u sklopu dana općine
Krenule prijave za turnir u Velikoj Pisanici: Prva nagrada vikend u vili, stiže i grupa Vatra
Foto: Privatni album
tužna 5. obljetnica
Potresna ispovijest sestre vojnika Branimira Šimića: "Da me nazvao, danas bi možda bio živ"
Točno tri godine nakon tragedije, na obljetnicu bratove smrti, Antonela Šimić Šotola je rodila sina. Kako je i obećala bratu na dan njegovog sprovoda, dala mu je njegovo ime
5. izdanje
Grupa Vatra stiže u Veliku Pisanicu na turnir "Branimir Šimić": Igrajte nogomet i zabavite se
POBJEDA DUHA
Stanko Kovačić iz Pakraca: "Ostao sam bez vida, razmišljao o najgorem... A onda su me oni spasili"
BOGAT PROGRAM
Velika Pisanica slavi rođendan: Fešta traje četiri dana, stiže i Haris Džinović
Pet godina! Točno toliko je prošlo otkako Branimir Šimić iz Velike Pisanice nije fizički uz svoje najmilije. No, iako vrijeme odmiče, uspomena na njega i dalje živi. Katkad se čini da je ona sve jača, svježija i življa. Kako i ne bi bila kada mu je sestra Antonela Šimić Šotola! Upravo smo s njom razgovarali o tome kako je nastala ideja da se krene s organizacijom Memorijalnog turnira Branimir Šimić, posvećenom njenom pokojnom bratu. Po prvi put progovorila je o načinu na koji je njezin brat otišao. A ti su trenuci, kaže nam, za cijelu obitelj posebno teški.
Iako je cijela ova situacija pomalo nevjerojatna i tužna, u njoj se može pronaći i tračak nade u bolje sutra za djecu i mlade iz Velike Pisanice. Sport, zajedništvo i sjećanje na Branimira, nit je koja danas povezuje.
Upravo je danas, 10. lipnja tužna godišnjica. Prije točno pet godina Branimir Šimić, sin, brat, vojnik, sportaš, prijatelj, zauvijek je zaspao.
Neobično ponašanje
- Danas je jedan, baš onako poseban dan. Prije pet godina moj si je brat oduzeo život. A prije tri godine na ovaj datum rodio mi se sin. Toni Branimir. Termin je bio nekoliko dana kasnije, ali on je htio na ovaj svijet doći baš na današnji dan. Rekla sam liječnicima „samo nemojte da rodim 10.", bili su uvjereni da će biti kasnije. No, eto, rodio se baš 10. lipnja u 11 sati, priča nam Antonela i dodaje kako je kobnoga 10. lipnja 2021. godine trebala slaviti zaruke s današnjim suprugom.
- To jutro išli smo tata i ja po vino u Daruvar, a navečer je trebala biti proslava, velika fešta. Brat mi je dan ranije posao poruku i rekao da sigurno dolazi na moju feštu. Tatu je rano ujutro zvao general iz vojske i rekao mu da Branimir nije došao na posao, prisjeća se Antonela kobnog dana i dodaje kako je kasnije povezala bratovo čudno i neobično ponašanje od nekoliko dana ranije.
- Navalio je da me želi izvesti na večeru, to je bilo tri dana ranije, a prije nego je izašao iz kuće, uzeo je svoj pištolj. Mama ga je pitala što će mu, a on joj je samo kratko rekao da imaju neko pucanje na streljani. Nijednom ju nije tada pogledao u oči, imao je pognut pogled, ističe Antonela koja je, nakon generalovog poziva, odmah pomislila na najgore.
- Okrenuli smo se i odmah krenuli nazad prema kući. Nazvala sam generala i rekla mu da mi nađu brata. I on je tu odmah digao sve svoje snage, svi su ga tražili. Prijavili smo na policiju nestanak jer je imao pištolj i bio pripadnik oružanih snaga. Nakon razgovora na policiji, bratić je krenuo tražiti ga prema Farkaševcu, a ja sam krenula na Borik, kao da me nešto vuklo da odem baš tamo. Vidjela sam auto, otvorila vrata i ugledala ga kako beživotno sjedi. Zalupila sam vratima, bacila mobitel i tada su iz mene izašle sve emocije. Baš sam osjećala silni bijes. Pa ne može ništa biti dovoljno dobar razlog da to napraviš.
Zvala sam tatu i rekla što se dogodilo, on je krenuo prema Zvjercima gdje je Branimir imao stan. Zvala sam potom bratića, policiju, hitnu. Mamu smo zaustavili prije nego je stigla do njegovog auta, nismo joj dali da ga vidi, dali su joj u hitnoj nešto za smirenje, ja nisam ništa htjela, prisjeća se strašnih detalja Antonela koja je u narednim danima obavila sve oko sahrane kako bi poštedjela roditelje u najtežim trenucima.
Tatine suze
- Bilo mi je bitno samo da sačuvam roditelje jer sam vidjela da se oni raspadaju. Moj tata nikada u životu nije plakao osim tada. Te suze me i danas najviše bole. Mislim da sam ja jedina osoba koju brat tog 9. lipnja nije nazvao. Jer da me nazvao, vjerujem da bi mi ispričao što ga muči i da bi sve završilo drugačije. Mi smo imali poseban odnos. Znali smo se najviše posvađati, kao i sva braća i sestre, ali bili smo si najbolji. I uvijek, kad god je imao neki problem, uvijek je mene nazvao. To je bilo sveto pravilo između nas. Imali smo jedan drugoga. Jedini dan kad me nije nazvao, bio je taj kobni dan. I to mi je najviše žao… Jer da me nazvao, ne bi to napravio. Da ga sada vidim, prvo bi mu opalila pljusku, a onda bi ga pitala zašto me nije nazvao, emotivna je Antonela koja naglašava da nema toga što je nerješivo i što opravdava ovakav čin.
