U ZAVIČAJNOM MUZEJU
Daruvarski likovnjaci večeras otvaraju godišnju izložbu: "Predstavit će se 30 autora"
Detalji iz života bake Evice gotovo su nepoznati/Foto: Privatni album
žena ispred svog vremena
Priča o samoukoj kiparici iz Daruvara: "Klanjali su joj se umjetnici, a završila je samo 4 razreda škole"
"Hrvatski muzeolog Antun Bauer bio je oduševljen bakinim radom", kaže unuka Sanja Klika koja vjerno čuva ljetnikovac kojeg ukrašavaju bakine betonske skulpture. Živi podsjetnik na sve ono što je Evica Pocrnić bila
stare priče
Istočni dio Daruvara oživio kroz Jane’s Walk: "Obišli smo ljetnikovac i prisjetili se naše kiparice"
PRIDRUŽITE SE
Daruvar opet šeće kroz ulice i priče: Posebne Jane’s Walk ture otkrivaju grad iz novog kuta
JANE'S WALK
Velik interes Daruvarčana za edukativne šetnje: "Šetamo i u srijedu, ovog puta uz Udrugu slijepih"
Neke priče doimaju se toliko nestvarne i bajkovite da je teško povjerovati da su one istinite. Tim više što na internetu o njima gotovo i nema traga… Jedna od takvih priča je i ona o Evici Pocrnić, samoukoj kiparici o čijem životu i radu gotovo da i nema napisanih članaka, priča i tekstova.
O njoj zna tek uzak krug ljudi, a o detaljima njezina bogatog života prožetoga umjetnošću, znaju tek najbliži. I oni kojima je umjetnost životna strast. Oni su pak, uvijek pronalazili način kako doći do ove nevjerojatne, seoske žene.
Sanja Klika, unuka Evice Pocrnić, ispričala nam je dosad potpuno nepoznate detalje iz života njene voljene bake. Iako je završila tek četiri razreda škole, ova rođena Velikogrđevčanka s daruvarskom adresom, ostavila je svojim potomcima bogatstvo koje se ne može izmjeriti novcem.
- Moja baka rodila se 19. kolovoza 1919. godine u Donjoj Kovačici, naselju u Općini Veliki Grđevac. Ondje je završila osnovnu školu, a djevojački se prezivala Kirin.
Nestanak supruga
Udala se u Pavlovac, također selo u Općini Veliki Grđevac, a s mojim djedom Stjepanom kratko je živjela i u Bjelovaru jer je deda radio u policiji u NDH. Međutim, dogodilo se da je u ratu deda nestao pa se baka vratila kod svojih roditelja u Donju Kovačicu, prisjeća se detalja iz bakina života Daruvarčanka Sanja Klika koja o svojoj baki govori s osobitom nježnošću u glasu.
Evica i Stjepan bili su kratko zajedno, rat ih je nažalost, razdvojio, no iz te ljubavi rođeno je dvoje djece, Zlata i Zvonko, Sanjin otac. Zvonko je nažalost, preminuo prije dvije godine.
Evicu i dalje život nije mazio. Preminula joj je i majka pa je ostala s dvoje male djece i ocem Matom, Sanjinim pradjedom, o kojem je također brinula.
Kako je vrijeme odmicalo i djeca su porasla. Sanjina tetka udala se u Daruvar, a nakon toga povukla je i svoju mamu Evicu, brata Zvonka sa ženom i djeda Matu u Daruvar.
- Kupili su nekadašnji dvorac, ljetnikovac podno Vezmarove kule, i svi zajedno doselili u daruvarski kraj. Taj posjed i danas je naš. Bilo je važno da su svi zajedno, imali su nešto zemlje za obrađivati i tu im je, prema bakinoj priči, bilo stvarno dobro. Za razliku od velikogrđevačkog kraja u kojem se teško živjelo. Odlučili su zato ondje sve rasprodati i u Daruvaru stvoriti novi, zajednički dom što im je uspješno pošlo za rukom. Bilo je to 60-ih godina prošlog stoljeća, prisjeća se bakinih priča Sanja Klika koju smo upitali u kojem razdoblju života je njena baka otkrila talent i umjetnički štih po kojem je poznata.
Prvi čovjek na Mjesecu
- Dok je baka bila živa, posjećivale su nas poznate osobe. Bio je kod nje Oliver Mlakar i htio snimati s njom Kviskoteku, Joško Martinović ju je htio u Živoj istini pa je tu bila književnica Blanka Dovjak–Matković, nahvalio ju je Antun Bauer, hrvatski povjesničar umjetnosti i arheolog...
