Biser iz Pakraca Alen Grafina: "Znam da će biti teško, ali sanjam inozemnu karijeru"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
San svakog sportaša, bez obzira kojim se sportom bavi, je da bude pozvan u reprezentaciju svoje zemlje, da obuče dres, istrči na teren, odsluša himnu i zaigra, odnosno nastupi na nekom službenom natjecanju.
Svoj sportski san živi 20-godišnji nogometaš Alen Grafina, Pakračanin koji je na privremenom nogometnom radu u Kutjevu. On je od 17. do 19. rujna kao član hrvatske malonogometne Socca reprezentacije nastupio na kontinentalnom Magic cupu koji je održan u rumunjskom gradu Iasi.
„Naravno da je velika čast i ponos igrati za reprezentaciju svoje zemlje. Bilo je stvarno posebno i emotivno slušati našu himnu, posebno u prvoj utakmici protiv Rumunjske koja je bila i moj debi za reprezentaciju. Moram priznati da je bilo malo nervoze prije početka, ali kasnije sam se opustio i sve je bilo ok“, izjavio je Alen.
Na umjetnoj travi
Socca je relativno nova inačica malog nogometa. Igra se na igralištu minimalnih dimenzija 40x20 metara i to na umjetnoj travi. Igraju se dva poluvremena po 25 minuta, u ekipi je 12 igrača, a na terenu istovremeno smije biti najviše 5 igrača i vratar. Pravo nastupa imaju samo amaterski nogometaši koji igraju najviše 3. HNL ili najviše 2. Futsal ligu.
U Rumunjskoj je nastupilo 6 reprezentacija koje su igrale po sistemu „svatko sa svakim“. Hrvatska je na kraju završila na 4. mjesto sa 7 osvojenih bodova. Doživjeli su dva poraza identičnim rezultatom 1:4, od domaćina Rumunjske i svjetskog prvaka i kasnijeg pobjednika ovog Kupa Rusije.
Zabio Bugarima i Belgijancima
Uz remi 3:3 protiv Moldavije zabilježili su i dvije pobjede, protiv Bugarske 5:1 i protiv Belgije 16:2, a u obje utakmice Alen se upisao u strijelce. „Posebno mi je drag taj gol koji sam postigao protiv Bugarske jer je to moj reprezentativni prvijenac, a jako sam želio zabiti gol. Tu utakmicu sam odigrao stvarno dobro jer sam imao još i asistenciju i jednom sam pogodio okvir gola“, ističe Alen i dodaje da je u ekipi odlična atmosfera, trebalo im je malo vremena da se upoznaju i uigraju pa vjeruje da će reprezentacija u budućnosti biti sve bolja.
Ovaj turnir u Rumunjskoj je bio svojevrsna priprema za Socca svjetsko prvenstvo koje će u travnju iduće godine biti održano u Meksiku.
Primijetio ga izbornik
Alen je svoje mjesto u Socca reprezentaciji izborio odličnim igrama na Socca malonogometnoj završnici Prvenstva Hrvatske koja je ovog ljeta odigrana u Zagrebu, gdje je s ekipom „Elite academy – Beauty point Pakrac“ stigao do četvrtfinala. Ova potentna malonogometna ekipa je sastavljena od Alenovih vršnjaka iz Pakraca, Lipika, Daruvara i Sirača, a svi su nogomet igrali za pakrački „Hajduk“.
„Odlično smo odigrali i prošli grupnu fazu, ali smo u četvrtfinalu s 0:2 poraženi od kasnijih finalista. Stvarno sam jako dobro odigrao cijeli turnir kojeg je na moju sreću pratio i izbornik Socca reprezentacije Željko Ostrman. Sredinom kolovoza stigao je i njegov telefonski poziv da se priključim reprezentaciji na treninzima za kup u Rumunjskoj“, pojasnio je Alen.
Zanimalo me kako se osjećao kada je primio taj za mnoge sportaše vjerojatno najvrjedniji poziv u karijeri?
„Normalno da sam bio jako, jako sretan. Ne mogu reći da sam očekivao taj poziv, ali s obzirom na stvarno dobre igre koje pružio na završnici prvenstva, potajno sam mu se nadao. Kada me izbornik nazvao, nitko sretniji od mene. Odmah sam javio obitelji i oni su bili presretni“, objašnjava Alen.
Mama Alfreda je sve to doživjela vrlo emotivno.
„Veliki je to ponos za roditelja da u tako velikoj konkurenciji igrača iz cijele Hrvatske koji igraju mali nogomet, baš tvoje dijete bude izabrano u reprezentaciju.
Mama pustila suzu
Gledala sam sve utakmice iz Rumunjske i naravno da sam pustila suzu, posebno kad je svirala himna. I sad se ježim kad pričamo o tome. I Alena i Mateja pratimo u nogometu od malena i nema gdje nismo bili gledati njihove utakmice. Puno je tu bilo davanja i odricanja i zato je ovo na neki način obiteljski uspjeh“, zaključila je mama Alfreda.
Treba reći da su Grafine nogometna obitelj, tata Goran je svojevremeno igrao nogomet. Alenov 27-godišnji brat Matej, koji je također ponikao u pakračkom “Hajduku“, u mladim kategorijama igrao za „Osijek“, a kao senior igrao je i 1. HNL u dresu vinkovačke „Cibalije“. Danas nogomet igra u trećeligašu „Dardi“.
