Život s osam žena: "Kćeri mi istovremno nauče hodati i voziti se na motoru. Osjećam se kao kralj"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
ZRINSKI TOPOLOVAC – Među najnerazvijenijim su Općinama u Hrvatskoj, žude za osnovnom infrastrukturom kao što je vodovodna, kanalizacijska i cestovna mreža, no djece i mladih im ne manjka. Štoviše, ako uzmemo u obzir skroman broj stanovnika i udio djece u tom broju, ova Općina na sjevernom dijelu Bjelovarsko-bilogorske županije, itekako može biti ponosna.
Naime, Zrinski Topolovac prema posljednjem broju stanovnika imao je 840 žitelja u 240 kućanstava. Ta brojka danas je zasigurno manja, no da je svijetla budućnost pred njima, reći će nam podatak da u četiri razreda područne škole imaju čak 52 učenika, te da od prve godine života pa do polaska u školu broje 80-ero djece. Tu nisu uključeni mališani do prve godine života, kao ni svi oni od petog razreda osnovne škole pa sve do punoljetnosti.
Potreba za vrtićem
- Jako sam ponosna na broj djece u Zrinskom Topolovcu. Nisu nam otišle mlade obitelji, ovdje su, mnogi rade na području Općine, Bjelovar nam nije daleko, a imamo zaposlenih u Koprivnici pa čak i u Zagrebu. Imamo primjera obitelji koji sezonski rade u Njemačkoj, odlaze primjerice u berbu jagoda ili šparoga, no uvijek se vraćaju svojim obiteljima - pojašnjava nam situaciju načelnica Jasna Mikles Horvat i dodaje kako se tom činjenicom uvijek rado pohvali kada je u društvu svojih kolega načelnika koji se žale da im u selima ostaju pretežno stariji ljudi. Kako bi im pomogli da neometano mogu raditi i imati malu djecu, Općina sufinancira boravak mališana u dječjim vrtićima u drugim lokalnim samoupravama s 800 kuna po djetetu, no ne žele stati na tome.
- Ja sam predlagala i ranije da pokrenemo projekt izgradnje našeg dječjeg vrtića, no nisam naišla na razumijevanje kolega u Općinskom vijeću. No, ako se pogleda malo šire, obitelji s više djece rado bi iskoristili tu mogućnost jer svi polako uviđaju dobrobiti polaska mališana u takve odgojno - obrazovne ustanove. Djeca se tamo socijaliziraju i dobivaju nešto što ima bake i djedovi ne mogu pružiti unutar obitelji. A tu je i mala škola koja je također obvezna, a gdje bi na novi prostor itekako dobro došao. Sada se uz područnu školu koristi i objekt unutar zgrade Općine koji nije primjeren za mališane - priznaje nam načelnica i pojašnjava kako je uvjerena da će u prvoj sljedećoj najavi mjera za izgradnju vrtića – on svakako ići. To je standard koji mališani Zrinskog Topolovca i njihovi roditelji zaslužuju, zaključuje načelnica.
Modernizacija imanja
Kako bi imali primjer obitelji s više djece na području Općine Zrinski Topolovac, nismo morali dugo tražiti. Načelnica nam je kazala kako je puno roditelja koji imaju četvero, petero ili šestero djece, no ima i onih sa sedmero djece. I to sedam djevojčica. Zaintrigiralo nas je to kako izgleda jedan dan u obitelji gdje živi sedam sestara, a na našu sreću, obitelj Blažeković toplo nas je primila u svoj dom i to bez prethodne najave.
Tijana (35) i Darko (38) Blažeković ponosni su roditelji Laure (16), Lane (14), Larise (13), Lucije (11), Lare (8), Lene (6) i Lote (1).
Oni su poljoprivrednici koji stanuju u Gornjem Križu, na imanju gdje je Darko i rođen. Bave se mljekarstvom, ratarstvom i nude uslugu siliranja i kombajniranja, na svom OPG-u imaju oko 80 grla stoke, a obrađuju oko 50 jutara zemlje. Zahvaljujući mladosti, educiranju i zalaganju, svoje imanje uzdižu zahvaljujući i Europskim fondovima, a unatoč velikom obujmu posla, Blažekovići su veoma zadovoljna i sretna obitelj. Kaže nam Darko kako danas manje fizički rade nego ranijih godina, a razlog tome je modernizacija imanja.