Slušala sam kako je baka uvijek govorila da je u rodnom selu bila prilično neshvaćena jer je jednostavno bila naprednija od ostalih, nije se uklapala u to selo. Iako je i kao dijete pokušala nešto stvarati, tek dolaskom u Daruvar, njezin se umjetnički talent rasplamsao. Tada se mogla izraziti onako kako se zapravo i osjećala i htjela. Tada je ona imala nekih gotovo pa 50 godina, priča naša sugovornica koja je od četvero unučadi nekako bila najprivrženija svojoj baki.
Bila je uvijek uz nju kada je stvarala pa ne čudi što veoma dobro poznaje svaki bakin rad koji i dana krasi ljetnikovac o kojem Sanja brine.
- Osmislila je priču o Trnoružici. Radila je skulpture od betona normalne veličine. Godine 1969. napravila je Kraljevića u normalnoj veličini. Među prvima ga je izradila i sjećam se priče koju mi je uvijek pričala. Rekla je da je u tu skulpturu Kraljevića upisala papirić koji je stavila unutra, a na njemu piše da je sretna što živi u vrijeme kada je prvi čovjek sletio na Mjesec. Nevjerojatno, ističe Evina unuka Sanja i dodaje kako joj se ta priča provlačila kroz cijelo djetinjstvo. Naime, ona je rođena 1968. godine, a baka je tada krenula sa svojim stvaralaštvom.
Upitali smo Sanju koliko takvih velikih skulptura krasi imanje, a brojka nas je impresionirala.
-Tu su sluškinja, kraljević, čuvar, trnoružica. I na stepenicama je napravila ogradu od vila. Zadnju skulpturu koju je tako veliku napravila je izradila kad smo se vratili poslije Domovinskog rata. Jer nismo bili pet mjeseci tu. Napravila je Majku Božju koja je stala na zmaja, a taj rad simbolizira da je rat konačno završio, prča nam nevjerojatne podatke o svojoj baki Evici ova Daruvarčanka.
Gibanica bake Evice
- Svaka njezina skulptura imala je neki smisao. Jedan dio njezine ostavštine nalazi se u bjelovarskom Gradskom muzeju, oko 30 do 40 skulptura u keramici. Prikazala je postupak tradicionalne obrade lana, od sjetve do tkanja. Radila ih je kako se sjećala iz svoga djetinjstva, priča naša sugovornica i dodaje kako je baka čuvala unučad, kuhala i brinula o vrtu.
- Posebno sam ponosna što sam nastavila raditi gibanicu od sira i jabuka kako me ona naučila. Držim se njezinoga recepta, a mislim da će i moja unučica koja ima 5 godina i koja već sada razvlači tijesto, nastaviti obiteljsku tradiciju, sretno se smiješi Sanja i dodaje kako je baka Evica znala u šali pričati kako su oni jedna malo „vudrena“ obitelj.
- Pokupila sam od nje i vještinu izrade ručnih radova. Recimo, s pet godina sam izradila svoju prvu haljinicu s križićima. Nije bilo ručnih radova koje baka Evica nije znala raditi. Od štrikanja, heklanja, vezenja, tkanja… Kao baka, nije bila stroga, već daleko ispred svoga vremena. Znali smo otići kod kumova u Veliki Grđevac, s njom sam išla na svoje prve zabave. Voljela je pjevati, plesati, bila je baš nekako drugačija, ponosno se prisjeća Sanja svoje bake.
Cijenili su je i drugi poznati umjetnici pa je tako prijateljevala s književnicom Blankom Dovjak-Matković.
- To je književnica iz Zagreba koja je pisala dječje priče. One su se jako puno dopisivale. Ta je gospođa napisala priču o baki i nama, a zvala se Duh na tavanu. Još se sjećam kako ide… „Znamo da duhova nema. Znamo da ih ima još tu i tamo po nekim bakinim starim pričama. Ali na tavanu bake Evice, slavno se pojavio Duh…“. Radi se o mačku koji je hvatao miševe, priča naša sugovornica i prisjeća se kako se njena baka družila i s Ljubicom Novaković koja je predavala likovni u školi.
