Bjelovarčani predstavu "Alisa u zemlji čudesa" nagradili dugotrajnim iskrenim pljeskom
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Dugotrajan i neprekidan aplauz nakon sinoćnje izvedbe svjedoči da su Bjelovarčani doista uživali u predstavi "Alisa u zemlji čudesa", odigranoj u sklopu Noći kazališta.
I ne bi to bilo ništa čudno, jer poznato je da bjelovarska publika voli i razumije kazalište, da „na daske koje život znače“ ovog puta nisu stali potpuni amateri. Čak štoviše, ovo im je tek četvrta izvedba spomenute predstave, koja je za većinu njih zapravo bila i prvi doticaj s glumom.
Dobila ulogu prije četiri dana
Iako sami priznaju da je trema i dalje prisutna, u njihovom nastupu ona se uopće ne vidi i na sceni doista djeluju kao da to rade već godinama. Primjerice, nitko od 50-tak ljudi (zbog epidemioloških mjera broj gledatelja bio je ograničen upravo na tu brojku op.a.) koji su jučer posjetili bjelovarski Dom kulture, nije primijetio da je Suzana Čečura baš tada prvi put stala na scenu. Naime, djevojka koja izvorno u predstavi glumi Gusjenicu završila je u izolaciji, a Suzana je uskočila kao zamjena i to prije svega četiri dana.
- Stati na pozornicu je super osjećaj. Ekipa mi je zbilja bila velika podrška. Nisam ih htjela razočarati, jer znam da je dosta toga ovisilo o meni. Fantastični su. Odmah sam se osjetila prihvaćeno, iako sam uletjela u kolektiv koji je jako povezan. Objeručke su me prihvatili i stvarno se već sada osjećam kao da sam dio njih. Kad sam probila led prvog susreta s publikom, prepustila sam se i jednostavno uživala, emotivno govori Suzana te kroz smijeh dodaje da je u vožnji do Bjelovara ponavljala dijalog koji izmjenjujem s jednom od Alisa.
Inače, ova potpuno otkačena ekipa je Kazališna družina "Zlovrići", koja otprilike godinu dana djeluje u sklopu Umjetničke organizacije „Točka na I“. Čine je mladi ljudi od 19 do 35 godina, među kojima su studenti raznih fakulteta, ali ne i Akademije, a tu je i jedan novinar, grafički dizajner, plesačica i mnogi drugi.
Od znatiželje do predstave
- Na početku lockdowna prijatelj Emir Ekinović nagovorio me da se okušamo u dramskoj skupini. Više kao svojevrsna podrška rekao sam hajde, idemo vidjeti i to. Tada nisam ni slutio da ćemo završiti s predstavom, a pogotovo ne da ćemo negdje gostovati. Međutim, vremenom smo se svi jako povezali i danas puno toga radimo zajedno. Recimo, odlučili smo nakon ove predstave prespavati u Bjelovaru i drugi dan prošetati gradom, otići na zajednički ručak. Postali smo stvarno pravi prijatelji i to je ono najbitnije u cijeloj ovoj priči, objašnjava svoje iskustvo novinar Jutarnjeg lista Tomislav Kukec, koji u predstavi tumači Kuharicu vojvotkinju.
Iako će Bjelovar tek upoznati, prvi dojam više im je nego pozitivan. Najviše ih je impresionirao novoobnovljeni Dom kulture, a priznaju i da nikada nisu nastupali na tako velikoj pozornici.
- Kad smo izašli na probu, prvo što smo napravili bili su selfiji ha ha. Nikada nismo igrali na tako velikoj pozornici. Savršena je. Cijelo kazalište je prelijepo, priča Kukec, a u istom trenutku svoje dojmove počeo je iznositi i Emir Ekinović, inače Bijeli zec u predstavi.
Oduševljeni Domom kulture
- U kazalištu vlada jedna posebna energija i osjeti se mjesto i ambijent. Osjetio sam grad u kazalištu, prije nego što se i jedna osoba pojavila u gledalištu, opisuje Ekinović.
Sličnog mišljenje je i glavni krivac za cijeli ovaj projekt, redatelj predstave i voditelj družine Lovro Krsnik.
- Bio sam prije nekoliko godina na BOK-u. Sjećam se da mi je Krešimir Dolenčić tada dao neku hladu svinjsku glavu da žvačem na sceni, prisjeća je Krsnik i nastavlja.
- Međutim, kako sada izgleda Dom kulture, to je čudo i baš sam sretan što je ekipa imala priliku ovdje nastupiti. Inače, stvari oko ove grupe događaju se nekako spontano, odnosno same od sebe. Doduše, na neki način sam ih zeznuo, jer kada su došli na dramsku grupu mislili su da će učiti neke osnove glume, a na kraju smo završili s cjelovečernjom predstavom. Već šest godina vodim dramske grupe, ali nikada nisam imao ekipu koja je toliko povezana. Posebno je ludo što se to dogodilo baš u vrijeme korone, ističe Lovro Krsnik.
Konkretnih najava za nove nastupe još uvijek nemaju, ali nema sumnje da će ih biti, jer kako i sam redatelj kaže, doći će same od sebe. Iako u nogama imaju tek četiri izvedbe, već razmišljaju o novim projektima.
- Ovo je tjelesna predstava, a iduća će više biti bazirana na emocijama. Još uvijek nismo odlučili što ćemo raditi, ali nove tehnike već vježbamo. Prolazimo razni spektar stvari da dođemo na jedan veći nivo, koji će nam biti temelj za novi projekt, zaključio je Emir Ekinović.