SIRČANIN U KANADI Ivan Žuger donirao HVIDR-i Daruvar četiri hodalice za branitelje
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Iz rodnog Sirača Ivan Žuger otišao je 1969. Bilo mu je 16 godina. Čovjek je tada prvi puta sletio na Mjesec, a on i njegovi roditelji preko Njemačke u daleku Kanadu. Bio je tada, govori nam, premlad da bi uopće shvatio što se događa i zašto su roditelji odlučili otići. Veselio se životu u novoj, velikoj zemlji punoj mogućnosti.
No, 1973. smrtni slučaj i sprovod u Siraču promijenili su mu još jednom pogled na život. Od svojih je predaka saznao za stradanja i težak položaj Hrvata u bivšoj državi, za ugnjetavanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, saznao je povijest svoje obitelji koja nije bila ugodna. Ambiciozni mladić čvrsto je odlučio da će život posvetiti zaštiti bespomoćnih, pa je upisao studij političkih znanosti s naglaskom na zaštitu ljudskih prava. I otada nije stao.
"Nisam znao što su to četnici"
U Ottawi je sve do 1989. radio u državnoj službi, u tajništvu ureda koji se bavio multikulturalnošću, a cijeli svoj životni i radni vijek posvetio je borbi za ljudska prava te desetljećima neumorno pomaže Hrvatskoj, naročito svom rodnom kraju.
- Saznao sam te 1973., kada sam došao na djedov sprovod, da su 1943. okrutno masakrirali četvero njegove braće. Već te 1973. "nešto je bilo u zraku", moglo se osjetiti da se stvari ne odvijaju dobro. Tada nisam znao što su to četnici, ali sam silno želio naučiti, posuđivao sam sve povijesne knjige do kojih sam mogao doći. Malo po malo kockice su mi se slagale - govori nam Žuger. Samo devet godina kasnije mladi je Ivan počeo sa svojim aktivnostima u korist Hrvatske.
- U Ottawi smo pokrenuli peticiju za oslobađanje političkih zatvorenika u Jugoslaviji - Franje Tuđmana, Marka Veselice i Vlade Gotovca. Potpisalo ju je više od trideset tisuća Kanađana i Hrvata u Kanadi. Veliku pomoć imali smo od strane hrvatskih župa u Kanadi. Nešto ranije, 1976., sudjelovao sam i u šestodnevnom štrajku glađu zbog prilika i položaja Hrvata u Jugoslaviji, a pridružio nam se tada i Gojko Šušak - prisjeća se.
Najgore je tek dolazilo. Domovinski rat osakatio je tijela i duše diljem zemlje, a iseljenici su, kaže, znali da ne smiju samo sjediti.
- Organizirali smo dopremanje 450 tona humanitarne pomoći u Hrvatsku. Sjećam se da se radilo o 29 brodskih kontejnera - prisjeća se. Bio je i član Izvršnog odbora Hrvatskog narodnog vijeća te se gorljivo zalagao za mirno rješenje konflikta na teritoriju bivše države.
Poklonio vrijedne hodalice
S humanitarnim radom nastavio je i nakon rata. Tako se ovih dana pojavio u Daruvaru s vrijednom donacijom. Naime, daruvarskoj HVIDR-i je iz Kanade dostavio izuzetno kvalitetne hodalice za branitelje i stradalnike Domovinskog rata. Četiri hodalice koristit će invalidima, ali i svima onima koji zbog svojih godina sve teže hodaju. Daruvarskoj HVIDR-i ranije je donirao i 4000 eura za izdavanje knjige o Domovinskom ratu na daruvarskom području.
- Jednostavno znam da moram biti uz branitelje i pomoći koliko god mogu - skromno će čovjek koji nam je tek naknadno otkrio da priprema i knjigu o kršenju ljudskih prava u Jugoslaviji krajem osamdesetih koja bi svjetlo dana trebala ugledati već iduće godine. Ponosni je otac četvero djece koja su završila različite studije, od umjetnosti preko kriminalistike pa do ljudskih prava i političkih znanosti.
Ivančić: Državna pomoć stiže presporo
U Daruvaru ga je rado ugostio predsjednik gradske organizacije HVIDR-e Krešimir Ivančić. Rekao nam je kako je donacija četiri hodalice itekako vrijedna njihovim članovima jer se radi o skupim pomagalima bez kojih mnogi ne mogu ni iz kuće. Pitamo ga kako to da branitelji i ostali kojima su takve hodalice potrebne njih ne dobivaju putem zdravstvenog sustava.
- Dobivaju, da, ali postupak užasno dugo traje. Dovoljno je reći da nam je jedan član preminuo dok ih je čekao - kaže Ivančić ističući zahvalnost Ivanu Žugeru na njegovoj plemenitosti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!