Selihar i Mik: "Videom smo pokazali ljude, a ne polja, jezera, konje... Ljudi nas čine posebnima"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Saša Selihar je Daruvarčanin koji radi u Gradskoj upravi. Antonio Mik je Daruvarčanin koji radi na benzinskoj pumpi. Veže ih dugogodišnje prijateljstvo, a imaju i svoje strasti. Selihar ima širok spektar interesa, ali u posljednje vrijeme strast mu je video, a Miku je već godinama strast glazba.
Pogledajte video spot kojeg su napravili Saša Selihar i Antonio Mik:
Zajedno su radili na projektu promotivnog spota za Bjelovarsko-bilogorsku županiju Moja.hr koji je dobio jako puno pozitivnih ocjena. Projekt Moja.hr pokrenuo je Večernji list uz partnerstvo Turističke zajednice i HRT-a, a cilj mu je približiti i prikazati emotivnu povezanost ljudi sa svojim županijama. Popričali smo sa Seliharom i Mikom o procesu stvaranja videa u daruvarskom kafiću Špica, mjestu gdje najviše vole sjesti.
Kako je uopće došlo do toga da radite promotivni video spot za projekt Moja.hr?
- Kako se posljednje vrijeme bavim i videom, kontaktirali su me iz županijske Turističke zajednice i pitali bi li htio snimiti promotivni video za projekt Moja.hr, a moj odgovor je bio: »Ne!«, ha. ha...
Zašto ne?
- Jednostavno, smatrao sam kako nemam dovoljno iskustva za taj projekt. Rekao sam da bih volio sudjelovati ako se pronađe neki tim koji će to raditi, a da se ja onda mogu tom timu pridružiti. Međutim, na kraju se nije našao nitko i taj »tim« sam postao ja.
Koliko ste imali vremena za osmišljavanje i realizaciju video spota?
- Čini mi se nepuna dva mjeseca.
I sigurno ste mislili da će to ići bitno lakše nego što je na kraju ispalo?
- Definitivno, ha, ha! To je bio danak neiskustvu, mislio sam da će biti puno jednostavnije i da će se moja vizija pretvoriti u video kroz neka dva tjedna. No, kako to već biva, ništa nije išlo po planu. Ali na kraju se video snimio i vidim po reakcijama da se ljudima svidio, a to je najvažnije.
Jeste li u početku imali neke druge ideje ili je ovo što smo vidjeli u video bila i početna ideja.
- Naravno da je bilo svakakvih ideja, ali na kraju sam išao s ovim konceptom jer sam, gledajući videa koja su bila snimljena za prošlogodišnje natjecanje, primijetio da su se svi većinom koncertirali na krajolik, rijeke, jezera, narodne nošnje, konje... Smatram da to nije nešto što čini lokaciju. Lokaciju čine ljudi pa se i u mom videu sve vrti oko ljudi, oko puno ljudi, oko zabave... Htio sam prikazati drage i dobre ljude koji žive na ovom području i koji ovaj kraj čine takvim kakav jest.
Kakvo je vaše prijašnje iskustvo sa snimanjem videa?
- Snimio sam i montirao tri ili četiri videa prije ovog. Mislim da je to to. Zapravo, nikakvo ha, ha!
Znači, prije ovog videa ste snimili tri relativno ozbiljna videa?
- Relativno ozbiljna, ha, ha! Relativno! Mislim da je to odlična riječ.
Imali ste jako puno ljudi u videu. Je li bio problem raditi s toliko ljudi na nizu lokacija, a svatko od njih je zapravo dobio sekundu ili dvije u spotu?
- Da, definitivno je bilo problematično jer sam, primjerice, zbog mog koncepta bio vezan za datum, vrijeme, vremensku prognozu, mjesto i ljude. Morao sam se s dosta njih uskladiti i dogovoriti što je često bilo teško jer nekad ljudi nisu mogli, nekad su događaji bili otkazani i tako... Bilo je to jedno nezaboravno iskustvo koje ne bih htio tako brzo ponoviti ha, ha!
Je li bilo dana kada ste sumnjali da nećete uspjeti?
- Paaa, sumnjao sam otprilike tijekom cijelog procesa snimanja da neću uspjeti, ha, ha! I supruga Sonja mi je tek jučer priznala da je sumnjala da nikad neću biti gotov.
No, uspjeli ste ga završiti i u petak ste bili na finalu u Vinkovcima gdje je nagradu za najbolji video dobio onaj iz Istarske županije. Kako je bilo u Vinkovcima?
- Bilo je sjajno, prijenos je radio HTV, baš jedno lijepo iskustvo.
