Aida (50) iz Daruvara nikada nije odrasla: "Na svom igralištu čuva već drugu generaciju klinaca"

Anđeli bez krila. Mnogi tako od dragosti zovu osobe s intelektualnim teškoćama. Oni su djeca koja nikada ne odrastu pa im svijet ne može iskvariti srce. Ono je uvijek puno ljubavi, njihove ruke uvijek su spremne na zagrljaj, a svaki susret s njima topao je i pomalo iscjeljujući. Znaju to jako dobro svi koji poznaju Aidu Husić iz Daruvara. Da je ona jedan baš takav anđeo, potvrdit će vam svatko čiji su se putovi bar nekad uskrstili s Aidinima.

- Aida je posebna, oduvijek je bila takva. Kad bismo se igrali ispred zgrada na Krešimirovom trgu, ona bi pazila na nas poput starije sestre, vodila računa o tome da se ne svađamo, da se ne ozlijedimo. Od tada su prošle godine, a ona je ostala jednako brižna. Danas se na istom igralištu, kad dođu kod bake, igraju moja djeca, a Aida je i dalje ondje. Brine o klincima, baš kao što je nekad brinula o nama i to me raduje - priča s velikom toplinom Aidina prijateljica Ivana Plažanin Vuković.

Trnoviti počeci

Aidu poznaju svi u Daruvaru i okolici, kamo je s majkom Jasminom doselila još 1987. godine, dok joj je bilo deset godina. U Slavoniju u stigle iz Mostara u kojem je Jasmina upoznala zgodnog vatrogasca Josipa iz Daruvara, zaljubila se u njega i krenula s njim u njegov rodni kraj.

- Odlazimo i danas u Mostar, no vidi se da Aidi tamo baš nije lijepo. Ona jedva čeka da se vrati doma, u svoj Daruvar - priča nam njezina majka JasminaFinek.

Aida je rođena kao „palčica”, u sedmom mjesecu trudnoće, težila je tek nešto malo više od kilograma. Njezini roditelji imali su istu krvnu grupu, što nisu znali za vrijeme trudnoće te majka nije primila odgovarajući terapiju. Zbog toga je malena Aida rođena s teškoćama. Jasmina je tada imala osamnaest godina. Tek je zakoračila u odrasli život, a već se suočila sa strahom za svoje dijete, bolničkim hodnicima i neizvjesnošću koju nije mogla odagnati ni silna majčinska ljubav.

- Prve dane života moja djevojčica provela je u inkubatoru u bolnici u Sarajevu. Bila je tako sićušna. Ti prvi dani bili su neizvjesni, nismo znali što nas čeka. A ja sam bila tako mlada i neiskusna. Sa 17 sam se udala, sa 18 već bila majka - prisjeća se Jasmina.

Iako će prerani porod ostaviti trajne posljedice na Aidu, pokazalo se da je ta sićušna djevojčica pravi borac. Pomalo je rasla i nakon nekog vremena vratila se s majkom u Mostar. Njezini prvi koraci i riječi nisu stizali lako. Teško je prohodala, tek u četvrtog godini. Prije toga je nosila remenje zbog iščašenih kukova, a jedno vrijeme je provela u gipsu. Zbog teškoća s govorom, u ranoj dobi je krenula i na govorne vježbe u Mostaru. U njezinu i Jasmininu su se svakodnevicu rano uselili odlasci liječnicima, stručnjacima, vježbanje i strpljenje. Ono što je drugoj djeci dolazilo spontano, za Aidu je često tražilo dodatni trud i majčinu pomoć.

Dolazak u Daruvar

- I ja sam učila uz nju. Nastojala sam je u svakoj situaciji ohrabriti, objasniti joj neke stvari i biti oslonac dok savladava svoj mali, a zapravo veliki korak - kaže Jasmina.

Život je u međuvremenu donio razvod Aidinih roditelja i povratak u Jasminin obiteljski dom, ali i novu ljubav. Jasmina je u Mostaru završila školu i radila u Sokolu, u tvornici za proizvodnju dijelova za zrakoplove. Josip je ondje boravio na terenu, a njihovo je poznanstvo preraslo u vezu i brak. S njime je stigla u Končanicu, u obitelj čeških korijena, među nove ljude, običaje i jezik koji dotad nije poznavala. Nije uvijek bilo jednostavno razumjeti što joj svekrva govori, ali danas se i tih početaka prisjeća s osmijehom.

Jasmina kaže da se dolaska u novu sredinu nije bojala.

- Odgojena sam da poštujem druge, a u Josipu sam našla čovjeka uz kojega sam mogla graditi novi dom. On je Aidu prihvatio kao svoje dijete, a kasnije smo dobili još trojicu sinova, Dražena, Emila i Mateja. Aida ima i brata koji danas živi sa svojom obitelji u Mostaru, no braća iz Daruvara s njom su dijelila dom i odrastanje - kaže Jasmina.

Danas njezini sinovi imaju supruge, djecu i svoje obveze, ali mjesto njihove sestre u obitelji ostalo je jednako važno.

