Mladen više nije sam. Ljudi mu pomažu da dobije mirovinu, šalju mu hranu i sredit će mu kuću
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
VELIKI GRĐEVAC – Priča o Mladenu Peinoviću iz Cremušine koji živi sam u selu te koji više od godinu dana nije primio talijansku invalidninu od 200 eura koja mu je jedini prihod, izazvao je brojne reakcije u cijeloj zemlji. Nakon što smo u nedjelju objavili njegovu priču, javili su nam se čitatelji iz Zagreba, Pule, pa čak i Njemačke. No, ono što je najljepše, javili su se i ljudi koji stanuju u obližnjem naselju, Gornjoj Kovačici, koji su skupili pomoć i u samo tri dana obišli Mladena.
Nakon našeg dopisa, Mladena je obišao i grubišnopoljski Centar za socijalnu skrb te su nas povratno obavijestili o zatečenom stanju i planiranim aktivnostima kojima mu žele olakšati stanje. Došli smo i do ljudi koji Mladenu pomažu otprije i kojima njegovo stanje nije novo.
Gladni psi
U nastavku vam donosimo dojmove svih njih, ali i otkrivamo njihove planove kako Mladenu naredne dane u Cremušini učiniti što ugodnijima za život.
-Nakon što sam pročitala članak o Mladenu, odmah sam došla na ideju da tom čovjeku pomognem. Ponijela sam nešto hrane i pošla kod njega bez da sam imala neka očekivanja. Išla sam svojim automobilom starim 20 dana kojeg su psi cijeloga izgrebali, ali lako za auto. Ostala sam u šoku da netko može tako živjeti, još nisam došla sebi od svega što sam vidjela. Iskreno, bilo mi je mučno što u današnje vrijeme možemo dozvoliti da ima ljudi koji su u tolikoj potrebi– priča Nada Komljenović koja trenutno boravi u Gornjoj Kovačici, a inače je iz Zagreba. Mladenovu kuću pronašla je uz pomoć Dorotee Moguš, gerontodomaćice koja obilazi to područje i koja poznaje Mladena.
Nelagoda i strah
-Razmišljam na koji mu način dalje mogu pomoći, da li prikupljati novčana sredstva, odjeću, obuću, posteljinu, suđe… Jer iskreno, on samo govori da mu ništa ne treba. Jedino je ponovio što i vama, da bi volio cipele – ističe Nada koja se sažalila i nad psima jer je i više nego očito da su gladni. Kazala je kako će svakako kupiti hranu i za te životinje jer se ne smije dozvoliti da pate.
Inače, Nada je imala namjeru Mladenu pomoći i preko vijeća srpske nacionalne manjine, no udruge po novom zakonu to više ne mogu raditi. Unatoč tome, Nada se i dalje namjerava zauzimati za Mladena, a očekuje da se u rješavanje problema uključi i Centar za socijalnu skrb Grubišno Polje. Budući da je prilikom posjeta, Nada imala osjećaj da je Mladen u strahu, te da se osjeća nelagodno, odlučila je prije novog posjeta kratko pričekati kako bi mu dala prostora da se navikne da ga netko posjećuje i donosi mu prijeko potrebnu pomoć.
Da je grubišnopoljski centar nadležan, Nada ima pravo, a evo što su nam iz te ustanove odgovorili nakon obilaska Mladena u njegovom domu.
CZSS na terenu
-Sukladno Vašoj obavijesti, ovaj Centar je 20.04. obavio terenski očevid. Saznajemo kako prihod od 200 eura nije mirovina već naknada za invaliditet. Kaže da je išao to rješavati u Viroviticu i da očekuje pozitivan ishod. Mladen Peinović upoznat je s prvima iz sustava socijalne skrbi te će ovaj Centar postupati prema zahtjevima Mladena Peinovića, a sukladno utvrđenom činjeničnom stanju. Također, nakon objavljenog članka u kojem piše da je Mladenu obustavljena talijanska mirovina, ovaj Centar su kontaktirale osobe koje ostvaruju mirovinu iz Italije kako bi nas upoznale s radnjama koje je potrebno poduzeti da bi se taj prihod ostvario – piše u dopisu iz grubišnopoljskog CZSS.
-Nisam znala bi li plakala ili urlala nakon što sam pročitala članak o Mlađi, tako ga mi ovdje zovemo. Pitala sam se je li uistinu moguće da mu je tako teško, a tako je blizu nas ovdje, baš je taj članak izazvao u meni veliku emociju i uistinu sam spremna pomoći na bilo koji način će trebati, financijski ili neki drugi, bitno je samo nešto pokrenuti – kazala nam je Mica Obradović, jedina stanovnica ratom opustošenog Malog Grđevca, koja inače vodi farmu Sunčane livade u istom naselju.
