Vodimo vas kroz tajni svijet Končaničkih maškara: 13 maski koje se ne mijenjaju cijelo stoljeće

Pred Končanicom i njezinim stanovnicima jedna je od najvažnijih kulturnih manifestacija u godini, tradicionalne Maškare u organizaciji Češke besede, koje su prije nekoliko godina stavljene pod preventivnu zaštitu Ministarstva kulture.

Riječ je o dugogodišnjoj tradiciji, pomno isplaniranoj predstavi koja se u Končanici već generacijama prenosi s očeve na sinove. Ovogodišnje maškare održat će se 15. veljače, a okupljanje i pripreme zakazane su već u 6 sati ujutro u Češkom domu u Končanici.

Uoči novog izdanja manifestacije, ovu jedinstvenu priču za MojPortal u detalje predstavljaju članovi Češke besede Kristina Kvapil Milde i Mateo Finek.

Končaničke su maškare tradicija koja, gotovo u kontinuitetu, traje preko jednog stoljeća. Početkom 19. stoljeća grof Janković na svoju opustošenu zemlju poziva Čehe koji su sa sobom donijeli svoje običaje i tradiciju. Vjerujemo da je tako bilo i sa ovim običajem.

Neke maske doseljenici su donijeli sa sobom iz Češke, a neke su poprimile i lokalne osobine prilagođene novoj sredini (Ličanin, medvjed, Turčin…). Važno je napomenuti da su sve maske „standardizirane“ i da se ponavljaju iz godine u godinu.

Isto je i sa njihovim ulogama; povorka ima gotovo obredne značajke i detaljno razrađene uloge i aktivnosti. Nekada se pokladna povorka organizirala u utorak prije Pepelnice, ali zbog radnih obaveza u ovim vremenima se odvija u nedjelju prije Pepelnice.

Nekada su u Končanici postojale dvije povorke; one iz gornjeg dijela sela i one iz donjeg. Kako su ova dva dijela naselja bili određeni „konkurenti“, često se znalo događati, da u trenutku susreta ovih dviju povorki, izbiju naguravanja pa čak i tuča.

Povorka simbolički predstavlja završetak zime, dolazak proljeća i buđenje novoga života pred kojim je potrebno rastjerati zle sile. U povorci maškara sudjeluju isključivo mladići, koji odabiru djevojku koja će im pomagati u oblačenju i šminkanju na dan maškara.

Faze pripreme

Sudionici se najprije okupljaju zbog dogovora oko termina događanja i dogovora tko će predstavljati koju masku. Isto tako dogovaraju se u čijem će se domaćinstvu sakriti Medvjed. Obično je to domaćinstvo jedne od djevojaka koja je zadužena za oblačenje mladića. Odabrano domaćinstvo moraju obavezno odobriti i roditelji navedene djevojke. Maškaranu povorku tradicionalno prati limena glazba. Maškare unaprijed moraju imati probe kako bi znali skladno plesati u ritmu glazbe. Osim zbog ujednačenosti plesa, ove su probe važne i iz kondicijskih razloga.

Maškarni dan

Na sam Maškarni dan, prve s pripremama počinju kuharice u domaćinstvu gdje se sakriva Medvjed. Naime, već u sedam sati ujutro dvorište tog domaćinstva biti će puno ostalih maškara i znatiželjne publike - rodbine i poznanika kojima se nude pečene krafne što iziskuje početak pečenja krafni već dan unaprijed.

Laufer, koji je vođa povorke, ima zadatak probuditi sve maškare u četiri sata ujutro. On to čini tako da „zapuca“ bičem-praskačem ispred svake kuće u kojoj spava mladić-maškara. Oko šest sati ujutro dolaze svi mladići u Češki dom koji se nalazi u centru sela gdje se oblače, maskiraju, šminkaju itd. U tome im pomažu izabrane djevojke.

