Fotografija: Kruno Lokotar, urednik zbornika "Kad čujem Daruvar"
Galerija
Kruno Lokotar, urednik zbornika "Kad čujem Daruvar"

"Daruvar postaje jedinstven u svijetu. Čak 28 uglednih autora je napisalo po jednu priču o njemu"

Daruvarčanin Kruno Lokotar uskoro izdaje zbornik "Kad čujem Daruvar" s kojim će grad, kaže, dobiti zasluženu medijsku pažnju i biti primjer kako se stvara identitet i vraća ponos



Daruvarčanin Kruno Lokotar najbolji je književni urednik u Hrvatskoj. Svojim dugogodišnjim radom stekao je ugled među najpoznatijim piscima iz Hrvatske i regije koji, nije tajna, vole svoje rukopise dati njemu u ruke jer znaju da će on znati kako ga učiniti još boljim.

Stotine je projekata iza njega, ali sada upravo završava njemu intimno vjerojatno najdraži, zbornik tekstova 28 uglednih autora od kojih je svaki napisao po jednu priču na temu "Kad čujem Daruvar". Tako će Daruvar uskoro postati jedinstveni grad u Hrvatskoj, regiji, a vjerojatno i svijetu o kojemu će 28 renomiranih autora napisati priču.

Riječ je, dakle, o promociji na koju Daruvar svakako može biti ponosan. O zborniku, koji će uskoro izaći iz tiska, razgovarali samo s njegovim stvoriteljem, Krunom Lokotarom.

Kako ste uopće došli na ideju napraviti zbornik "Kad čujem Daruvar"?

Ideju za zbornik sam dobio plivajući na našem bazenu, zahvaljujući Facebook objavi fotografije s bazena znam točan datum: 10. 10. 2020. godine. Inače sam sklon peripatetici, volim hodati i misliti, to mi daje ritam i budnost, a plivanje je nešto slično, ritmika, mehanika koja omogućava da se glava bavi nečim drugim. Zapravo sam smislio nešto drugo za Daruvar prije pet godina, ali je to energetski i produkcijski puno zahtjevnije, pa sam krenuo od onoga što mi je lakše i bliže, tako nalaže i metodika. Uspije li ovaj projekt, a hoće, znam, onda možemo ići dalje. 

Fotografija s bazena u Daruvaru nastala je 10. 10. 2020. godine kada i Lokotarova ideja o zborniku "Kad čujem Daruvar"
Fotografija s bazena u Daruvaru nastala je 10. 10. 2020. godine kada i Lokotarova ideja o zborniku "Kad čujem Daruvar"

Postoji li neko slično izdanje u Hrvatskoj?

Ne, zbornika tekstova koji pišu književnici, novinari, na temu grada, a da nisu iz njega, ne postoji u Hrvatskoj. Ne znam ni za takvo izdanje vani, u svijetu, što ne znači da ne postoji, jer velik je taj svijet, kolikogod se naizgled smanjio silinom informacija i Googlea. Kada mi je na pamet pala ideja za Nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama prvo sam išao guglati da vidim kako su je drugi riješili. Frapiralo me to što takva nagrada i dalje, a moja je u petoj godini - ne postoji. Barem Google ne zna za nju.

Postoje zbirke poput City noir, i Zagreb je ima, u kojima su književnici pisali noir priče smještene u ambijente tih gradova. No, ovakvu žanrovsku ikebanu tekstova na temu konkretnog grada ne znam. Daruvar je po tome svjetsko-pionirski, a svako pionirstvo se upisuje u povijest, jer pomiče granice. Zbog toga će dobiti zasluženu medijsku pažnju i uočljivost, biti primjer kako se misli i brine o gradu, kako se stvara identitet i vraća ponos, kako se kale građani. Odmah da napomenem kako ne bi Zbornika bilo da moju ideju nisu prepoznali i podržali gradonačelnik Grada Daruvara g. Damir Lneniček i dogradonačelnica, gđa. Vanda Cegledi. Time su definitivno učinili veliku stvar za grad i građane, trajnu, onu koja će nas sve nadživjeti.

Najbolji književnik urednik u Hrvatskoj, Daruvarčanin Kruno Lokotar
Najbolji književnik urednik u Hrvatskoj, Daruvarčanin Kruno Lokotar

Je li bio problem okupiti tako veliki broj renomiranih autora i nagovoriti ih da pišu o svom intimnom doživljaju Daruvara? 

