Sjećate se Alojza? Priča je dobila nastavak: Dobri ljudi popravili mu krov, bunar, očistili okućnicu...

GRUBIŠNO POLJE - Priča o gospodinu Alojzu Peru iz Rastovca kod Grubišnog Polja dobila je još jedno, posebno toplo poglavlje. Nakon što smo pisali o čovjeku koji, unatoč teškom kretanju i životu bez najbliže obitelji, želi ostati u svojoj kući, sada stiže nova lijepa priča o ljudima koji su odlučili pomoći da njegov dom bude sigurniji i uređeniji.

Djelatnici Gradskog društva Crvenog križa Grubišno Polje objavili su kako su se ljudi velikog srca okupili nakon što su vidjeli u kakvom se stanju nalazi Alojzova kuća. Krov se počeo raspadati, a bunar je bio napola raspadnut. 

Kako navode iz Crvenog križa, u akciju su se uključili Zdenka Basara, djelatnica i volonterka Gradskog društva Crvenog križa Grubišno Polje, Marin i Jasna Kubišta, Vjeko te braća Drago i Vinko Valečić.

Da bi sve bilo moguće i izvedivo, pobrinuo se Ivan Barić, koji je osigurao sav potreban materijal. I tako se, korak po korak, krenulo pomagati čovjeku kojemu je pomoć doista potrebna.

Sanirana je rupa na krovištu, popravljen je bunar, a očišćeni su i korov i grmlje oko kuće.

Nisu to samo popravci na jednoj kući. Za Alojza oni znače nešto puno više, sigurniji i uređeniji prostor u kojem želi živjeti.

Iz Gradskog društva Crvenog križa Grubišno Polje ističu kako je gospodin Per sretan i zahvalan, dok je ekipa koja je sudjelovala u humanitarnoj akciji ispunjena zadovoljstvom jer su svojim trudom, radom i humanošću pomogli čovjeku kojem je pomoć potrebna.

Čovjek koji želi ostati u svom domu

Podsjetimo, o Alojzu smo već pisali kada mu je osigurana donacija drva za ogrjev. Tada su Ivan Barić, Drago Valečić i Milenko Basara osigurali da drva ne budu samo darovana, nego i dovezena i složena kako bi bila spremna za korištenje tijekom hladnih dana.

Alojz živi u Rastovcu i, unatoč teškoćama s kretanjem, želi ostati u svojoj kući. Riječ je o skromnom čovjeku koji voli svoj dom i ne želi ga napustiti. Djelatnici Centra za socijalnu skrb u više su mu navrata nudili mogućnost organiziranog smještaja, no on to nije želio prihvatiti.

Samostalni život u takvim okolnostima moguć je pona

jprije zahvaljujući ljudima koji su mu blizu.

- On je teško pokretan, ali ima pomoć susjeda i pomoć Crvenog križa. Ima više osoba koje mu pomažu, rekla je tada ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Grubišno Polje Alenka Soldan.

Alojza redovito obilaze i djelatnici Crvenog križa. Pomažu mu koliko mogu i koliko dopuštaju njihove mogućnosti, a važnu ulogu ima i patronažna služba. No, kako je tada istaknula Soldan, djelatnici Crvenog križa nisu kod njega svakoga dana.

- Mi tamo nismo 24 sata, nismo ni svaki dan. Povremeno u toku radnog tjedna, svaki drugi i treći dan, odemo kod njega, obiđemo ga, odnesemo mu što treba. Ali bez susjeda on tamo ne bi mogao biti sam, istaknula je Soldan.

Alojz nema djece ni suprugu, kao ni brata ili sestru. Ima rodbinu koja ga povremeno obiđe, no velik dio svakodnevne podrške dolazi upravo od ljudi iz njegove blizine.

Pomoć koja govori više od riječi

Stoga nova akcija ljudi koji su odlučili pomoći njegovoj kući ima posebno značenje. Netko je primijetio problem, drugi je osigurao materijal, treći su zasukali rukave i zajedno su napravili ono što je trebalo napraviti.

Iz Crvenog križa Grubišno Polje upravo takve ljude nazivaju velikim ljudima. U svojoj su objavi podsjetili na misao: „Veliki ljudi nisu oni koji imaju puno moći, nego oni koji tu moć koriste da pokažu dobrotu.“

A potom su dodali ono što je i najvažnije: njima su ti veliki ljudi, srećom, poznati.

Njihova pomoć nastavak je priče koja se oko Alojza već jednom pokazala u najljepšem svjetlu. Kada je trebalo osigurati ogrjev, ljudi su mu pomogli. Sada, kada je trebalo sanirati krov, popraviti bunar i očistiti prostor oko kuće, ponovno su se okupili. Sve te male stvari zajedno postaju velika pomoć.

A Alojz, kako navode iz Crvenog križa, sada je sretan i zahvalan.

Oni koji su mu pomogli također su otišli kući s nečim vrijednim, a to je osjećaj zadovoljstva jer su svojim trudom, radom i humanošću učinili nešto dobro za čovjeka kojem je pomoć potrebna.

U vremenu kada se često govori kako ljudi sve manje gledaju jedni druge, priča iz Rastovca pokazuje suprotno.

Pokazuje da još uvijek postoje ljudi koji će primijetiti tuđu nevolju, okupiti se i pomoći. Bez velike buke i bez očekivanja nečega zauzvrat. Jednostavno zato što su vidjeli čovjeka kojem je trebalo pomoći. Još jedan dokaz da se dobro dobrim vraća.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!