Formiranje i kretanje povorke

Početak ponovno najavljuje Laufer praskanjem biča na raskrižju u centru sela. Svira glazba. Kreće se prema domaćinstvu gdje se sakriva Medvjed. Nakon dolaska u domaćinstvo, maškare iz „stražnjeg“ dijela povorke započinju sa potragom za Medvjedom. Ukoliko u tome budu neuspješni, Medvjed se mora pokazati sam. Tada slijedi hrvanje Dimnjačara i Medvjeda, gdje bi u pravilu trebao pobijediti Dimnjačar. Nakon hrvanja Medvjed kreće u akciju - valjanje mladih žena i djevojaka po podu. Trenutak je to vriske, pjesme, žamora i plača uplašene djece. Nakon okrijepe, formira se povorka i kreće na početak sela (smjerom prema Daruvaru). Početak kretanja povorke je kod ceste za Dioš na istočnom dijelu sela. Maškare se ondje tradicionalno poredaju te slijedi fotografiranje za uspomenu.

Povorka se dijeli na prednji i stražnji dio. U prednji se ubrajaju: Laufer, Turčin i Plesači. U stražnji dio se ubrajaju: Dimnjačar s Babom, Koritar i njegova baba Koritarka, Židovi, Ličanin i Medvjed.

U Končaničkim maškarama sudjeluje 13 karakterističnih maski.

Laufer

Laufer je prvi te vodi maškare. Zapuca bičem, limena glazba počne svirati i može se početi. Obučen je u bijelo odijelo, obuven u crne čizme s visokim sarama. Oko pojasa ima široki remen i jedan uži koji ide koso preko suprotnog ramena. Laufer mora biti stasit. Obrazi su mu crveno našminkani. U jednoj ruci drži visoku ukrašenu kapu, a u drugoj bič praskač.

To je trometarski bič s kratkom držalicom ukrašenom raznobojnim vunenim kuglicama. Praskanjem se istjeruje zima. S obzirom da je Laufer prvi, mora prići svakom domaćinu koji ga dočekuje kod ograde ispred svog domaćinstva. Pruža mu ruku te traži dozvolu da njegova družina prošeta i pleše na njegovom mostu. Zahvali se, dobije nešto sitnih novčića i nastavlja dalje.

Turčin i plesači

Nakon Laufera slijede Turčin i tri plesača (nekada su bila i četiri). Plesači su obučeni izrazito uredno. Hlače, sako, kravata, šešir, a preko šešira je prišiven veliki šareni rubac. Preko sakoa je oko pojasa privezan remen.

Na nogama imaju, jednako kao i Laufer, crne čizme s visokim sarama. Ruke su im kod plesa u zraku. Plesače predvodi Turčin. On na sebi ima crveno odijelo, s crveno obojanim licem te crvenim fesom na glavi. Maše mačem - simbolično rastjeruje zle sile

Dimnjačar i Dimnjačarova baba

Slijede ih Dimnjačar i Dimnjačarova baba. Dimnjačar nastoji svakoga po licu zacrniti čađom koju ima za tu prigodu pripremljenu u vrećici. Obaveza mu je da se zaleti u kuhinju i detaljno razbaca i rasipa pepeo ukoliko ga domaćica nije očistila iz peći. Njegova Baba za to vrijeme po štagljevima pronalazi sva gnijezda i pokupi pronađena jaja u košaricu koju nosi sa sobom. Preko ramena ima svezan zavežljaj u kojem nosi „siroto dijete“ za kojega prosi pomoć.

Odraslima nudi bočicu s dudom u kojoj je umjesto čaja rakija. Dimnjačar sa sobom nosi ljestve i metlicu s kojom curama dobro izmete stražnjicu. Obučen je u crno odijelo s crnom kapom na glavi. Na prsima ima razne medalje, privjeske i odlikovanja. Njegova Baba ima široku šarenu suknju te jednakog uzorka krpu na glavi. Izrazito su joj crveno našminkani obrazi.