Ono čime se najviše ponosi i što najviše ističe – činjenica je da on svakoga jutra sa svojom suprugom u miru popije kavu, što teško da bi bilo moguće da radi u nekoj tvrtki, uredu, za nekog trećeg. Posao je uvijek tu, on zna da ga mora odraditi, tvrdi nam, no, sam određuje kada i koliko. Život u seoskoj sredini ima pregršt prednosti, a osim čistog zraka i predivnog okoliša, pristojno zarađuju, te na život gledaju kao jedan izazov koji treba iskoristiti na sve moguće načine. Stoga, Blažekovići odlaze na ljetovanje na more, zimi na skijanje, a imaju i hobije među kojima se ističe vožnja motorima. Svoju strast prema limenim ljubimcima, Darko je usadio i na svoje kćeri pa one nauče voziti motore gotovo kada i hodati. Pitali smo Blažekoviće jesu li planirali ovako veliku obitelj.
Kapučino i prašak za rublje
- Ja niti 10 posto od svega ovog o čemu vam pričam nisam planirao. Iako smo imali neke ciljeve, život sam puno toga "isplanirao" - mudro nam priznaje Darko koji sa suprugom u Gornjem Križu namjerava dočekati i starost.
Njegove kćeri pak, kaže nam, imaju sve uvjete koji su im potrebni za život. Od svojih djevojčica, "7 L", Tijana i Darko ne očekuju da sudjeluju u poslu na poljoprivrednom imanju, no svaka od njih ima svoje obveze u kućanstvu koje im podijeli majka.
- Ja sam ta koja češće viče, Darko je dovoljno da jednom jače povikne i cure ga poslušaju. Uglavnom, kod nas je uvijek veselo. Cure se dobro slažu, dijele odjeću, pomažu jedna drugoj oko školskih zadataka, a svaka ima svoj mobitel i računalo. Bilo nam je baš veselo i izazovno kada je nastava bila online - priča nam Tijana i odaje kako su vremena kada su djevojčice bile malene - bila naporna i teška.
No, sve se to brzo zaboravi, a ono što ostaje je pravi blagoslov velike i zdrave obitelji. Iako nam kažu da za doručak potroše, primjerice 25 jaja, ono što trenutno najviše trebaju prašak je za odjeću jer se dnevno perilica za rublje vrti više puta, te kapučino jer djevojčice postaju prave mlade djevojke. One nam pak, potvrđuju, da je život u ovako velikoj obitelji u kojoj prevladavaju žene – glasan i zanimljiv.
Tata uvijek kasni
- Uvijek je glasno i zabavno, nikad nije mirno, osim kada sama ostanem kod kuće - priznaje nam najstarija Laura i dodaje kako joj je super prvo vrijeme, no kada bi duže morala biti bez svoje "ženske ekipe" kaže da bi joj bilo čudno i dosadno. Naviknula je, kaže, da ih je puno, a da se svade podjednako kao što se i slažu, potvrdila nam je i mlađa Lucija.
- Najzabavnije nam je kada negdje putujemo zajedno, tada pjevamo svi u glas - priznaje Lucija.
Kažu nam sestre da podjednako pomažu u kućanskim poslovima koje određuje majka, a osim prema motorima, dijele i ljubav prema šahu. Puno je toga što ovu obitelj čini posebnom i drugačijom, a jedna od zanimljivih anegdota koju je Tijana s nama podijelila je da kada negdje idu, uvijek čekaju tatu koji se posljednji uspije spremiti. Nismo mogli ne pitati ih planiraju li imati još djece. Dok je Tijana poprilično sigurna odmah odgovorila da ne, Darkov odgovor ostao je u zraku.
Ako se vratimo na početak ove priče gdje nam je priznao kako gotovo ništa u životu nije moguće isplanirati, ne bismo se iznenadili da nas kod idućeg posjeta dočeka još jedna beba "L". Samo je pitanje bi li bila djevojčica ili dječak. Budući da se pitanje nameće samo od sebe, morali smo ga postaviti i mi:
- Je li vam žao što nemate dječaka, sina i je li vas prijatelji zbog toga zadirkuju?
Tetovaže
- Naravno da me zezaju, pa možete si samo zamisliti kako to izgleda. No, ja se ne zamaram previše, odlično je biti blažen među ženama, osjećam se kao kralj. Datum rođenja svake kćeri tetovirao sam na ruci, a još mi preostaje tetovirati Lotin datum rođenja, nisam još stigao - sa smiješkom nam je priznao Darko kojemu u životu doista ništa ne nedostaje. Da je to istina uvjerili smo se i sami jer iz ovih mladih supružnika doslovno pršti zadovoljstvo. Fotografije u prilogu potvrdit će da nismo ništa nadodali.