- Ne mogu vam opisati koliko oni vole svoju sestru. Odrasli su s njom i vode o njoj računa. Tu su ljubav prenijeli i na svoju djecu. Nećaci obožavaju Aidu, a i ona njih. Jako je sretna kad god ima priliku biti s njima – kaže Jasmina.

Ljubav prema djeci

O tome koliko Aidi znači obitelj, mnogo govori upravo njezina briga za najmlađe.

- Toliko je brižna. Ona pazi da se ne udare, prati što rade, želi pomoći i kada ih treba presvući. Moje snahe razumiju tu njezinu potrebu da bude korisna i uvijek je uključe u sve aktivnosti oko djece. Aida jednostavno želi sudjelovati, imati svoj zadatak i znati da i ona može nešto učiniti za ljude koje voli – priča nam Jasmina koja je danas baka osmero unučadi pa, kaže kroz smijeh, prilika za takvu brigu u njihovoj velikoj obitelji nikada ne nedostaje.

U tom zajedničkom životu bilo je i teških godina. Za rata je Jasmina s djecom ostala u daruvarskom stanu na Krešimirovom trgu, dok je suprug bio na ratištu. Prisjeća se straha, provala u stanove i sličnih neugodnih scena.

- Na žalost, Aida je tada vidjela svakakve grozote te neke prizore pamti i danas. S vremena na vrijeme joj se to vrati, jako se uplaši, uhvati je nemir - otkriva majka.

K tome, Aida godinama živi s epilepsijom, ima i astmu, a u posljednje vrijeme su se pojavile i teškoće s tlakom. Terapija i praćenje njezina zdravlja zato su sastavni dio svakoga dana.

Ipak, kada priča o svojoj kćeri, Jasmina se ne zadržava dugo na onome što je teško. Gotovo svaki takav dio razgovora završi istim riječima, koje zvuče kao obiteljsko pravilo.

- Idemo dalje. Kako padnemo, tako se podižemo. Svi zajedno - govori.

Omiljena Aida

Njezina je briga stalna, ali u njoj ima mjesta i za šetnju, kavu, izlet, druženje. Aida voli izrađivati slike od sitnih plastičnih dijelova, pažljivo ih slagati i pratiti kako nastaje cjelina. Takav je rad umiruje kada je napeta. Voli crtati, pogledati crtić, a onda sići pred zgradu, ondje gdje je čekaju lopta i poznata lica. Majka također dođe na igralište, bude u blizini, dok se Aida druži s djecom.

Prva su djeca s kojom se igrala odavno odrasla, poput Ivane s početka priče. Neki su postali roditelji, pa i bake i djedovi. Aida je ostala poveznica između njihovih djetinjstava. Nekoć je pazila na njih, danas pazi na njihove mališane.

- Svi je zovu ''teta Aida'' i traže je čim dođu na igralište. Njezino ime često odzvanja ispred zgrade. Kada je nema, zvone i pitaju gdje je. Kad sretnu mene, prvo se raspitaju za nju. Gdje je teta Aida? Tako me pitaju. A kada dođe, svi je zovu, igraju se s njom. Svi su je prihvatili - priča Jasmina.

I nije Aida omiljena samo među djecom.

- Susjedi me nazovu da pitaju može li Aida doći k njima na cappuccino. U obližnju trgovinu ili ljekarnu je pošaljem s ceduljicom, ondje znaju da je mogu nazvati ako nešto nije jasno. Ako Aida zatreba pomoć, znam da će mi ljudi odmah javiti - kaže Jasmina, dodajući kako joj ta mala mreža poznatih daruvarskih lica daje sigurnost da njezina kći može sudjelovati u običnim, svakodnevnim poslovima.

I sama Aida rado priskače drugima. Kad ugleda susjeda kojem bi mogla pomoći, odmah se ponudi. Majka ju je učila pristojnosti, poštovanju i tome da se tuđe stvari ne diraju. Čak se i mlađim ljudima često obraća s ''vi''.

- Jako je osjetljiva na tuđu nevolju, brine o drugima i teško joj je kada vidi da netko pati. Ja kažem da je ''žalovita'', svakoga joj je žao, svačija je tuga dotakne - kaže majka.

Koliko ljudi Aida nosi u svom srcu, posebno se vidjelo ovoga ljeta, kada je proslavila pedeseti rođendan. Obitelj joj je rekla da sama odabere koga želi pozvati, a popis je bio podugačak. Braća i njihove supruge pobrinuli su se za proslavu, baš kao što su joj deset godina prije priredili i za četrdeseti rođendan. Bilo je glazbe i veselja, a Jasmina pamti koliko je njezina kći bila sretna.

Poseban rođendan

- Bila je to baš velika proslava, moji sinovi i njihove supruge su to jako lijepo organizirali. Rekli su kako sve to rade s radošću za svoju seku. Učinili bi sve za nju - kroz suze priča ponosna majka.

