Kako je kava postala jedan od najpopularnijih napitaka svijeta: Legenda kaže da je sve počelo s - kozama

Prvog listopada kava ima svoj dan. I to s dobrim razlogom: malo je napitaka koji su toliko duboko ušli u svakodnevni život ljudi, a istodobno iza sebe imaju toliko dugu, zanimljivu i pomalo legendarnu povijest.

Ako vam je jutro nezamislivo bez mirisa svježe skuhane kave, danas imate sasvim legitiman razlog podignuti šalicu. 1. listopada obilježava se Međunarodni dan kave, dan posvećen napitku koji se pije na svim kontinentima i čija proizvodnja osigurava egzistenciju milijunima ljudi diljem svijeta. Datum je službeno prihvaćen 2016. godine na razini Međunarodne organizacije za kavu, a 2026. godine 1. listopada službeno je proglasila Međunarodnim danom kave i Opća skupština Ujedinjenih naroda.

No prije nego što je postala jutarnji ritual, društveni događaj i razlog za rečenicu „samo jednu pa krećem“, kava je morala prijeći prilično dug put.

Sve je počelo u Africi

Priča o podrijetlu kave vodi nas u Etiopiju, gdje je biljka Coffea arabica izvorno rasla u prirodi. O najranijim danima kave nema dovoljno pisanih izvora da bismo mogli sa sigurnošću ispričati jednu jedinu priču. Upravo zato uz kavu ide i jedna od najpoznatijih legendi, ona o pastiru Kaldi.

Prema toj priči, Kaldi je jednoga dana primijetio da su njegove koze postale neobično živahne nakon što su pojele crvene plodove s nepoznatog grma. Radoznalost je učinila ostalo: i sam je probao bobice, a potom je za njih saznao i lokalni samostan.

Zvuči kao savršena filmska scena. Problem je samo u tome što za Kaldi­ja nema čvrstih povijesnih dokaza. Povjesničari danas smatraju da je ta priča legenda, dok istraživanja podrijetlo arabike povezuju s Etiopijom, a njezinu ranu kultivaciju i razvoj kulture ispijanja kave s Jemenom.

Drugim riječima: koze možda jesu krive za sve, ali nemamo dovoljno dokaza da im to možemo službeno priznati.

Iz Jemena prema svijetu

Kava se kao napitak počela razvijati na Arapskom poluotoku, osobito u Jemenu. Ondje je u kasnijem srednjem vijeku postala dio svakodnevice, a posebno su je koristili sufijski redovnici kojima je pomagala ostati budnima tijekom noćnih molitvi.

Jedno od ključnih mjesta u toj priči bio je Mocha, jemenski lučki grad. Upravo je preko njega kava stoljećima izlazila na svjetsko tržište. I da, odatle dolazi i riječ „mocha“, koju danas povezujemo s kavom i čokoladom.

Kava se potom širila Osmanskim Carstvom i islamskim svijetom, a s vremenom je stigla i u Europu.

Europljani su je tijekom 17. stoljeća počeli sve više prihvaćati. Kavana više nije bila samo mjesto na kojem se pije nešto vruće i gorko. Postala je mjesto susreta, razgovora, čitanja novina, trgovine, rasprava i društvenog života. Ukratko, svojevrsni društveni internet, samo bez Wi-Fi-ja i bez mogućnosti da netko usred rasprave napiše „seen“.

Od luksuza do svakodnevice

Kava se iz Europe postupno proširila i u druge dijelove svijeta. Razvijanjem kolonijalnih plantaža njezina je proizvodnja preseljena u različite tropske krajeve, gdje se danas uzgaja u desecima zemalja.

Tako je od biljke koja je rasla u šumama istočne Afrike nastao globalni proizvod.

Danas kava nije samo napitak. Ona je poljoprivreda, trgovina, ugostiteljstvo, kultura i posao za milijune ljudi. Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), sektor kave podupire milijune egzistencija i važan je izvor prihoda u brojnim zemljama proizvođačima.

A put od zrna do šalice puno je dulji nego što izgleda dok sjedimo za kafićkim stolom.

Prije nego što barista napravi espresso, netko je morao uzgojiti biljku, ubrati plodove, obraditi ih, osušiti, sortirati, transportirati, pržiti i samljeti. Tek tada kava završava u aparatu – i pred nama se pojavljuje onih nekoliko gutljaja zbog kojih smo spremni tvrditi da smo napokon „došli sebi“.

Tri milijarde šalica dnevno?

Međunarodna organizacija za kavu navodi da se u svijetu svakoga dana popije oko tri milijarde šalica kave.

To znači da je sasvim moguće da dok vi čitate ovaj tekst, netko negdje upravo radi istu stvar: sjedi, gleda u šalicu i pokušava se sjetiti zašto je otvorio laptop.

Kava je u međuvremenu dobila bezbroj lica. Espresso, filter-kava, turska kava, moka, cappuccino, macchiato, americano, cold brew… Netko je pije crnu, netko s mlijekom, netko sa šećerom, a netko će prije naručivanja održati cijelo predavanje o temperaturi vode i veličini mljevenja.

I svi su uvjereni da upravo oni znaju kako treba.

Danas ipak nazdravimo ljudima iza šalice

Međunarodni dan kave nije samo prilika da objavimo fotografiju šalice na društvenim mrežama. Njegova je svrha skrenuti pozornost i na ljude koji kavu proizvode te na izazove s kojima se suočava cijeli sektor. Milijuni ljudi ovise o proizvodnji i trgovini kavom, dok proizvođači istodobno moraju odgovoriti na gospodarske i klimatske pritiske.

Zato je priča o kavi priča o mnogo više od kofeina.

To je priča o biljci koja je krenula iz Afrike, o Jemenu i drevnim trgovačkim putevima, europskim kavanama, plantažama, trgovcima, radnicima, baristima i, na kraju, o svakome tko ujutro posegne za šalicom.

Pa ako danas pijete kavu, popijte je polako. Jer iza tih nekoliko gutljaja krije se stoljeća povijesti.

A ako vam nakon prve šalice treba još jedna? Pa… i to je već dio tradicije.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!