Ova je žena vratila torbu s novcem izgubljenu u Daruvaru. A spriječila je i veliku pljačku zlatarne
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
- Svako malo vam ja pronađem nečiji novčanik na ulici, ispred blagajne i slično, i bez razmišljanja ga vratim. Kažem, hvala Bogu, neka je meni zdravlja i moje obitelji, to je najveća sreća. Imam divnu obitelj - dobrog muža, sina i snahu, a nedavno sam blagoslovljena i unukom, započinje svoju priču 50-godišnja Anđa Bartulović koja je prije nekoliko dana u Daruvaru pronašla torbicu s novcem i odnijela je na policiju. U torbici je bilo nekoliko tisuća kuna. Kasnije se ispostavilo da je taj novac izgubio 68-godišnji muškarac o čemu smo pisali OVDJE.
Muškarac je u policiji pregledao torbicu, prebrojao novac i policajcima sav sretan rekao da ne fali niti jedna lipa. Naime, čovjek je u torbici nosio utržak jedne daruvarske firme.
- Suprug i ja živimo u Austriji, a u Daruvar dolazimo kada god uzmognemo. Osim što posjećujemo rodbinu, obiđemo i groblje gdje počivaju naši najmiliji. Tako je bilo i ovoga puta. Doputovali smo u petak kasno navečer, a u subotu smo se zaputili u grad. Osim nas dvoje, s nama je išla i muževa rodica, te moj svekar. Parkirali smo se kod Spara, a nedaleko parking automata primijetila sam na tlu bijelu, platnenu vrećicu. Prvo sam pomislila kako je netko išao u trgovinu pa izgubio svoju vrećicu. No, čim sam je podignula, vidjela sam da nije prazna. Unutra su bile kuverte i odmah sam odlučila sve to odnijeti na policiju jer je to bilo najsigurnije rješenje. Da nisam, možda bi je smetlari pokupili misleći da je otpad - priča nam Anđa koju smo telefonom dobili u njezinom austrijskom domu.
Izgubljen dnevni utržak
Putem do policije sreli su kćer od kume i šogoricu i rekli im što se dogodilo. Posumnjali su da je netko možda izgubio dnevni utržak od neke od trgovine u blizini.
- Bili smo sretni jer nitko nije ništa otvarao. Na policiji sam ostavila svoje osobne podatke jer su me to tražili, a muž je ostavio i kontakt broj. U nedjelju, kada smo se već vraćali u Austriju, zazvonio nam je mobitel. S druge strane je bio gospodin koji je izgubio novac. Zahvaljivao mi se i rekao da bi se rado našao sa mnom. Budući da smo već bili na putu, obećala sam da ću se javiti kada se ponovno vratim u Daruvar - prisjeća se razgovora Anđa koja nam je otkrila da joj je čovjek priznao da bi iz svojeg džepa morao dati taj novac da mu ga ona nije vratila.
- Hvala Bogu da je tako ispalo i da sam ja pronašla tu izgubljenu vrećicu. Tako je valjda moralo biti. Od tog Daruvarčana zaista ne očekujem ništa, naročito jer je riječ o starijem sugrađaninu. Lijepo je što me uopće nazvao i zahvalio se. To mi je i više nego dovoljno da budem sretna - iskreno nam priznaje Anđa koja se prisjetila još jednog događaja iz svojeg života koji bi mogao poslužiti kao scenarij za neki dobar akcijski film o pljački zlata.
Zapamtila lice pljačkaša
Naime, naša je sugovornica u vrijeme kada je živjela i radila u slovenskom Portorožu, spriječila pljačku poznate Zlatarne Celje. Da stvar bude bolja, zapamtila je lice jednog od pljačkaša kojeg je kasnije na policiji i identificirala. Da je pljačka uspjela, bila bi to najveća pljačka u državi te godine. Tako su joj rekli u policiji.
- Bilo je to prije otprilike 12 godina. Sasvim slučajno spriječila sam pljačku Zlatarne Celje. Pljačkaši su pobjegli kada su me vidjeli tako da sam spasila cijeli asortiman u poslovnici. Bilo je to spektakularno, baš kao u filmovima - kaže nam Anđa koja je tog jutra došla prije 6 sati ujutro na posao u hotel u kojem je radila 15 godina.
- Sin je ostao u automobilu jer mu je bilo prerano ići u školu. Obično bi mi nešto kasnije pozvonio da izađem van na ulicu da mi ostavi ključ. On bi tada nastavio svoj put do škole, a ja sam se vraćala na posao. Toga jutra panično je i neprekidno zvonio pa sam odmah pomislila da se nešto događa. Izletjela sam van, a on mi je rekao: „Dođi, mama, netko razbija zlatarnu pored“! Samo dvoja vrata su nas dijelila. Izašla sam na ulicu tako da me vide i počela mahati. Bila su dvojica mladića, jedan je pobjegao odmah tako da njegovo lice nisam uspjela vidjeti. Ali zato sam drugog tako dobro zapamtila da bih ga i danas prepoznala da ga vidim. Ma kažem vam, bilo je kao u filmu. Utrčala sam na recepciju pozvati policiju, a u međuvremenu je i drugi pljačkaš pobjegao. Budući da smo zapisali broj registracije, brzo su pronađeni. Policija mi je potom došla pokazati više fotografija sumnjivaca i molila me da identificiram pljačkaša, što sam bez ikakvih sumnji učinila jer sam ga dobro vidjela tijekom pljačke. Gledala sam ga u oči kada je trpao zlato u vreće, htjela sam ga i fotografirati, no spriječile su me kolegice rekavši da bi mogao postati agresivan ukoliko vidi da to činim - prisjeća se Anđa pravog trilera kojeg je doživjela.
Vrijedan poklon
Kaže nam kako joj je bilo žao vidjeti da netko tako mahnito razbija i krade nešto što nije njegovo. Kroz glavu joj je proletjelo da sutradan isti mladići mogu tako upasti u hotel i učiniti istu stvar. No nije nimalo razmišljala o svojoj sigurnosti, već je instinktivno učinila sve da spriječi lopove i pomogne policiji u njihovom pronalasku.
- Kasnije su mi u policiji rekli da je riječ o najvećem pokušaju pljačke te godine u Sloveniji. Dobili smo jednu knjigu kao zahvalu i bon u iznosu od 500 eura. Stvarno to nismo očekivali, baš sam se iznenadila - kaže Anđa koja je kasnije svjedočila protiv pljačkaša i na sudu.
Iako su joj najprije u policiji obećali da neće biti u istoj prostoriji s tim osobama kako bi bila maksimalno zaštićena, na suđenju ih je ipak srela.
- Bojala sam se kasnije za sina, nije mi bilo baš ugodno, no srećom, sve je prošlo u redu. Tako je valjda moralo biti - rekla nam je na kraju Anđa Bartulović koja će uvijek, bez iznimke, razmišljanja i dvojbi, vratiti tuđu stvar jer, kako kaže, poštenje nema cijenu.