana meča na Mastersu do 10 godina održanom posljednjeg vikenda u Daruvaru.
Jakov Ogrizek je, unatoč kašlju koji ga je dan ranije počeo mučiti i umoru jer nije lako igrati od 8 ujutro do 17 sati poslijepodne, dokazao da je uistinu talent. Pobijedio je na Mastersu na kojem je nastupilo 16 najboljih tenisača Regije Sjever u kategoriji do deset godina i još jednom dokazao kako je blistava karijera pred njim.
Iako je dosada osvajao turnire i već se istaknuo u tenisu, ova je pobjeda kruna njegove dosadašnje četverogodišnje karijere.
Tereni kao igralište
Inače, Jakov je gotovo svakodnevno na teniskim terenima od svoje četvrte godine, a budući da živi neposredno pored teniskih terena, slobodno možemo reći kako se tamo osjeća kao u svom dvorištu.
-Dosad smo sudjelovali na turnirima u našoj regiji, a Jakov je odnio pobjedu na pet od ukupno osam održanih turnira do 10 godina. Igra s dječacima dvije godine starijima od sebe, no to ga nije omelo u njegovoj želji da bude najbolji – kazala nam je Jakovova majka Ela koja je iznimno ponosna na uspjehe svojeg mlađeg sina. Mnogo je odricanja potrebno kako bi Jakov nizao ovakve uspjehe, no budući da on teniske terene smatra svojim igralištem i omiljenom mjestom na kojem provodi slobodno vrijeme, treninge više ne promatra kao nešto naporno ili teško.
Turnir života
-Treniram gotovo svaki dan, znači šest do sedam puta u tjednu, a čak i nakon treninga rado ostanem još malo na terenima – kaže nam Jakov, dok njegova majka potvrđuje da ima dobru ekipu te da jedan drugoga pozitivnom energijom bodre. Upitali smo daruvarskog vunderkinda koliko mu je bilo teško i naporno odigrati turnir života.
-Bilo mi je veoma naporno, puno sati smo igrali, ukupno četiri meča. Iako sam pobijedio, pred kraj nisam više imao snage. Mučio me kašalj koji je krenuo dan ranije i nismo ni znali hoću li nastupiti. U zadnjem meču, u finalu, kada sam igrao s Ivanom, gubio sam u prvom setu tri nula, a igraju se dva seta do četiri. Tu sam se rasplakao, no onda sam dobio snage. Rekao sam sam sebi: „Ajmo Jakove, idemo, možeš ti to“ i tu sam se uspio nekako dignuti i naposljetku i pobijediti – priča nam Jakov kojega na turnirima najviše bodri mama Ela, stariji brat Matko (12) koji također trenira tenis i tata Luka koji mu je ujedno jedan od tri trenera. Valja spomenuti kako je tata Luka, uz glavnog Jakovovog trenera Dinu Galijaša i Gorana Popadića, zapravo jedan od osnivača teniskog kluba Feniks.
Emotivna podrška
-Svi su oni treneri, no Dino je taj koji najviše trenira Jakova i provodi najviše vremena s njim. Pop nam je velika potpora, svi su oni podjednako važni i zaslužni za uspjehe našeg Jakova – priznaje Ela koja je inače logistika, odnosno podrška i servis gdje god zatreba Jakovu. Ona ga vozi na turnire, kuha, pere odjeću i kao prava mama, emotivno proživljava sve trenutke na terenu.
-Proživljavam s njim svaki taj poen. Suprug je taj koji je u tome cijeli život i ima granicu, no ja sam tu ipak samo mama. Na mreži uvijek šutim, ništa ne komentiram, samo ga bodrim. Teško to zna biti, no imam svoje načine kako se nosim sa svime. Iako dosad, moram priznati, nisam imala potrebe puno se nervirati jer on sve dobiva. Svaki meč s lakoćom odigra tako da sam sve ovo vrijeme uživala gledajući ga u sportu koji uistinu voli – kaže Ela i odaje nam kako je Jakov veoma organizirano dijete. Sam vodi računa o treninzima, gleda na sat, brine o svima potrebnim stvarima.
Mali mentalist
-Jakov je u biti pravi mali mentallist i ima toliko razvijenu logiku da i mene koji put zna iznenaditi – sretna je Ela koja zahvaljuje svima na podršci, učiteljici, prijateljima iz razreda, Češkoj školi koju pohađa… Poručila je kako Jakov osjeti da su svi na njega ponosni i to mu daje dodatni vjetar u leđa. Naposljetku smo upitali perspektivnog daruvarskog sportaša kako se osjećao nakon što je shvatio da je pobijedio 15 vrhunskih tenisača sjeverozapadne Hrvatske, a neki su od njega stariji čak i dvije godine pa je jasno da imaju i znatno više igračkog staža i treninga u nogama nego on.
-Iako sam bio iscrpljen od kašlja i cjelodnevne igre, jaaaako sam bio sretan i ponosan na sebe, moram to reći. Ivano mi je bio opaki protivnik u finalu, no nekako sam uspio sam sebe motivirati i odnio sam tu pobjedu – priznaje nam Jakov i na kraju zaključuje kako je tenis uistinu njegova velika ljubav.
Dodajmo kako su uz Jakova, još dvoje Daruvarčana polučili izvanredne rezultate. Ivano Vranjić bio je drugi dok je Petar Bolšec osvojio četvrto mjesto. Svi su oni djeca iz Teniskog kluba Feniks pa je malo reći kako su u klubu ponosni do neba.