Učenici posjetili azil za pse Šapu: "Svatko je pronašao barem jednog psa kojeg bi poveo kući"

BJELOVAR – „Kako u malo riječi ispričati priču o djeci i psima koja je srce napunila ljubavlju, srećom i nadom, i učinila ga tri broja većim? Mjesec listopad u IV. osnovnoj školi Bjelovar nije prošao uobičajenom rutinom. U školi se razgovaralo o mačkama, promatrale su se slike hrčaka, glave su bile pune životinja i sakupljala se pomoć u hrani i opremi za pse u azilu Šapa, ovim riječima započela je Romana Bićan, školska psihologinja u IV. OŠ Bjelovar, priču o najnovijoj akciji provedenoj u školi. 

Cijeli mjesec djeca su prikupljala hranu za pse, a potom su uživo vidjeli kako psi bez vlasnika žive/Foto: IV. OŠ Bjelovar

Pojasnila je kako su djeca sa širokim osmijehom svakodnevno donosila konzerve, dekice, povodce i ponosno pokazivala koji je njihov doprinos i što su odabrala. Pritom valja istaknuti kako su se prvašići iz 1.b u najvećem broju odazvali pozivu.

Vreće pune hrane

-Nerijetko su velike vreće s hranom donosili roditelji. Razredi su izrađivali plakate o svojim ljubimcima pri čemu je najuspješniji razred imao sreću posjetiti azil i odnijeti prikupljenu pomoć. Tijekom odmora djeca su posjećivala izložbu plakata, proučavala i analizirala čiji je plakat bolji i tko ima najviše šanse za pobjedu.

Djeca su dobila priliku pomisliti da i sami mogu učiniti nešto kako bi, barem nakratko, svijet bio bolje mjesto/Foto: IV. OŠ Bjelovar

U konačnici, sakupili smo 130 kilograma hrane i nešto opreme, a učenici 6.c razreda izradili su najbolji plakat i na kraju akcije, 27. listopada u pratnji razrednice Dijane Pertunaj i mene kao psihologinje posjetili azil, priča nam Bićan i dodaje kako je teško opisati riječima što ih je u azilu čekalo.

Prilika za spoznati odgovornost

-Teško je razaznati jesu li bila sretnija djeca ili psi. Hranjenje slasticama, skakanje, mahanje repova, zagrljaji, draganje, njuškanje, smijeh..., proveli smo dva sata u igri, istovremeno i dajući i primajući puno. Djeca su iz prve ruke vidjela kako psi bez vlasnika žive i kako mogu pomoći te kako malo nježnosti i pažnje životinjama puno znači. Luna, Žuja, Roza..., su nam svima ušle u srce. Svako od nas pronašao je barem jednog psa kojeg bi poveo kući, iskreno priznaje psihologinja dodavši kako su svi azil napustili bogatiji za jedno lijepo iskustvo, ponosni što su barem malo pomogli.

Djeca su dobila priliku spoznati odgovornost, predanost, brižnost, pokloniti pažnju i primiti naklonost jednog usamljenog i ostavljenog ps/Foto: IV. OŠ Bjelovar

-Djeca su dobila priliku spoznati odgovornost, predanost, brižnost, pokloniti pažnju i primiti naklonost jednog usamljenog i ostavljenog psa. Dobila su priliku pomisliti da i sami mogu učiniti nešto kako bi, barem nakratko, svijet bio bolje mjesto, zaključuje školska psihologinja Romana Bićan.