Alen nogomet trenira od najmanjih nogu, još od svoje 6. godine i može se reći da je nogometni proizvod odlične škole nogometa pakračkog „Hajduka“. U Pakracu je igrao do ovog proljeća kada prelazi u trećeligaša „Kutjevo“ gdje, uz igranje za seniorsku ekipu, trenira mlađe kategorije.
Osnovnu školu je završio u Pakracu, a potom u Daruvaru srednju školu, zanimanje tehničar za mehatroniku, ali bavi se isključivo nogometu i potpuno mu je posvećen. Toliko da već kao 20-godišnjak pohađa trenerski tečaj i uskoro će dobiti C licencu.
„U budućnosti se želim nogometno razvijati i napredovati odnosno okušati se u 2., a možda i u 1. HNL. Naravno, ako se uspijem nametnuti i ako se puno toga poklopi. Mlad sam i imam strpljenja i do tada se nadam da ću zadržati svoje mjesto u Socca reprezentaciji, posebno zato što sam među najmlađima. Naravno da se nadam pozivu u reprezentaciju i za Svjetsko prvenstvo jer bi bila ogromna čast i postignuće u reprezentativnom dresu zaigrati na svjetskoj smotri“, najavljuje Alen koji teško može odabrati voli li više veliki ili mali nogomet: “Uživam i u jednom i u drugom“.
Ljevonogi krilni napadač
Alen je ljevonogi, hitri, probojni krilni napadač koji je po prirodi ofenzivan, ali stjecajem okolnosti u „Kutjevu“ je u prvih sedam prvenstvenih kola odrađivao posao na bekovskoj poziciji. Kaže da se i na njoj odlično snašao, ali je zbog obrambenih obaveza rjeđe bio u napadu pa su mu nedostaju golovi kojih je lani u dresu „Hajduka“ postigao 14. Proteklog vikenda trener ga je ponovno stavio na njegovu krilnu poziciju, a Alen mu je vratio golom vrijednim boda u remiju 1:1 protiv „Graničara“ iz Županje. Ovime se“ Kutjevo“ učvrstilo u sredini trećeligaške tablice, a Alenu je ovo bio službeni prvijenac u 3. HNL.
Prošle sezone je s 14 postignutih golova bio najefikasniji strijelac „Hajduka“, a u anketi jednog sportskog portala proglašen je najboljim igračem Međužupanijske lige Slavonski Brod – Požega.
Njegov tadašnji trener Tomislav Kužilek je za Alena izjavio:
„Alen se od prvog dana isticao svojim radom, trudom, zalaganjem i uvijek je bio 100% usredotočen na sebe, svoju igru i klub. Kao trener moram ga pohvaliti jer je sam svojim radom i treninzima pokazao da godine nisu problem u napredovanju i odrastanju u seniorskom nogometu i kao takav je postao neizostavni član prve ekipe. Jedan je od naših mnogobrojnih mladih igrača, koje isto moram spomenuti, i velika perspektiva kluba u budućnosti. Vjerujem i znam da može puno postići kao nogometaš što mu od srca želim jer živi za to i ne sumnjam u njegov uspjeh“, proročanski je u siječnju ove godine izjavio Kužilek.
Dribling najjače oružje
Alenov trener bio je i Siniša Grubišić koji trenutno trener HNK „Daruvar“.
„Alena sam trenirao u kadetima i seniorima „Hajduka“, a poznajem ga i pratim od prvih nogometnih koraka. Odlične je tehnike, ljevak s vrlo dobrom desnom nogom i strastveni dribler. Ponekad je pretjerivao u igri 1 na 1, ponekad je teško kontrolirao emocije, a danas je potpuno posvećen nogometu i taj dribling mu je postao najjače oružje. Ne čude me njegove dobre igre u prvoj postavi trećeligaša „Kutjeva“, a posebno me veseli poziv u reprezentaciju Socce jer znam koliko dobro igra i voli mali nogomet. Želim mu da ostvari svoje ambicije jer svojim radom i talentom to zaslužuje“, rekao je Grubišić.
Priznanje pakračkom nogometu
Osim što je nastup u Socca reprezentaciji Alenovo veliko osobno priznanje te priznanje njegovoj obitelji koja mu je najveća potpora, ovo je još jedno veliko priznanje pakračkom nogometu. Naime Alen je prvi senior koji je obukao hrvatski reprezentativni nogometni dres, a prije njega su isti taj dres u mlađim kategorijama nosili još Marko Milošević u travnju 2017. u kategoriji U14, protiv BiH i SAD te Ivan Keć u rujnu iste godine u kategoriji U17, u utakmicama protiv Slovenije. I Marko i Ivan su tada igrali u mlađim kategorijama „Osijeka“, Marko je danas član prvoligaša „Lokomotiv“ iz Zagreba, a Ivan je igrač pakračkog „Hajduka“.
„Sanjam inozemnu karijeru“
Alen nema nekog posebnog nogometnog uzora, od domaćih klubova navija za „Osijek“, a od stranih posebno mu se sviđa kako igra „Manchester City“.
„Naravno da i ja kao i svaki drugi nogometaš potajno sanjam da ću u karijeri uspjeti ostvariti neki međunarodni transfer, ali sam svjestan da je danas teško u profesionalnom i vrhunskom nogometu u kojem ne odlučuju samo talent i rad nego je u igri puno drugih stvari. Ali bez obzira kako bude, uvijek ću uživati u nogometu, uz njega sam odrastao, oko njega se vrti sve u mom životu i mogu reći da sam sretan jer se bavim i radim ono što volim“, zaključuje mladi Alen, vjerojatno nedovoljno svjestan kakva je to privilegija u današnje vrijeme. Zato, neka potraje što duže!
