Garešnički Kurblaši pobrali simpatije izloženim hoblićem s dva noža i tabakerom od oraha iz 1944.
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ove su godine u Noći muzeja svoj doprinos dali i članovi Old timer kluba Kurbla, koji su sakupili tradicijske alate za obradu drva i izložili ih u prostorijama kluba u Kajgani kraj Garešnice. Odlična posjećenost potvrdila im je da interes za starinskim i povijesnim ne izlazi iz mode.
Predmeti stariji i od stotinu godina
Pile, sjekire, hoblići za ukrašavanje, predmeti izrađeni od drva s puno majstorske vještine i predanosti odlično su se uklopili u Kurblin rustikalni ambijent. U Garešnici i bližoj okolici sasvim sigurno ne postoji autentičnije mjesto za ovu vrstu izložbe. Jedan dio izloženih alata u vlasništvu je OTK Kurbla, a drugi dio izložaka prikupljen je iz privatnih zbirki Tome Gojaka, Danijela Lefelmana, Branimira Božinića, Alena Karanovića, Branka Prebežca i Jose Stepića. Riječ je o susjedima koji su im od prvog dana pomagali oko obnove kuće u Kajgani. Teško je datirati svaki izložak, no najstariji od njih stari su preko 100 godina, procjenjuju Kurblaši.
- Ova je izložba proizašla iz ljubavi prema povijesti tehničke kulture. Izložbu su postavili Branimir Božinić, obitelj Koren i moja malenkost. Od alata bih izdvojio jedno kovano svrdlo i hoblić s dva noža. Treba imati na umu da je tada bilo jako teško izbušiti rupu. Kad je kovač uspio napraviti alat za to, napredak je bio strelovit. Tu je i hoblić s dva noža koji se koristio u bačvarskoj industriji i napravio revoluciju u proizvodnji bačava i čuturica – govori nam Boro Golenko, predsjednik OTK Kurbla.
Tabakera od orahovog drveta
Vještina majstora drvodjelaca vidi se u starim uporabnim predmetima poput tabakere iz 1944. godine načinjene od drva oraha, kao i u drvenoj šeflji ili zaimači koja je izrađena s jednostavnim alatom poput nožića. Predmeti su to u koje je bilo ugrađeno puno truda i rada.
- Naši su stari morali puno raditi da izrade predmete koji su danas svuda oko nas. Od kad znam za sebe žao mi je bačenih stvari; kad god mogu, uključim maštu i staro pretvorim u nešto novo. Djed me od malih nogu poticao da učim, radim i eksperimentiram, napravim nešto sam u radionici. Iako sam kovinotokar po struci i volim raditi s metalom, uvijek ću dati prednost drvu jer ima toplinu, snagu i moć, drvo ‘radi’ i kad nije živo – rekao nam je Boro Golenko.
Obnova kuće na starinski način
Nije novost da su Kurblaši zaljubljenici u sve starinsko, ne samo u starodobna vozila. Restauracija i sakupljanje antikviteta svih vrsta njihova je velika strast. Dvije su godine radili na obnovi kuće u Kajgani i napravili odličan posao. Pazilo se na svaki detalj prilikom obnove i uređenja prostorija. Utrošeno je puno sati rada, a posla, kako Boro kaže, još uvijek ima. Drvene stropne grede, cigla, starinska peć na drva, crveno-bijele zavjese, stari drveni sat na zidu.
Jedan od neobičniji predmeta svakako je šank načinjen od dijelova tkalačkog stana i jednog starog prozora. Vitrina je sastavljena od dva stara prozora i vratašaca koja nalikuju na vrata sa starog svinjca. Barske stolice napravljene su od oblica skinutih sa stropa tijekom obnove kuće. Malo im je falilo da završe u vatri, no Boro ih je spasio u zadnji čas.
Važnost prenošenja na mlade
- Živimo u jednom zlom vremenu: što manje znaš napraviti, to je korporacijama bolje. Da bi se to okrenulo, svi moramo znati više, prenositi znanje na mlade, naučiti ih nečemu, izraditi neki novi predmet ili udahnuti novi život starom, što je ujedno i ekološki prihvatljiviji način življenja. Primjećujem da nam dolazi sve više ljudi jer se kod nas osjećaju ugodno. Korona je samo jedan u nizu problema današnjeg društva. Konzumerizam guši ljude, proždire ih, kao i veliki gradovi. Kod nas na selu nije nestao čovjek, mi još uvijek nađemo vremena jedni za druge i pomažemo si, baš kao kod realizacije ove izložbe ili pak uređenja klupskih prostorija – veli mi Boro dok polako ispijamo tursku kavu i pretresamo čitav niz tema.
Poziv školarcima da svrate
Izložba se mogla vidjeti do petka 4. veljače u prostorima Kurble uz prethodnu najavu, nakon čega se izlošci vraćaju vlasnicima ili se spremaju u Kurbline vitrine. Budući da su nedavno dobili na dar ogromni kovački mijeh, možda nam u bliskoj budućnosti prirede i izložbu kovačkih alata.
- Čim se vrijeme popravi, sređujemo uredski prostor kluba, da imamo gdje smjestiti arhiv, zatim dolazi na red natkrivanje terase koja je zamišljena kao edukativni prostor. Nadamo se da će nam i školarci svratiti da im pokažemo s čim su naši stari prije radili, da im održimo koju radionicu. Sve je manje pravih majstora, a bez njih se ne može, bez obzira na digitalno doba – veli nam Boro.
