Zašto MojPortal ne želi i neće objavljivati tekstove o učenicima koji prijete masakrom u školi

Kada su 7. kolovoza 1962. godine svjetski mediji objavili vijest  o samoubojstvu američke glumice i pop-ikone Marylin Monroe, mjesec dana nakon njezine smrti broj samoubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama porastao je za 12 posto, a u Velikoj Britaniji za 10 posto.

Kasnija istraživanja pokazala su da slučaj Marylin Monroe nije jedini koji je doveo do povećanja broja samoubojstava, a najvažniju ulogu kod ovog fenomena odigralo je -  medijsko izvještavanje o samoubojstvima poznatih osoba.

Wertherov efekt

Fenomen je kasnije dobio i ime - Wertherov efekt - i to po glavnom liku svjetski poznatog romana iz doba književnog romantizma "Patnje mladog Werthera" J. W. von Goethea. Fenomen je Wertherovim efektom nazvao sociolog David P. Phillips koji je proučavao kako nakon medijskog izvještavanja o samoubojstvima dolazi do povećanja broja suicidalnog ponašanja. 

Negdje od tog vremena u medijima se u pravilu ne izvještava o samoubojstvima upravo kako se pisanjem na isti čin ne bi potaknule druge osobe koje su u tom trenutku nestabilne. Naravno, uvijek postoje iznimke koje je nemoguće ignorirati, poput samoubojstva Slobodana Praljka tijekom izricanja presude na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu.  

No, to su samo iznimke.

Naravno da je tragediju koja je zadesila Srbiju i Beograd s pokoljem u Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara bilo nemoguće medijski ignorirati. No, negdje treba povući crtu, a mi mislimo kako je vrijeme da je mi koji radimo u medijima - podvučemo. 

Uloga medija

Naime, jedna od važnijih uloga medija upravo je i - društvena odgovornost, a nakon beogradske tragedije u školi svjedočimo nečemu što možemo usporediti s Wertherovim efektom - povećanim brojem učenika koji rade popise za likvidaciju i prijete da će pobiti druge učenike i učitelje. 

Posljednji takav slučaj upravo se dogodio se na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Koji dan ranije u Čakovcu. I da ne nabrajamo dalje, svi ste više-manje čitali...

Ono što svi mi trebamo imati na umu jest da mediji utječu na javnost, a posebno mogu utjecati na djecu koja su tek zakoračila u složeni proces formiranja. Djeca su krhka, često zbunjena i često frustrirana. Nerijetko se osjećaju neprihvaćeno ili neshvaćeno. Zna im biti jako teško suočavati se s problemima i rješavati ih jer još nisu zrele osobe (a ni zrele osobe to često ne znaju). Ponekad misle da ne dobivaju zasluženu pažnju, zasluženo priznanje. Ponekad misle da ih svijet ne razumije i ne primjećuje. Ponekad žele da ih svi vide, primijete. Svi mi odrasli smo prošli kroz te faze odrastanja kada nam se ponekad činilo da ništa nema smisla i da nema izlaza. No, sad kada smo odrasli, znamo da to nije tako. Ali djeca to često ne znaju.  

Domino efekt

I onda ubojica iz Beograda dobije pažnju svih regionalnih i dobrim dijelom svjetskih medija. Svi pišu o njemu. Pišu kako je inteligentan. Kako je dobro isplanirao zlodjelo. Kako mu se neće moći suditi jer još nije napunio 14 godina. Kako je masakr namjerno počinio prije 14. rođendana kako ne bi sudski odgovarao. 

Kako je klinac prevario cijeli sustav.

Nije trebalo biti pretjerano pametan kako bi se još tog dana, kada je masakr u Beogradu počinjen, shvatilo da će uskoro mnoge škole, učenici i učitelji početi dobivati prijetnje. I tako je i bilo. I u Srbiji, i u BiH i u Hrvatskoj...

Ne treba biti pretjerano pametan kako bi se zaključilo da tih prijetnji ne bi bilo da se nije dogodila tragedija u Beogradu koja je medijski bila izrazito praćena. Fokus je bio, naravno, na ubojici. 

No, psihoza koja je sada nastala (a iz koje uvijek posljedično može izaći i neko zlo) nešto je što treba što prije riješiti. Ovdje je riječ o djeci, o učiteljima i o roditeljima i naravno da se nakon svega psihoza posljedično stvorila kod svih njih. 

Problem je složen

Učitelji sigurno s nešto više strepnje dolaze na posao. I roditelji vjerojatno nisu baš mirni kao prije kada svoju djecu ispraćaju u školu jer svakih par dana netko prijeti "beogradskim scenarijem", a mediji uredno o tome izvijeste. Učenici također nisu navikli da se o školi priča kao o mjestu potencijalnog masakra. 

Mi, naravno, ne nudimo rješenje. I nemamo ga. Problem je složen i treba ga rješavati na svim razinama, sustavno i odgovorno. Djeca moraju shvatiti da će zbog prijetnji biti sankcionirana i da im prijetnje ništa dobro neće donijeti. Moramo im objasniti da postoje rješenja koja nisu nasilna.

I da su ona uvijek bolja.

Ono što također možemo jest ne izvještavati o učenicima koji prijete masakrom svojim kolegama i svojim učiteljima. Želimo da se situacija što prije smiri i pokušat ćemo doprinijeti tome tako što ovakvim događajima (učeničkim prijetnjama) nećemo davati nikakvu pažnju.  

Kraj školske godine

Želimo da se među učenike, među učitelje i među roditelje što prije vrati onaj stari mir. Wertherov efekt je dokazan, smatramo da nema nikakve potrebe održavati vatru kako bi se počeo dokazivati i "beogradski efekt". Ni jedan "klik više" nije toga vrijedan. Pogotovo treba uzeti u obzir da se bliži kraj školske godine kada zbog zaključivanja ocjena nervoza tradicionalno raste. 

Bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi prva prijetnja na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Ona se upravo dogodila i neki mediji su o tome izvijestili. I neka se s tim i završi.

Nadamo se da će nas i drugi kolege slijediti.

Naša djeca, naši učitelji i roditelji upravo sada najviše trebaju ono što su nakon Beograda izgubili.

Mir.      

________________________________

Ako i sami prolazite kroz krizno razdoblje, imate suicidalne misli i potrebna Vam je pomoć, javite se na neki od navedenih kontakata:

· Hrabri telefon: 0800 0800

· Hrvatski crveni križ: 0800 1188

· Centar za krizna stanja i prevenciju suicida (KBC Rebro): 01/2376 470