Među uspomenama s te večeri posebno mjesto imaju dirljivi stihovi prijateljice koja je odrasla s Aidom. Nije ih mogla sama pročitati, pa je to učinio Jasminin najmlađi sin. Uokvireni su ostali Aidi kao dar, uz brojne druge poklone koje je još dugo poslije rođendana pomalo pregledavala.

- Nije joj se žurilo. U slavlju je bilo toliko ljudi i pažnje da se radost mogla rasporediti i na dane koji su slijedili - kaže Aidina majka.

Važan dio njezina života čine i daruvarske udruge. Već više od dva desetljeća članica je Udruge osoba s tjelesnim invaliditetom Daruvar, a jednako je dugo vezana uz daruvarsku Udrugu osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji Korak dalje. Danas onamo odlazi svakodnevno i provodi dio dana s prijateljima, uz aktivnosti koje joj daju ritam, društvo i priliku da pokaže što zna. Ta četiri sata mnogo znače i njezinoj majci.

- Tada mogu malo ostaviti vremena za sebe, napuniti baterije. Odem na kavu, nešto napravim po kući. Puno nam pomažu – iskrena je Jasmina.

Brojne aktivnosti

I sama je uključena u društveni život grada, članica je Lige protiv raka, a sa suprugom odlazi i na druženja umirovljenika. Aida redovito ide s njima. Jasmina ne želi da njezina kći ostane po strani pa je vodi na izlete i među ljude. Ako se prije puta zabrine da bi Aidi moglo pozliti i ponudi da se povuku, odgovor koji dobiva vraća joj mir: nema potrebe da se izmiču.

- Stvarno svaka čast našim Daruvarčanima. Kada je Aida loše, kada dobije napad, svi polete pomoći. To nam stvarno jako puno znači – govori.

Jasmina želi da njezina kći bude što aktivnija, da se druži i izlazi. Svjesna je vlastitih godina i toga da joj neće moći zauvijek biti oslonac na isti način. Zato joj je važno da Aida ima i druge ljude kojima vjeruje, poznata mjesta na kojima se dobro osjeća i život koji se odvija i izvan obiteljskog stana. Protivi se tome da osobe s teškoćama ostanu skrivene u svojim domovima. Sa svojom je kćeri, kaže, radila od prvoga dana i tako je nastavila kroz sve godine, uz odgoj sinova i brigu o cijeloj obitelji.

Koliko takvu svakodnevicu može obogatiti udruga, potvrđuje i Renata Žukina iz Udruge Korak dalje. Aidu poznaje od samih početaka, kada su se članovi okupljali jednom tjedno, uz kavu i kreativnu radionicu. Danas je korisnica socijalne usluge poludnevnog boravka i u udruzi svakoga dana sudjeluje u različitim aktivnostima.

Život s ''korakovcima''

- Svakom našem korisniku, pa tako i Aidi, udruga je tijekom vremena postala drugi dom u kojem voli provoditi svoju svakodnevicu. Voli kuhati kavu za prijatelje, sudjelovati na radionicama kuhanja, u kojima je jako vješta, i pomagati tijekom uređenja našeg prostora. Najviše voli šetnje i putovanja, izlete i posjete prijateljskim udrugama – kaže Renata.

Aida ondje ima priliku brinuti o drugima i na svoj način pridonijeti zajedničkom danu. Kava koju skuha, pomoć pri uređenju prostora i sudjelovanje u pripremi hrane poslovi su u kojima uživa. Uz njih dolaze razgovori, druženje i planovi za idući odlazak. U ljubavi prema putovanjima ima mnogo istomišljenika.

- Šetnje i putovanja volimo svi u udruzi. Kada se vratimo s nekog izleta, čim izađemo iz autobusa, slijedi pitanje: ''Kada idemo opet na izlet?'' – smije se Renata.

I Aidina prijateljica Ivana s početka priče, koja danas vodi Turističku zajednicu Daruvar-Papuk, smatra da je za prihvaćenost osoba s teškoćama u Daruvaru, uz bliskost manje sredine, važan upravo dugogodišnji rad Udruge ''Korak dalje''. Njezini su članovi prisutni u gradskom životu, sudjeluju u maškarama, na sajmovima i drugim događanjima. Građani ih susreću, razgovaraju s njima i upoznaju ih.

Aidina želja

- ''Korak dalje'' svoje članove uključuje u sve gradske aktivnosti i iza toga stoji velik trud. Treba sve to organizirati. Oni su dio života grada, šeću, dolaze na igrališta. Mislim da treba što više ovakvih priča jer ljudi još imaju predrasude. A Aida je posebna. Kada dođe s članovima udruge k nama u ured ili je sretnem dok šeću gradom, nema šanse da ne pozdravi. Uvijek popravi dan – govori Ivana.

Veseli je što Aidu i danas susreće s nekim novima klincima u blizini svojega nekadašnjeg doma. Brižnost koju pamti iz vlastitog djetinjstva prepoznaje i u tim novim susretima. Godine su promijenile njihove živote, ali Aidina želja da bude uz druge ostala je ista.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!