Bjelovarčanin Miran Maričić osvaja odličja u streljaštvu. A zapravo nema prostor za pravi trening...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR - "Moj san i dalje je isti, a to je osvojiti olimpijsku medalju. I onda se u Tokiju odjedanput nađem tamo. Na natjecanju koje sam sanjao. Dobivam priliku u tih sat i 15 minuta, koliko traje meč, nešto napraviti", govori nam Miran i na sekundu zastaje.
- U Tokiju sam probio led. Već nakon deset metaka zračne puške shvatio sam da sam izgubio finale, jer sam prvu seriju zbilja slabo odradio. Međutim, tu sam vidio što su zapravo Olimpijske igre i koliki je to stvarno presing, a u isto vrijeme i doživljaj. Shvatio sam kako moram pristupiti svakom sljedećem meču, što se vidjelo već u malom kalibru, prisjeća se mladi Bjelovarčanin.
Nova svjetska odličja
Iskustvo stečeno na ovogodišnjoj Olimpijadi najboljem bjelovarskom sportašu Miranu Maričiću itekako je dobro došlo na President’s Cupu, održanom proteklog tjedna u poljskom Wroclawu. Naime, Miran je tamo osvojio dvije bronce i to u disciplinama zračna puška na deset metara i mali kalibar trostav na 50 metara, i tako u rodni grad po tko zna koji put donio odličja sa svjetskih natjecanja.
Zračna puška primarna je disciplina ovog mladog strijelca, a uzmemo li u obzir da je u njoj i ranije ostvarivao fantastične rezultate (juniorski prvak svijeta, seniorska bronca sa Svjetskog prvenstva, dva srebra i bronca na Europskom prvenstvu), rezultat iz Wroclawa i nije preveliko iznenađenje.
Međutim, osvajanje trećeg mjesta u malom kalibru na ovom natjecanju, iznenadilo je mnoge. Podsjetimo, 24-godišnji Bjelovarčanin ovu disciplinu trenira tek nešto više od godinu dana. Točnije, svoj prvi susret s malim kalibrom imao je u ljeto 2020., što nam je otkrio u velikoj priči koju možete pročitati OVDJE.
Dodamo li ovom rezultatu i vrhunsko šesto mjesto u malom kalibru osvojeno na njegovim prvim Igrama u Tokiju, posve je jasno da Miran Maričić polako, ali sigurno postaje jedan od najboljih svjetskih strijelaca. Međutim, daljnji razvoj i napredovanje, barem što se malog kalibra tiče, i nije posve u njegovim rukama.
Bez streljane za mali kalibar
Nažalost, zbog nedostatka posebne streljane, Miran nema mogućnost ovu disciplinu trenirati u „Streljačkom društvu Bjelovar 1874“, odnosno u svom gradu.
- Finale u Wroclawu odličan je pokazatelj koliko mi nedostaju treninzi. Naime, rezultati u klečećem i ležećem stavu nisu bili na razini drugih natjecatelja. Srećom, u stojećem položaju nisam radio greške te sam se uspio probiti do četvrtog mjesta uoči raspucavanja za medalje, objašnjava Miran te gotovo u istom dahu nastavlja.
- Jako mi fale treninzi, jer vidim da nisam na razini na kojoj smatram da bih trebao biti. Prije Tokija sam znatno više trenirao mali kalibar i bio sam u puno boljoj formi. Redovitije sam išao u Zagreb, gdje postoji streljana za mali kalibar, doduše otvorenog tipa. Međutim, temperature zraka su sve niže i vani je naprosto prehladno za održati trening u trajanju od četiri sata. Nakon Tokija, trenirao sam otprilike dva puta tjedno na streljani u Maksimiru, što je uistinu smiješan broj za ovu razinu natjecanja, otvoreno govori najbolji bjelovarski sportaš.
Dodaje i to da si s tako malim brojem treninga jednostavno ne može priuštiti luksuz isprobavanja novih stvari. Usporedbe radi, vrhunski strijelci iz drugih zemalja mali kalibar usavršavaju svaki dan, uz sve druge treninge naravno.
- Većina njih trenira u takozvanim 2u1 streljanama, koje imaju uvjete i za zračnu pušku i za mali kalibar. Koliko mi je poznato, ostale zemlje imaju i zatvorene dvorane za mali kalibar, dok mi u Hrvatskoj nemamo niti jednu. Upravo je to razlog zašto sam sada primoran napraviti pauzu, barem kada je ova disciplina u pitanju, od nekih četiri do pet mjeseci, dok se temperature ne podignu na prihvatljivih 15 stupnjeva, ističe Miran.
Kako kaže, u Bjelovaru se o problemu streljane počelo razgovarati, ali o nekim konkretnim potezima još uvijek je rano govoriti. Priznaje, zbog loših uvjeta razmišljao je čak i o promijeni sredine.
Unatoč svemu želi ostati u Bjelovaru
- Nažalost, ako se stvari u dogledno vrijeme ne pokrenu, bit ću primoran tražiti drugo rješenje. Naprosto, bilo bi mi žao da potencijal, koji je sad već potkrijepljen odličnim rezultatima, ne pokušam izbrusiti do kraja. Svjestan sam i da postoje ljudi koji su spremni reći da unatoč lošim uvjetima imam rezultate te da ne vide u čemu je onda problem, no na takve komentare se ne obazirem. Međutim, ono što vidim je da ovakvim radom ne mogu konkurirati na natjecanjima koja se održavaju u drugom ili trećem mjesecu, teška srca priznaje mladi Bjelovarčanin.
Očekivano, ponude drugih klubova već su na stolu, međutim do daljnjega, kaže, ostaje u rodnom gradu i to iz više razloga.
- Prije svega ovdje mi je obitelj. Također, uvjeti za zračnu pušku u Bjelovaru su solidni, a jednako tako još uvijek imam nadu da će se neke stvari ipak promijeniti, jer mi se život u našem gradu itekako sviđa, optimistično će Miran.
Vrhunski sportaši poznati su kao veliki borci koji ne odustaju tek tako od svojih ambicija i snova, unatoč brojnim preprekama i problemima koji im se nađu na putu. A Miranov san i dalje je samo jedan.
Novu priliku za njegovo ispunjenje mogao bi imati već za tri godine u Parizu. No prije toga očekuju ga još brojna natjecanja, na kojima će najprije morati ispucati normu za Olimpijske igre. Stoga se nadamo da će problemi najboljeg bjelovarskog sportaša ipak biti riješeni te da će i dalje diljem svijeta pronositi ime Bjelovara.