Minja (18) iz Lipika treba asistenta: "Ne tražimo superheroja nego empatičnu i strpljivu osobu..."

LIPIK - Država je 18-godišnjoj Minji odobrila osobnog asistenta. Pravo postoji, potreba postoji, posao je otvoren. Ali osobe koja bi došla u njihov dom - nema. Majka Jasna Molnar - Kukić iz Lipika zato je objavila poziv u pomoć. Ne traži, kaže, savršenog čovjeka ni superheroja. Traži nekoga tko će upoznati njezinu kćer i imati dovoljno strpljenja, energije i empatije da s njom izgradi odnos povjerenja.

Jasna je majka dviju djevojaka. Starija Staša ima 21 godinu i studentica je treće godine Muzičke akademije u Zagrebu. Mlađa Minja prije nekoliko je dana napunila 18 godina. Minja je osoba s teškoćama, ne govori, koristi pelene i potrebna joj je stalna pomoć i nadzor.

Za nju obitelj sada traži osobnog asistenta u kući. Prema državnom sustavu, osobna asistencija namijenjena je pružanju pomoći i podrške osobama s invaliditetom u svakodnevnim aktivnostima koje ne mogu samostalno obavljati, u kući i izvan nje. No, jedno je ostvariti pravo, a drugo pronaći osobu koja će ga u stvarnom životu provoditi.

Minja već ima asistenta, ali samo u školi

Minja pohađa Centar Rudolf Steiner u Daruvaru i tamo ima svoju asistenticu. Problem nastaje kada nastava završi.

- Mi kao roditelji smo doslovno 24 sata s njom kada nije u školi i ta nam pomoć zaista potrebna. Država je sada donijela zakon kojim su nm omogućeni asistenti, međutim, teško je doći do njih, kaže nam majka.

Zato obitelj sada traži osobu koja bi dolazila u njihov dom i pomagala Minji u svakodnevnom životu.

Oglas je vrlo konkretan. Traži se osoba za 36 sati tjedno na području Pakraca i Lipika. Radno vrijeme može biti organizirano ujutro ili poslijepodne, odnosno prema dogovoru i mogućnostima. Posao uključuje pomoć pri kretanju, transferu i svakodnevnim osobnim aktivnostima, pomoć pri osobnoj higijeni te pratnju i podršku u šetnjama, druženju i drugim socijalnim aktivnostima. Poželjna je vozačka dozvola B kategorije.

Ali Jasna kaže da je u cijeloj priči najvažnije nešto što se ne može staviti u natječaj.

- Mi ne tražimo savršenu osobu, niti nekoga tko će nam podrediti svoje vrijeme, nego doslovno tražimo čovjeka. Voljeli bismo pronaći nekoga tko je empatičan, vedar, strpljiv, energičan i koji u sebi ima neku pozitivnu energiju koju se zapravo ne može naučiti iz knjige, ističe i naglašava kako trebaju asistenta koji će moi pratiti Minju. 

Kako bismo potenijalnim asistentima približili osobnost 18-godišnje Mine, upitali smo majku kakva je ona zapravo osoba, što voli, što ju veseli... Zanimalo nas je kakva je zapravo Minja.

Htjele odustati, ali onda...

Jasna se od srca smješila kada ju je opisivala. Njezina kći, kaže, prije svega je vrlo energična.

- Jako je energična, obožava glazbu. Znači, mislim da se cijeli njezin svijet vrti oko glazbe. Nema strpljenja ni za kakve edukacije, slikovnice, ali samo da je daljinski u rukama i da sluša glazbu.Treba puno energije oko nje, jer ona je brza. Voli prirodu, no druženje s drugom djecom nije uvijek jednostavno, kaže majka.

- Netko ju zaista mora imati 24 sata na oku. I još bih naglasila kako u našoj okolini zaista ima puno empatije i društvo nas prihvaća, no s Minjom naprosto nije lako, ističe gospođa Jasna i naglašava još jednom kako osoba koja bi radila s Minjom mora imati energiju pratiti njezin tempo.

Topla i odgovorna osoba

- Minju se mora pratiti, a ne da Minja nekoga prati, kaže nam. Minja je već imala dvije asistentice u školi. U početku im, kaže Jasna, nije bilo lako.

- Obje asistentice koje je dosad imala u školi su nakon mjesec dana htjele odustati. Jer nisu mogle s njom. Ali kad su se privikle na nju, onda je to postala ljubav bez granica. Znači, treba strpljenja, ali isplati se na kraju.

Upravo zato Jasna ne traži nekoga tko će samo „odraditi“ 36 sati. Traži osobu koja će upoznati Minju.