Jeste li se družili i razgovarali s ekipama iz ostalih županija?
- Jesmo, dosta smo razgovarali, podijelili smo iskustva.
Je li bilo još tako iskusnih poput vas?
- Da, ha, ha! Bilo ih je još nekoliko koji su uletjeli poput mene u taj projekt kao grlom u jagode. Ali stvarno su svi napravili dobra videa, Mislim da se svi možemo zahvaliti Alenu Đurici, kreatoru projekta, koji nam je sa svojim iskustvom jako pomogao, koji nam je bio velika pomoć u teškim trenucima, onda kada smo mislili da će sve otići kvragu. Đurica nam je sa svojim savjetima, mirnoćom i iskustvom jako puno pomogao.
Kakve su reakcija na vaš video bile u Vinkovcima, među natjecateljima?
- Reakcije su bile vrlo zanimljive. Naime, razgovarali smo prije početka prijenosa na HTV-u o tome o konceptima videa, tko se za što odlučio... Pitao sam ljude je li tko od njih rokao, ono, radio malo žešći video, međutim, svi su odgovorili da nisu. I na kraju i je tako bilo. Svi su se odlučili za lagani, smireni tempo. A zahvaljujući Antoniju Miku, jednom od najboljih daruvarskih glazbenika, naša glazba je bila...
Kakva?
- ...Kako je Mik rekao: »Položili smo sve nade u rock 'n' roll«. Ljudi su bili oduševljeni kada je nakon prvih 15 sekundi u našem spotu krenulo rokanje, a poslije nam je prišla i jedna članica žirija i rekla da joj se baš svidio naš koncept s rockom, drugačiji pristup bez narodnih nošnji, konja i jezera. Svidio joj se koncept rocka i ljudi i rekla nam je da je, ako se nju pita, naš video bio najbolji.
Kako je došlo do suradnje s Antonijom Mikom?
- Nekoliko dana sam potrošio tražeći glazbu za video po raznim »stock« servisima na internetu da bih zaključio kako ono što ja želim - ne postoji. Trebali smo krenuti lagano, zatim imati tranziciju i potom krenuti s rokanjem. I onda sam se sjetio Antonija Mika, mog dugogodišnjeg prijatelja, nazvao ga i pitao bi li htio napraviti glazbu za video. Odmah je odmah pristao, a kasnije mi je priznao da uopće nije očekivao da će na kraju tako dobro ispasti.
Koliko mu je trebalo da napravi glazbu?
- Osnovni glazbeni koncept složio je u dva ili tri dana. Pa smo onda prebacivali iz durova u molove iz molova u durove kako bismo našli balans. Kada smo došli do onoga što sam htio, rekao sam mu: »To je to, a ti sad šaraj okolo po tome koliko hoćeš«. I on je iz toga razvio jednominutnu pjesmu koja je meni fenomenalna.
Je li barem snimanje glazbe proteklo bez problema?
- Nije, ha, ha! Imali smo dogovoren termin za snimanje u studiju u Zagrebu i dan prije snimanja Antonio je dobio koronu, zalegao, bio u izolaciji tako da smo tu dobili dodatne probleme, uz sve ove ostale koje smo imali. Kao što sam rekao, bio sam vezan za vrijeme, mjesto, točnu lokaciju, datum zbog manifestacije. a odgodila se Moto alka koja je trebala biti u videu, odgodila se biciklijada, odgodilo se zbog kišnog vremena jako puno događaja tako da video nije ispao onako kako sam ga u početku zamislio, ali na kraju je sve dobro završilo.
Kako su ljudi prihvatili činjenicu da će se u spotu pojaviti na sekundu ili dvije?
- Nisam siguran da su svi bili svjesni toga. Upoznao sam doista sjajne ljude dok sam snimao, svi su mi izašli u susret. Svatko od njih ima neku svoju sjajnu priču i volio bih se naći jednog dana s njima i snimiti baš njihovu priču jer, ponavljam, našu županiju ne čine zgrade, jezera, i rijeke nego ljudi. Ljudi su ti koji kroje priču i zbog kojih će se turisti vratiti. Da, Daruvar je lijep, ali ako naši gosti sjednu kod Faruka na burek, upravo će se zbog ljudi kao što je Faruk osjećati kao kod kuće. A to je bila poanta videa. Kad imaš dobre ljude oko sebe, onda se možeš osjećati kao kod kuće. Mogu li se zahvaliti nekim ljudima?
Može ako nećete pretjerati.