Betonske skulpture
- Njih dvije išle su zajedno na izložbe, a baka je kasnije bila među osnivačima Likovne grupe DA. Uglavnom, tko god je bio malo zainteresiran za neku umjetnost, kad je čuo za baku, odmah se javio i došao, priča nam Sanja i dodaje kako je i sam posjed na kojem su i danas bajkovita priča sama za sebe.
- Taj naš dvorac je bio ljetnikovac, navodno je sagrađen čak prije Dvorca grofa Jankovića u Daruvaru. Poslije toga je to bio i samostan, najprije je služio Jankoviću za sluge i držanje kaca jer su okolo svuda vinogradi. Žao mi je što nemamo više zapisa o povijesti, ističe Sanja koju smo upitali je li po njenom sudu, baka Evica bila sretna žena, zadovoljna svojim postignućima.
- Ja mislim da je ona tek počela biti sretna ovdje u Daruvaru. Ipak smo živjeli nekim životom koji nije bio ni izričito seoski gdje se smatralo da je ženi samo mjesto u kući, ali niti tipičan gradski. Makar je često znala biti neshvaćena, kaže nam Sanja koja je nakon bakine smrti 18. prosinca 1999. godine, preuzela brigu o njezinoj ostavštini.
- Sve njezine stvari čuvam. Jako volim životinje, pa mi je baka napravila ciklus konja - od malog ždrijebeta na dalje, po sjećanju iz njenog djetinjstva. Jako ju je nahvalio i hrvatski muzeolog i skupljač umjetnina Antun Bauer. Isto je došao ovdje, bio je oduševljen bakinim radom i umjetninama, ističe Sanja koja je nastavila vjerno čuvati i njegovati okoliš oko imanja, ljetnikovca kojeg ukrašavaju bakine betonske skulpture. Živi podsjetnik na sve ono što je bila Evica Pocrnić.
Naime, po dva do tri mjeseca nastajala je jedna betonska skulptura u prirodnoj veličini.
Izložbe diljem zemlje i izvan nje
- Prvo je savinula željeznu šipku pa je išao grubi beton pa po potrebi još željezo pa fini beton koji je sama miješala na najlonu. Nožićem i prstima oblikovala je prvo jednu stranu te potom drugu. Nakon toga ju je podizala i podupirala i potom dovršavala prstima do kraja. Dakle, sve je radila bez ikakvog kalupa, pojašnjava nam Sanja nevjerojatan postupak izrade betonskih skulptura. Kako kaže, baka je bila ponosna i zadovoljna svojim radovima, a ponosna je i Sanja.
- Bilo je ljudi koji su bili začuđeni, a bilo je i onih kojima to ništa ne bi značilo. Ostale, manje skulpture završavala bi primjerice za dvije ili tri večeri. Radila je uvijek navečer, kada bi završila sve ostale svoje obveze. Dobila je i brončanu plaketu za izradu lika Matije Gupca. Ima puno njenih zapisa jer je zapravo o svakoj toj skulpturi i ostavila pisani trag, između ostaloga, priča Sanja koja svu svoju priču o baki dokumentira fotografijama. Kako pisanih zapisa, tako i fotografija skulptura.
Upravo iz tih vrijednih zapisa doznajemo kako je baka Evica izlagala svoje radove na izložbama u gradovima diljem Lijepe naše, ali čak i izvan nje, u Bologni.
Evice Pocrnić jako se dobro sjeća i Daruvarčanka Snježana Sabo. Upravo je ona nedavno povela svoje sugrađane na Jane’s Walk šetnju istočnim dijelom grada gdje se nalazi ljetnikovac i obitelj Klika.
- Evica je bila žena nevjerojatne kreativnosti i energije i već tri desetljeća rado dolazim na imanje, obitelj Klika uvijek rado prima sve one koji žele nešto više saznati o našoj saoukoj kiparici. Ta je priča baš čarobna kao i cijelo to imanje zahvaljujući našoj Evici, zaljučila je Sabo.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
U POTRAZI ZA MIROM
Pobjednik prvog Big brothera Bjelovarčanin Saša Tkalčević: "Odlazim iz Stockholma"
LIVADE ISPISALE POVIJEST
Šetnja po Livadama oborila sve rekorde: "Mislili smo da će doći 15 ljudi, a došlo ih je 150!"
ODBROJAVANJE JE POČELO
Atomsko sklonište i najbolji EKV tribute bend stižu na daruvarski moto spektakl na Hipodromu
jedno od najatraktivnijih zbivanja
Lađarski kup Grada Lipika: Ne propustite utrku lađa iz doline Neretve u srcu Slavonije
×
![]()