Garešnički Requiem nakon 18 godina izdao prvi album: "Više od 4 godine smo ga snimali..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Nakon dugogodišnjih glazbenih druženja, na tisuće proba i nastupa kao cover bend, dečki iz grupe Requiem izdali su vlastiti album. Prvijenac „Van stroja“ donosi nam 10 pjesama i zanimljive suradnje.
Šest pjesama autorski potpisuje vokal Goran Mauher i Requiem, dvije Boris Hrepić Hrepa, a na albumu se nalaze i dvije obrade – „Ima dana blues“ i cover Indexa „Hej ti“.
- Snimanje albuma trajalo je više od četiri godine. Prvu pjesmu „Čekaj me“ snimili smo još 2015. godine, no onda je nastupila stanka. Riječ je o sentišu kojem smo u studiju dodali elemente rocka, malo više gitara i stilski je uskladili s ostatkom albuma. Zadnje četiri pjesme snimili smo odjednom, zabili se u studio sve dok nije sve bilo dovršeno. Pjesme koje autorski potpisujem opisao bih kao rock s primjesama bluesa i boogie-woogieja. Ima tu ljubavnih pjesama, pronađi sebe pjesama. Najdraža pjesma s albuma mi je „Poduzmi nešto“. Napisao sam je i uglazbio u jednom danu, sve mi se nekako posložilo. To nije kritika društva nego kritika tog čovjeka koji kaže: „Daj poduzmi nešto!“. A što si ti poduzeo, pitamo se mi – priča nam Goran Mauher.
Requiem u ovom sastavu postoji od 2003. godine, a čine ga Goran Mauher (vokal, klavijature, akustična gitara), Martin Plantić (električna gitara, vokal), Gordan Mlinarić (bubnjevi) i Josip Bodiš (bass gitara). Oduvijek im je bila tiha želja da izdaju albume i žive od rock’n’rolla. Jedna im se želja ostvarila, no ekonomska računica ih odavno ne zanima.
Ne sviraju zbog novca
- Nama je ovo prvenstveno hobi. Bend postoji 19 godina, a svi smo u međuvremenu studirali, radili, gradili obitelji. Mi nismo odlučili svirati kako bismo se negdje probili i nešto zaradili. Nikad nismo primali srcu niti jednu odbijenicu. Svatove smo prestali svirati jer se dugoročno nismo vidjeli u tom. Ne mogu reći da nije bilo zabavnih trenutaka, ali to te toliko izbaci iz ritma da do srijede ne možeš doći sebi – rekao nam je Mauher.
Kad je riječ o struci, Requiem ima svog učitelja, inženjera prometa, geodeta i informatičara koje dva desetljeća čvrsto povezuje ljubav prema glazbi i sviranju. Osim glazbe, ima tu i drugih veza - od susjedskih, generacijskih pa do onih rodbinskih, a neki su se i pokumili. No ističu da je svatko od njih specifična individua. Requiem je obiteljski bend s ukupno pet beba i jednom na putu. Svi se zajedno druže, a što je najvažnije, dečki imaju 100-postotnu podršku svojih obitelji.
- Moja žena uvijek ima razumijevanja za sve vezano uz glazbu iako imamo troje djece. Ako mi makneš glazbu, kao da si mi ruku odsjekao. Dok su se drugi zabavljali u svojim 20-ima, mi smo svirali na probama. Svi imamo osnovno formalno glazbeno obrazovanje, ostalo je došlo vježbom. Prve probe su bile u niskom podrumu kod Josipa, nismo se mogli ustati. To je bila jedna fantastična buka, nešto što su naše mlade uši tad mogle podnijeti. Sad bi vjerojatno krvarile - smije se Goran Mauher i nastavlja.
- Prva stvar koja je donekle dobro zazvučala bio je dio pjesme Azrine Marine. Ostalo je sve bilo sklepano. Imali smo porođajne muke, ali smo nastavili svirati i radili na sebi. Puno smo vremena trošili na glazbu, dodaje.
Requiem godinama svira Azru, Kojote, Majke pa je na prvijencu vidljiv utjecaj i tih glazbenika. Na albumu su surađivali s brojnim umjetnicima poput Davorina Bogovića, i to na pjesmi „Daj mi sve“.
Ugostili su i Borisa Hrepića Hrepu (usna harmonika), Hrvoja Prskala (akustična gitara, def), Antonina Šimića (akustična gitara), Hanu Blažević (vokal) u pjesmi „Ti me ne voliš“, Ivana Keru (klavijature) i Darija Jembreka (klavijature).
Podjela posla
Dečki ističu kako svatko ima neku ulogu u bendu s obzirom na karakter, mogućnosti i mjesto stanovanja. Josipu je prepušten marketing i menadžment jer ga to zanima, a i živi u Zagrebu, kreće se u tim krugovima. Gorana više zanima umjetnički dio - pisanje pjesama, uglazbljivanje i aranžiranje.
Gordan je bubnjar, samozatajni igrač s jako dobrim idejama, ali i fizikalac, dodaje Goran. Martin je autor dviju pjesama s albuma i svestrani glazbenik koji svira i u Tamburaškom sastavu Gelipteri.
Kako kažu, svaki grad, svaka županija ima svoje rock-bendove. A pokazalo se da su moto susreti zadnja utočišta rock’n’rolla. Svatko tko se bavi rock-glazbom želi nastupiti na takvim događanjima.
- Godinama surađujemo s garešničkim Moto klubom Rđava Škljoca koji nas bodre i podnose od samih početaka. A bilo je svega: od neuvježbanosti do lošeg sviranja i treme. Kad sve to staviš u jedan lonac, dobiješ katastrofu. No oni su nam pljeskali i kad smo bili loši, smije se Goran koji je i sam motorist, a pridružio mu se i Martin.
Obiteljski bend
- Zadnjih pet godina je malo drugačija situacija uz troje klinaca. Registriram motor svaku drugu godinu: kad dobijem dijete, onda ne registriram motor. No i žena i ja živimo u uvjerenju da ćemo jednom opet ići na mini putovanja i vožnje, priča nam Goran, ponosni otac troje klinaca.
Iako nemaju velikih planova za budućnost i ne žele si nabijati pritiske, nadamo se da će uskoro pronaći vremena za promociju novog albuma u BBŽ. Rock-albuma koji je inspiriran različitim glazbenim stilovima, bendovima i glazbenicima.
I dalje im je namjera pisati i stvarati, imaju puno ideja, ali realizacija slijedi kad nađu vremena u gustom rasporedu između posla i svojih klinaca, jer oni su prije svega – obiteljski bend.