- Doslovno tražimo toplu i odgovornu osobu, da bude otvorena, empatična i spremna upoznati naše dijete te izgraditi neki odnos povjerenja, ističe majka koja vjeruje da bi taj posao mogao biti važan i za osobu koja ga prihvati.

- Vjerujem da ovakav posao može puno dati i toj osobi koja to radi. Zaista je dovoljno ponekad da nekome uljepšate dan ili izmamite osmijeh i pomognete da napravi nešto što mu je jučer izgledalo nemoguće. Možda nekome taj posao ima smisla, možda ga učini boljom osobom, pojašnjava Jasna.

Kauč na Omanovcu

Koliko je potraga za asistentom postala dio svakodnevice, možda najbolje govori jedna rečenica koju Jasna izgovara gotovo usput.

- Danas hodam ulicom i gledam svaku osobu usput i mislim: "Možda bi ova osoba mogla biti ta. Možda bi ova osoba mogla biti s mojom Minjom".

Obitelj je apel objavila na Facebooku. Objavu je podijelilo oko 180 ljudi.

- Nitko se još nije javio. Ne očekujem čuda preko noći, ali nadam se... Najviše bi im odgovarala osoba s područja Lipika ili Pakraca, odnosno netko tko može jednostavnije organizirati dolaske. Važna je i fleksibilnost. Dijete s teškoćama nije posao od 7 do 3. Ali opet ponavljam, mi ne tražimo nekakvog superheroja, samo empatičnog čovjeka, kaže Jasna.

Točno zna što hoće

Jedan od najvažnijih dijelova Jasnine priče jest onaj o Minjinoj komunikaciji. Minja ne govori, ali to nikako ne znači da ne pokazuje što želi. Naprotiv. Minja vrlo dobro zna kada nešto želi, ali i kada nešto ne želi.

- Točno ima svoj stav. Zna što želi. Planinarski dom na Omanovcu njezin je, primjerice, drugi dom. Tamo je, kaže Jasna, svoj na svome.

- Njezin 18. rođendan slavili smo ondje. Tamo ima čak i svoj kauč. Ako je netko drugi na tom kauču kad mi dođemo tamo, ona poludi. Točno zna što hoće i to pokazuje, otkriva mama detalje za koje bi budući asistent svakako trebao znati. 

U obitelji postoji i jedna zanimljiva dinamika. Minja ima odnos prema asistenticama i drugim ljudima koji nije isti kao odnos prema majci.

- Mene ne sluša, nema šanse. Ja teško izlazim s njom na kraj u smislu da sam joj nekakav autoritet. Nema šanse. No, asistentice su, kaže, u određenom smislu „njezine vodilje“. Starija sestra Staša također ima poseban odnos s Minjom. Obožavaju jedna drugu, otkriva mama Jasna.

Premalo se govori o tome

Iza potrage za osobnim asistentom nalazi se još veća tema, pitanje odmora roditelja. Jasna otvoreno govori o tome koliko je teško pronaći vrijeme za vlastiti predah kada je dijete stalno ovisno o tuđoj pomoći.

Jednom je kaže Jasna, razgovarala sa ženom iz Centra koja ju je pitala zašto jednostavno ne uzme godišnji.

- Pa ja ga uzmem. Ali ne odmorim se. Naravno, to je moje dijete i uvijek ću biti uz njega, no činjenica je da roditelji djece s teškoćama nužno trebaju rehabilitaciju. Da biste bili dobro za svoje dijete, vi morate biti dobro sami sa sobom. Trebate odmor, kaže Jasna i dodaje kako je to jedan od razloga zbog kojih osobni asistent za obitelj nije samo pomoć Minji. To je pomoć cijeloj obitelji.

Poseban odnos

- I platio bi rado nekoga kada je neka hitna situacija i trebaš pomoć, ali nemaš koga. Ne možeš nikoga pronaći da uskoči, ističe.

Upravo je to, smatra Jasna, jedan od problema o kojima se premalo govori.

Jer roditelji djece s teškoćama nisu samo roditelji. Oni su svakodnevno njegovatelji, organizatori, vozači, pratnja, podrška, često i jedini ljudi koji mogu preuzeti dijete kada nešto pođe po zlu. A kada oni trebaju stati, često nema nikoga tko bi ih zamijenio.

Jasna ne govori o tome kao o nekoj apstraktnoj društvenoj temi. Za njezinu obitelj to je svakodnevni život. Nada se, stoga, da će ovaj apel doći do prave osobe koja bi s Minjom izgradila poseban odnos.

- Tražimo osobu koja će vidjeti djevojku koja voli glazbu, prirodu, svoj kauč na Omanovcu i svoj jasno određen svijet, a ne nekoga tko će vidjeti samo njezine teškoće. Znam i vjerujem da takva osoba postoji, zaključuje svoju priču Jasna.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!