Teta Andrea i MNK Bjelovar osmislili sjajan projekt: Djeca i roditelji zajedno treniraju

Jedno dijete odmah potrči za loptom, drugo će najprije pogledati što se događa u dvorani. Dok se okupljaju na treningu, svatko ima vremena za svoj početak. Odgojiteljica Andrea Posavac prati njihove reakcije, a uz mališane su roditelji koji će im se uskoro pridružiti u trčanju, igri i svladavanju prepreka. U zajedničkom projektu Dječjeg vrtića ''Ciciban'' i Malonogometnog kluba Bjelovar mama i tata ulaze na teren sa svojom djecom i dijele svaki pokušaj.

Projekt ''Na futsal s tatom/mamom'', iz kojeg se razvila priča MNKlinaca, okuplja djecu od dvije do šest godina. Za Andreu, jednu od njegovih pokretačica, najvažniji su trenuci u kojima dijete osjeti da ima roditeljevu punu pažnju.

Sreća u očima

- To vam je onaj trenutak kad u očima djece prepoznate sreću što je tada roditelj usmjeren isključivo na njega. Nema svakodnevnih ometača pažnje, kao što su mobiteli i druge obveze, na treningu djeca imaju apsolutnu pažnju svojih roditelja. Trče zajedno, svladavaju poligon prepreka, igraju se, pružaju podršku jedni drugima i, ono najvažnije, stvaraju zajedničke uspomene jer dijele isto iskustvo – kaže Andrea.

Put do tih zajedničkih treninga počeo je u vrtićkoj skupini, uz čitanje slikovnice. U sklopu nacionalnog čitalačkog izazova ''15 po 15 – cijela Hrvatska čita djeci'' Andrea se obratila klubu i predložila gostovanje njegovih predstavnika. Željela je djeci pokazati da sportski uzori imaju i druge interese i navike koje vrijedi upoznati.

U ''Ciciban'' je tako stigao igrač Matko Marušić, u pratnji predsjednika kluba Zorana Turudije, koji je vrtiću uručio donaciju slikovnica. Susret je prerastao u razgovor o novim mogućnostima povezivanja.

Roditelji i djeca zajedno sudjeluju u aktivnostima/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

- Bio je to susret u kojem su se jednostavno poklopili dobri ljudi, lijepa ideja i zajednička vizija, a to je stvarati poticajno okruženje za djecu i povezivati vrtić s lokalnom zajednicom – prisjeća se odgojiteljica.

Na vrtićkoj manifestaciji ''Proljeće u Cicibanu'', na inicijativu ravnateljice Senke Ivanušec, malonogometaši su potom organizirali susret ''Na futsal s tatom''. Treneri su uz stručni tim vrtića i odgojiteljice pripremili aktivnosti prilagođene dječjoj dobi, mogućnostima i interesima. Očevi su s djecom izvodili vježbe, surađivali i međusobno se podržavali.

Suradnja s klubom

Nakon uspješnog susreta iz kluba je stigla želja za nastavkom suradnje i uključivanjem majki. Podršku su dale ravnateljica Senka Ivanušec te pedagoginje Branka Biketa Caktaš i Sara Ivanušec, a Andrea je s trenerima nastavila razvijati program.

- Također, paralelno s tim razvila se ideja o nastanku MNklinaca zajedno sa trenerima MNK Bjelovar. Vrlo brzo sam se uklopila u njihov tim i razvili smo jednu lijepu sportsku priču. Svakodnevno imamo puno upita upisa djece na trening, a ovaj projekt prepoznat je na razini grada izvan vrtića – ističe naša sugovornica.

Treninzi se održavaju dvaput tjedno, u trajanju od 45 minuta do sat vremena. U njihovu osmišljavanju i provedbi sudjeluju licencirani treneri, kineziolog, fizioterapeut i odgojiteljica. Sportski zadaci isprepliću se s igrom, a sadržaji se prilagođavaju najmlađim sudionicima.

U dvorani se susreću djeca među kojom nekoliko godina razlike znači i mnogo različitih potreba. Netko već sigurno barata loptom, netko tek upoznaje zajedničko vježbanje, a nekome treba vremena da se osjeti ugodno među ostalima. Andrea zato s trenerima promatra kako pojedino dijete prihvaća ponuđene aktivnosti.