Koritar i Koritarka

Za njima u povorci slijede Koritar i njegova baba odnosno Koritarka. Obučeni su u svijetla odijela. Koritar koji predstavlja obrtnika nosi sjekiru za koju su privezani proizvodi koje nudi i pravi se da ih prodaje.

To su kuhače, korita i slično. Ima obučeni kožun, brkove od kudjelje, naočale s jednim staklom, kapu od krzna. Njegova baba ima preko bijele suknje pregaču, na ramenima veliki rubac, a na glavi manji. Pomaže svom majstoru prodavati proizvode.

Židovi

Sljedeći u povorci su Židovi. Predstavljaju trgovce-prekupce. Po cijelom odijelu imaju gusto prišivene krpene rese, o pojasu su im privezana zvonca i bijeli zec angorac kojega nude za prodaju. U ruci drže štap s kojim plaše malu djecu. Na glavi imaju visoku kapu i masku preko lica. Dugačak nos je pun pribadača s kojima nastoje svakoga bosti.

Doimaju se zaista zastrašujuće, a posebno ih se boje mala djeca. Kod svih su maškara važni zvučni efekti, konkretno u ovom slučaju zvonca koja svojom zvonjavom također trebaju rastjerati mračne sile zla. Znalo se događati da u povorci budu tri ili čak jedan Židov, no danas u pravilu budu dvojica.

Medvjed i Ličan

Na kraju povorke ide Medvjed kojega na lancu vodi Ličanin. Njih dvojica su stari prijatelji iz šume. Kad medvjed napusti brlog, znači da je zima prošla i da je stiglo proljeće. Medvjed je obučen u krzno. Iz nogavice mu viri dugačka crvena „batina“ s kojom se neprestano hvali. Kako je već rečeno, ima zadatak povaljati svaku mladu ženu ili djevojku, a ukoliko to ne učini, strašno će ih uvrijediti.

Simbolično, svaka domaćica otkine malo medvjeđega rune te ga stavi u svako gnijezdo da joj kvočke dobro sjede na jajima. Ličanin je obučen u plavo odijelo, čak mu je i lice plavo. Drži dvometarski štap za koji je privezan lanac na kojemu vodi Medvjeda. Ličanin pjeva šaljive, za tu prigodu posebno pripremljene, pjesme koje najviše podsjećaju na bećarac. Medvjed korača dvokorakom sa specifičnim poskakivanjem sa zadrškom. Ličanin u taktu mlati mačem o štap. Na koncu, obično na kraju Otkopa, mačem prebije štap i obznanjuje kraj povorke a Medvjed bježi u šumu.

Počast pokojnicima

Važno je naglasiti da vesele maškare ne zaboravljaju svoje pokojne. Ispred svakog domaćinstva, gdje je netko prošle godine preminuo, povorka stane, spuste se mačevi, kape, šeširi, praskač se smota te drži na prstima. Mirno se stoji i odaje počast. Limena glazba svira žalosnu pjesmu koju su domaćini naručili kod Laufera. S istim pijetetom se stane kod groblja, zasvira se tužna pjesma te se mirno pođe.

U posljednje vrijeme, ove „velike maškare“ prate i „male maškare“. Djeca su to predškolske i školske dobi koja cijelu godinu iščekuju ovaj poseban dan za cijelo selo.

Ovaj običaj - pokladnu povorku maškara svake godine, najčešće zadnju nedjelju prije Pepelnice, organizira Češka beseda Končanica. U prošlosti su je organizirali mladi seljani.

Končaničke maškare su poseban pučki običaj, koji treba njegovati, promovirati i sačuvati kao jedan raritet i specifičnost te kulturnu i turističku prepoznatljivost ovog sela. Kao običaj Čeha u Hrvatskoj, ovaj je običaj važan i u smislu očuvanja identiteta, ova nematerijalna kulturna baština može podići kvalitetu života, potaknuti kreativnost, biti temeljem novih programa i time biti pokretač raznih aktivnosti koje mogu obuhvatiti i uključiti baštinu u razvojne projekte ovog ruralnog područja.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!