Budući da se radi o pionirskom pothvatu i urednički pristup je na neki način bio pionirski. Prvo sam telefonski istestirao ideju s ljudima u čije procjene vjerujem. Znam ja kada znam, ali zdravo je zadržati skepsu, eventualno čuti još koju dobru ideju. Čast da prvi čuje ideju imao je Emir Imamović Pirke, pamtim, sjedio sam na terasi "Pinokija" još tako zovem "DMD" i nazvao ga, urednik, novinar, scenarist, književnik, all around igrač i čovjek koji misli brže od svoje sjene. Bio je oduševljen. Reakcije su uglavnom bile: kako jednostavno i kako dobro, samo što se nisu ljudi udarali dlanom po čelu, posebno su bili osjetljivi na to što se radi o malenom gradu, kakvih je u Hrvatskoj puno, i svi su, posebno kontinentalni, nekako skrajnuti.

Ipak sam stekao nekakav ugled tijekom četvrt stoljeća bavljenja književnošću i medijima, znam ljude i njihove preferencije. 

Složio sam mailing listu, odabrao autore sklone riziku i igri, i sposobne da pišu o koječemu i da uvijek to čine odlično. Neke sam maltretirao telefonski, neke porukama, a sve njih mailovima koji su tumačili ideju i nabacivali linkove na daruvarske portale, fotografije, no nikome nisam ulazio u prostor slobode, svatko je birao i žanr i temu i po potrebi se oslanjao o Google i svoju memoriju. Kada bi neki odabrali zahtjevnije teme, one iz prošlosti, dobivali bi opsežan info file. Tekstovi su i uređivani, korigirani po potrebi. Nije ovo malen posao, ali me razveselio kao malo koji, na kraju sam se i zaigrao, pa je umjesto planiranih 20-23 teksta zbornik junački narastao. Kada bi netko, naime, bio voljan napisati tekst, ali rokom ili privatnim razlozima bio spriječen, odmah bih startao druge autore. Ovih mjeseci sam se što prisjećao, što učio povijest vlastitog grada. Tekst Miljenka Jergovića mi je otkrio Daruvarčanina za kojega nisam znao, a možda smo čak i neka dalja rodbina. Svi ovi tekstovi su obogatili i moj doživljaj grada. 

Urednik sam. Moj posao je da pronalazim teme i ljude, osmišljavam koncepte, da ih realiziram, ja sam babica umjetnosti s dosta razvijenom moći uvjeravanja i motiviranja. Da se ne lažemo, velika većina ovih autora ne bi reagirala na pozive drugih ljudi. Hvala im svima. Cijeli život autorima poklanjam vjeru, sada mi se to vratilo. Najbrži je bio Kristian Novak, zatim spomenuti Emir Imamović Pirke. Njihovi tekstovi su mi pokazali da sam na dobrom putu. A kako sam nagovorio, de facto ucijenio Borisa Dežulovića da napiše tekst, to je ipak toliko suludo i privatno da ću prešutjeti. Njegova poruka kaže: "...u oblasti nagovaranja autora dosegao si novi level i postavio visoki standard."

Kada zbornik izlazi iz tiska?

Tiskara u Drohobychu, Ukrajina, onom Drohobychu u kojem je živio i kao pas ubijen nesretni i genijalni Bruno Schulz, radi punom parom. Upravo sam odobrio tisak knjižnog bloka. U drugoj polovici ovog mjeseca luksuzni zbornik na više od 200 stranica u tvrdom uvezu s trakom u izdanju naklade Jesenski i Turk će biti dostavljen u Hrvatsku. Odmah ćete ga vidjeti na FB stranici "Kad čujem Daruvar", koju upravo podižem.

Naslovnica zbornika "Kad čujem Daruvar"
Naslovnica zbornika "Kad čujem Daruvar"

S obzirom na epidemiološke mjere, hoćete li uspjeti organizirati promociju zbornika "Kad čujem Daruvar"?

Promocija će biti održana na Dan grada, 5. svibnja, ali gdje točno i kako, to još ne znamo, s obzirom na izrečeno. Danas si glup ako planiraš predaleko. S obzirom na epidemiološke trendove, nadam se samo da neće biti online, to bi mi baš pokvarilo veselje. 

Hoćete li neke od 28 renomiranih autora dovesti u Daruvar? 

Obavezno. Plan je dovesti troje autora, ja bih najradije one koji nisu nikada bili u Gradu. Zoran Ferić je dosta siguran izbor i oduševljen ponudom, gostovat će i u čitateljskom klubu u knjižnici. Pokazat ćemo ljudima Daruvar i njegovu ponudu, izmjeriti sudar autorskih imaginacija i očekivanja i realiteta Grada. Ugostiti one koji su prihvatili izazov teme "Kad čujem Daruvar", to će biti i novi stimulans gradu.

Promocija ovog zbornika, bude li sve po planu, bit će mali dvodnevni književni festival, a naknadno profesorima hrvatskog jezika poticajan materijal za satove književnosti o zavičaju. Ovo su, sve skupa, tek prvi koraci na mogućem putu reafirmiranja grada i poticaj njegovu razvitku.