Klinci prolaze različite poligone/Foto: Privatni album

- Tijekom dolaska u dvoranu svima je dopuštena igra loptom, ovdje odmah dijete koje jedva čeka uzeti loptu je zadovoljno i trči za njom, a dijete kojemu treba više vremena puštam da prvo promatra, upozna zadatak pa kad se bude osjećao sigurno da uzme loptu – objašnjava.

Kad se svi okupe, trener zviždukom označi početak treninga, lopte se spremaju i počinju zajednički zadaci. Odgojiteljica i tada nastoji prepoznati što kojem djetetu treba, kada ga ohrabriti, a kada mu ostaviti još malo prostora.

Posebne naljepnice

- Ne mislim da je to zahtjevno, u svom radu se prije svega, kako u skupini, tako i na treningu, vodim pedagogijom slušanja, jako mi je bitno vidjeti i čuti dijete. Za mene nije uspjeh kad sva djeca jednako dobro izvedu vježbu već kad svako dijete s treninga ode s osmijehom, osjećajem da je uspjelo i željom da opet dođe. Tome svakako pridonose i naljepnice koje dijelimo svakom djetetu za uspješno odrađen trening – kaže Andrea.

Odgojiteljica Andrea Posavac/Foto: Privatni album

Važan dio suradnje vrtića i kluba posvećen je i empatiji. Na Andreinu inicijativu juniorska ekipa MNK Bjelovar, pod vodstvom trenera Zvonimira, uključila se u projekt njezine odgojno-obrazovne skupine ''Empatija pokreće svijet''. Sportske aktivnosti dale su djeci priliku da podršku i uvažavanje drugih upoznaju kroz zajedničke zadatke.

Mališani su oduševljeno prihvatili novu aktivnost/Foto: Privatni album

- Mi u timu MNKlinci jako se trudimo na treningu njegovati odnos prema svakom djetetu da se veselimo svakom djetetu i svakom njegovom uspjehu, bez obzira na to koliko je zadatak bio zahtjevan i koliko je vremena bilo potrebno da ga savlada. Važno nam je da svako dijete pokuša, potrudi se i doživi vlastiti uspjeh. Vrlo smo glasni u ohrabrivanju tijekom svake prepreke na poligonu – ističe.

Takvi mali pomaci Andrei su poznati iz jedanaest godina rada s djecom. Još iz prvih profesionalnih iskustava pamti uspjehe koji odraslima mogu izgledati sasvim obično, ali djetetu predstavljaju veliko postignuće. Uz njih su ostali zagrljaji i povjerenje koje se postupno gradi u svakodnevnom druženju.

Vlastitu sklonost radu s najmlađima prepoznala je, otkriva nam, još u djetinjstvu. Dok su se njezini roditelji družili s prijateljima, ona je kao najstarije dijete okupljala mlađe, smišljala igre i nastojala da svi sudjeluju. Poslije je upisala predškolski odgoj na Učiteljskom fakultetu, odsjeku u Čakovcu, i taj interes pretvorila u zanimanje.

Razlika među generacijama

Uspoređujući generacije s kojima je radila, danas primjećuje razlike zbog kojih se i njezin pristup stalno razvija.

- To su svakako vidljive promjene u pažnji, govoru, strpljenju. Primjećujem i da djeci sada treba više poticaja da sama osmisle igru, dogovore pravila ili ustraju u aktivnosti koja im ne uspijeva iz prvog pokušaja – govori.

Vrijedna ekipa koja stoji iza projekta/Foto: Privatni album

Zato u svojem radu nastoji ponuditi dovoljno prilika za kretanje, istraživanje i slobodnu igru, ali i prostora da se djeca dogovaraju i surađuju. Iza svakog takvog izbora stoje priprema, promatranje i razmišljanje o pojedinom djetetu. To je dio odgojiteljskog posla koji izvan vrtića često ostaje manje vidljiv.

- Uvijek kažem da ja uz svako dijete rastem i razvijam se jer svako dijete donosi nešto novo, uči me drugačijem pogledu na svijet, propitivanju vlastite prakse, postupaka i traženje novih načina kako mu pristupiti – kaže Andrea.

Sada ta iskustva prenosi i u dvoranu, gdje se uz djecu na nove izazove odvažuju i njihovi roditelji. Zajedno prolaze poligone, čekaju sljedeći zadatak i vesele se uspješnom pokušaju. A na kraju treninga, uz naljepnicu koju dijete nosi kući, ostaje i ono zbog čega je cijela priča počela – vrijeme provedeno u zajedničkoj igri.

Sve je počelo čitanjem priča/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!