Branimir je, podsjetimo, imao nepunu 31. godinu kada je otišao. Prema riječima Antonele, bio je uvijek čvrst, kao od kamena, bez pokazivanja emocija i slabosti.
- Nikada ga ništa nije previše diralo, takav je dojam odavao, a očito je sve držao u sebi. To je eskaliralo i dogodilo se to što se dogodilo. Zašto? Koji je razlog? To će nas uvijek sve mučiti, priznaje Antonela.
Zahvaljujući prvenstveno obitelji, memorijalnom turniru, prijateljima i sportu, ime Branimira Šimića i dalje živi.
Nogomet je ovoj obitelji u krvi, nogometaš je bio Branimir, nogometaš je otac Mario, nogometašica je i Antonela koja je uspješno preuzela palicu vođenja NK Bilo Velika Pisanica o če,u više pročitajte OVDJE, ali i njezin suprug Amor koji vodi kadetsku momčad i također brani za seniore.
- Branimir je igrao za Bjelovar, Ždralove i Veliku Pisanicu koja je njegovo selo. Mlad je otišao u Bjelovar, već sa 16 godina, no ovdje je odrastao, to nitko ne može osporiti, mi smo odavde. Predložila sam načelniku ideju o memorijalnom turniru, s čim se odmah složio da organizacija ide preko nogometnog kluba. Još mi je onda preostalo da to kažem doma roditeljima. Tata je bio baš pesimističan u vezi toga i naglašavao je kako je Branimir najmanje igrao za NK Bilo. Ali to ništa nije bilo važno, igrao je s tim dečkima, išao s njima u školu, to mu je bila polazišna točka. Tako da sam tati rekla da ćemo turnir organizirati koliko god se on ne slagao s time, i tako smo krenuli… Ja i dalje tvrdim da je to jedan od najvećih turnira u BBŽ-u. Mi ne igramo za novce, a dođe na, 15, 16, 17, 18 ekipa, pa to stvarno vrijedi nešto onda, naglašava Antonela i dodaje kako ih raduje što dolaze oni koji su znali Branimira, ali i oni koji ga nisu znali.
Sin koji nosi ime po bratu
- To su vam sve njegovi prijatelji iz vojske, sada imamo dvije ekipe koje dolaze čak iz Delnica, tu su frendovi iz škole, prijatelji iz Bjelovara, oni s kojima je izlazio u grad… Nogomet se igra iz gušta, a tu su i djeca koja ga nisu nikada upoznala.
I to je ono što je bio meni cilj. Na dan sprovoda sam rekla dvije stvari - da ću nazvati dijete po njemu što i jesam. Moj sin se zove Toni Branimir. I još sam rekla da dok god živim, moj brat će živjeti u meni. A tako i jest i tako će uvijek biti, kaže nam Antonela.
Za cijelu obitelj, a najviše za mamu, svaki je 10. u mjesecu težak, a kada se približi lipanj, emocije su jake i velike.
- Branimir je bio mamin mezimac, za njega su se pekli najbolji kolači, torte, spremali najbolji ručkovi. Teško joj je, no drži se, najviše zbog malog unuka. A tata je i dalje u nogometu, evo sada je kao trener prve momčadi osvojio naslov prvaka Prve županijske nogometne lige Bjelovarsko-bilogorske županije i to nakon devet godina čekanja, ističe Antonela.
I dalje se nekako isprepliću tuga i sreća, a naviše od svega nada. Da se nikada nikome ne ponovi ništa slično.
Podsjetimo, Memorijalni turnir Branimir Šimić će se ove godine održati po 5. put i to 13. lipnja na igralištu u Velikoj Pisanici. Igra se na travi u tenisicama po sistemu 5+1. Utakmice u skupinama traju 10 minuta, polufinala 12 minuta, a finale 15 minuta. Novčanih nagrada nema. Tako je odlučila predsjednica NK Bilo Velika Pisanica, Antonela Šimić Šotola. Turnir, njena je želja, zadržava notu nogometne emocije i nikada se neće igrati za novac. Pobjednička ekipa ove godine osvaja vikend u Villi San u Gornjoj Kovačici te prijelazni pehar, a drugo i treće mjesto dobivaju pehare i medalje. Večer će biti u znaku odlične glazbe jer stiže grupa Vatra.
Razloga da ne dođete nema! Na terenu, ali i izvan njega slavit će se život i sve ono što je za njega, ali i nakon njega postigao Branimir. Prije svega, ujedinio je ljude...
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
U ZNAKU ZABAVE I UČENJA
Infinity Festival: Garešnica ponovno postaje grad znanosti, kreativnosti i beskonačne inspiracije
PRVI PUT NA OVOM PODRUČJU
Povratnici iz Njemačke organizirali garažnu rasprodaju u Kusonjama: "Ponudiš cijenu i nosiš!"
ljubav prema prirodi
Vojnik, policajac, učitelj i hitnjak iz BBŽ-a osvojili najviši vrh Španjolske i 3. vulkan na svijetu
Sponzorirani sadržaj
Besplatne STEM radionice u Daruvaru: Neka djeca postanu mali programeri, inženjeri i kreativci!
×
![]()