Emocije i suosjećanje
-Ja znam za njega, da živi sam u Cremušini, a znam i da su mu već prije pomagale i dvije obitelji koje obrađuju zemlju u istom naselju koje su od te divljine učinili, kako ste i sami primijetili i napisali, pravi park. Tako da eto, ponosna sam što smo se mi „outsideri“ koji ne pripadamo ovdje rođenjem, uključili i želimo Mladenu učiniti dane ljepšim. Kada se pokrene zajednička akcija, molim da me se obavezno obavijesti – zaključila je Mica Obradović koja je na Bilogori više od 10 godina, a u tom razdoblju pokupovala je 2/3 napuštenih sela oko Grđevca.
Mladena i njegovu priču već dugi niz godina dobro poznaje i Marijan Cenger, poljoprivrednik i gospodarstvenik koji je u Cremušini gotovo svakog vikenda.
-Mladenu se već drugi put dogodio taj zastoj u primanju naknade iz Italije. Prije par godina ja sam mu to intenzivno rješavao i pozitivno smo to riješili, no sada se oko toga angažirao Tomislav Tolnaj, vikendaš koji je također često u Cremušini pa je tako upoznao Mladena. Mislim da bi uskoro taj dio trebao biti riješen, kazao nam je Cenger koji osobno često uskače i pomaže Mladenu oko svega.
Radna akcija
-Nikad on nije bio gladan ni žedan, vodimo mi brigu o njemu, uvijek netko navrati, stane kod njega ili on dođe kod nas. Možda i nije toliko ružna situacija koliko se na prvu čini. Mi smo njemu htjeli kupiti i televizor, no on to ne želi. Teško je stoga, pomoći nekome tko odbija pomoć – iskren je Cenger koji priznaje i kako su mu predložili da mu zaliju ploču u kući kako bi imao pristojan pod, no nije to baš prihvatio najbolje.
-Osim betoniranja poda, mislim da bi mu mogli malo namještaja kupiti, svakako bi mu dobro došlo da je uključen u program pomoći u kući, a sada kada dođu ljepši dani, mogli bi zajedno dogovoriti ranu akciju i sve mu to urediti. Naposljetku, treba vidjeti ima li pravo i na kakvu naknadu s CZSS koja bi mu ipak podebljala kućni budžet – ističe Cenger i dodaje kako više od toga, Mladenu ne mogu niti pružiti jer on naprosto to ne želi.
Možda najbolje vijesti u ovome trenutku za Mladena ima Tomislav Tolnaj, vikendaš koji često boravi u Cremušini zbog poljoprivrednih obveza. Naime, ovaj se Bjelovarčanin osobno zauzeo kako bi Mlađi uredio potrebne dokumente za nastavak primanja talijanske naknade.
Rješavanje naknade
-Budući da sam zaposlenik banke, mogao sam provjeriti gdje je zapelo pa sam stoga, to i učinio. Naime, svih ovih prijašnjih godina Mladen je svoju naknadu primao putem čekova koji se već dvije godine u Hrvatskoj ne mogu unovčiti, a dodatno je sve zakomplicirala korona. Mi smo mu ispunili sve potrebne dokumente i zahtjev da se ta naknada isplaćuje na račun, no sve to dugo traje. U tu priču su uključeni njegov bivši poslodavac i osiguranje iz Engleske, a u uvjetima korone gdje se malo tko javlja na telefon, sve to ide veoma sporo. Naime, kada smo mi krenuli s tim zahtjevom da se isplata s čekova prebaci na račun, tada je pokrenuta revizija, pa bi poslali traženi dokument, a iz Engleske bi se javili kroz mjesec dana s novom uputom – pojašnjava Tolnaj koji se nada da bi pozitivno rješenje uskoro trebalo stići jer su sva traženja iz stranih država riješena.
Tolnaj je dodao kako Mladenu nije lako pomoći jer je riječ o neobičnom, pomalo povučenom čovjeku. No, smatra kako bi mu najviše godilo da mu se svakodnevno osigura topli obrok kroz dostavu jer je to ono što njemu uistinu treba. Odjeću mu povremeno nosi i njegova obitelj, a Tolnaj osobno nije siguran bi li Mladen prihvatio učestale posjete gerontodomaćica koje bi mu uredile i pospremile kuću.
Čovjek prije svega
-Mladen nije opasan makar ga se neki boje pa zaobilaze njegovu kuću, no neobičan je i treba s njim biti pažljiv i strpljiv. Mnogi ga se boje i zbog njegovih pasa, no on bi zadnju kunu koju ima potrošio na njih, a ne na sebe. I to govori kakav je čovjek – uvjeren je Tolnaj koji Mladena prihvaća baš takvog kakav je – bez potrebe da ga mijenja, ali s velikom potrebom da mu u svojim okvirima maksimalno olakša svakodnevicu.
Spomenuti ljudi iz ove priče iz različitih su krajeva, pripadaju različitim političkim opcijama ili su potpuno apolitični, no svi su dokazali jedno - da dobrota ne uvažava vjeru, nacionalnost ili stranku. Samo veliko srce.