Ovu priliku bih iskoristio za dvije stvari, posvetu i zahvalu. Video je posvećen mom krizmanom kumu i stricu Mariju Brkoviću Guziju koji nažalost trenutno leži u KBC Rebro u komatoznom stanju. To je čovjek koji je kroz cijeli moj život bio podrška (čak i kada ponekad to nije bilo poželjno), znao je stati na moju stranu iako je to ponekad značilo da smo na toj strani samo nas dvojica. Puno stvari koje sam napravio bilo je s njegovim vjetrom u leđa. Hvala ti na tome! Hvala i svima onima koji su od samoga početka pomogli sa svojim iskustvom i idejama u kreativnom i stvaralačkom procesu. To su djevojke iz Turističke zajednica „Daruvar-Papuk“ Ivana Plažanin-Vuković i Lidija Premec, bile su sjajna logistička i kreativna podrška a Lidija je isto tako bila sjajan narator te netko tko mi je dao smjernice za moj dio naracije. Tu je naravno i Antonio Mik kao glazbeni dio tima koji je sa svojim sjajnim glazbenim performansom podigao video na višu razinu. Hvala glumcima koji su pristali biti dio ovog videa: Adriana Selihar, Marin Glazer, Anja Lončar Grandić, Goran Grandić, Jasmina Voborski, Filip Medak, Tea Polenus i svima drugima koji su bili dio ovoga. Naravno ne smijem zaboraviti naš MK Daruvar, hvala vam svima što ste u tako kratkom roku uskočili i pristali na snimanje, srca su vam stvarno ogromna. Hvala i svim onim divnim ljudima s kojima sam se našao i potrošio im dragocjeno vrijeme za samo jednu sekundu videa, drago mi je da sam vas sve upoznao i stvarno mi je velika želja da snimim video za svakoga od vas da i drugi čuju i vide vaše nevjerojatne priče. Tu je i moja draga supruga koje je sve ovo trpjela, pregurala, pratila proces izrade i bila podrška. Sonja, s tobom je nekako sve lakše! I na kraju ono što Antonia i mene najviše veseli ste svi vi divni i sjajni ljudi zbog kojih je ovaj kraj ovako divan! Hvala vam svima od srca na tako velikoj podršci i pozitivnim komentarima, znači nam to više nego pobjeda. Zbog svih vas se osjećamo kao pobjednici!
===================================
ANTONIO MIK, DARUVARSKI GLAZBENIK
Poveli smo se primjerom Quentina Tarantina
Antonio Mik je prvi put u karijeri radio glazbu za video spot. U početku nije imao velika očekivanja, ali krajnji proizvod ga je ugodno iznenadio.
Kako ste pristali raditi sa Sašom Seliharom na video spotu za Moja.hr?
- Saša me je nazvao jednog oblačnog dana i pozvao mu u daruvarski kafić Špicu. Rekao mi je da ima u planu napraviti neki video i pitao me bi li htio napraviti glazbu. Naravno, odmah sam pristao. Pojma nismo imali što je to što trebamo napraviti ha, ha! No, zagrizli smo pa smo dva tjedna radili na tome. I nismo dobili ništa, ha, ha! Znao sam da Saša radni sjajna videa, ali ja nikad nisam radio glazbu koja treba pratiti video. Nije mi problem napraviti pjesmu, ali trebao sam napraviti glazbu koja prati video za kojeg ja ne znam kako izgleda, a ni Saša ne zna kako će izgledati, ali zna kako bi htio da izgleda i kako bi htio da zvuči ha, ha!
Prilično interesantno.
- Jako interesantno, ha, ha! Ali smo se onda poveli zvijezdom vodiljom i primjerom Quentina Tarantina - da se scena radi po glazbi. Pa sam nešto napravio, a Saši se to svidjelo. Glazbu sam potom snimio u Zagrebu u studiju Alena Novosela. Stalno sam razmišljao: »Samo da video ne bude koma...« Ali kada je Saša montirao glazbu na video, učinilo mi se da to dosta dobro izgleda.
I vi ste bili u Vinkovcima, kako vam se čini ono što ste tamo vidjeli i doživjeli?
- Naš video je bio prvi prikazan u Vinkovcima i kada sam poslije gledao ostale, vidio sam da zapravo uopće nismo napravili loš posao.
Kako ste zadovoljni na kraju balade?
- Prezadovoljan sam glazbom ne zato što je moja nego zato što je napravljena u jako malo vremena. Glazbenici napišu pjesmu, ali ona svjetlo dana obično ugleda za koju godinu. Mi smo glazbu snimili u jednom danu i zbog toga sam zadovoljan kako je ispalo. Glazba je tu da video učini boljim ili lošijim, a mislim da ga često učini i lošijim. Ali meni se čini da smo s glazbom uspjeli podignuti ovaj video na jednu višu razinu.
