Na volonterku Veru (66) iz Bjelovara Crveni križ uvijek može računati: "Pomagat ću dok sam živa"

BJELOVAR – Bjelovarčanka Vera Nasipak za koji će dan napuniti 66 godina. Vrlo je vitalna i dobrog zdravlja, a za razliku od mnogih svojih vršnjaka koji se nadomak sedmog desetljeća osjećaju poletno pa se druže, putuju, čitaju ili obrađuju vrt, Vera sve svoje slobodno vrijeme – volontira.

I to će činiti, odmah nam u uvodu našeg razgovora naglašava – sve dok će god moći.

Dugogodišnja sezonska radnica

- Zdravlje je najvažnije od svega. Zato ga je važno čuvati i njegovati kroz rekreaciju i kretanje. Jer ako se čovjek opusti i prepusti krevetu, to neće završiti dobro, savjetuje nas Vera i priča kako je godine i godine provela radeći sezonske poslove.

Odradila je tako 15 ljetnih sezona na Jadranu, a čak 15 sezona brala je šparoge u Njemačkoj. Mukotrpnim fizičkim radom zaslužila je mirovinu, a iako nije velika, veseli ju.

Vera se rado odazove kada god je neka radna akcija u Crvenom križu/Foto: Martina Čapo/MojPortal.hr

- Odradila bih sezonu u šparogama, vratila se doma i brzo otputovala na Jadran gdje sam bila sobarica. Probala sam raditi i u kuhinji. Svi kažu da je strahovito teško, no i nije baš istina. Treba imati volje i sve će tada biti dobro. Gdje sam god radila, snašla sam se, ponosna je Vera koja živi sa suprugom. Kada zatreba, pomažu im djeca kako bi mogli ugodno živjeti i kako im ništa ne bi manjkalo.

Vera je treću godinu u mirovini, no nimalo ne miruje. Redovito odlazi u Crveni križ Bjelovar i pomaže zaposlenicima oko svih poslova koje treba odrađivati. Kako se na to odlučila, ni sama nije sigurna.

Četvrtak u Crvenom križu

- Još dok sam radila, dolazila bi pomagati kada bih god imala vremena. No, otkako sam u mirovini, to je moj umirovljenički posao bez plaće. Svaki četvrtak sam kod njih. Slažem, sortiram i izdajem rabljenu odjeću svim potrebitim osobama koje dođu u Crveni križ, a rado se odazovem i kada su neke veće akcije. Primjerice, nakon one poplave u Gunji, pa sada potresi u Petrinji, pa prije Uskrsa i Božića kada se slažu prehrambeni i higijenski paketi za socijalno ugrožene osobe. Rekla sam im: „Nemojte gledati je li četvrtak, zovite me kada god vam zatreba moja pomoć". Uvijek sam na raspolaganju, ako treba i usred noći. Svi zaposlenici su predivni, fantastični ljudi i s godinama smo se veoma povezali, kaže nam Vera koju smo upitali što bi poručila drugima, zašto je lijepo volontirati.

- Ljudi, nažalost, ne vole baš pomagati drugima. Žalosno, ali sve se danas gleda kroz novac. Treba naučiti kako i zašto sebe drugima darivati, pokloniti besplatno svoje slobodno vrijeme. Ja istinski vjerujem da se dobro dobrim vraća. Uostalom, nevezano uz to, ja volontiram od srca i taj me čin usrećuje, priznaje nam Vera koja se s vremenom povezala i s nekim korisnicima koji redovito dolaze po pomoć u Crveni križ.

Tužne sudbine potrebitih

Kako nam otkriva, puno je tužnih sudbina čula. Puno je ljudi zaista ne svojom krivnjom u potrebi.

Što god trebalo napraviti, 65-godišnjoj Bjelovarčanki nije teško/Foto: Martina Čapo/MojPortal.hr

- To su vam priče da se čovjek smrzne. I treba im pomoći, a ne ih osuđivati. Drago mi je što svi ti ljudi imaju povjerenja u mene. Ako me slučajno nema koji put, odmah pitaju za mene, zanima ih gdje sam i kada ću se vratiti i to me čini ponosnom, sretna je Vera koja je i prošle godine otišla odraditi sezonu na more.

- Došla sam u financijski škripac, a ne volim maltretirati svoju djecu. Stoga sam se spremila i otišla četiri mjeseca u Vrsar odraditi sezonu na moru. Zaradila sam si novac, namirila sve što je trebalo i zadovoljna se vratila kući. Ništa mi nije teško raditi. Imala sam uvijek sreće, nitko me od poslodavaca nije prevario i nemam razloga biti nepovjerljiva, priznaje Vera koja je u mlađim godinama i sama bila u situaciji da treba pomoć.

I samoj je pomoć bila potrebna

Upravo iz tog razloga cijeni pomoć drugih i danas rado pomaže potrebitima.

- Najteže mi je bilo nakon udaje, muž je sam radio i nije bilo lako. No, to je prošlo, to je iza mene. Nema veće sreće nego kada danas pomažem i potom se vratim svojoj kući. Riječima se to ne može opisati, iskrena je Vera koja ponavlja da u Crvenom križu na nju uvijek mogu računati, bilo dan, bila noć.

Kako kaže, volontirat će sve dok će joj zdravlje to dozvoljavati.

- Rekla bih do stote, no ne daj Bože da doživim tolike godine, našalila se na kraju našeg razgovora Vera iz koje naprosto zrači optimizam. Je li on došao zbog činjenice da nekome olakšava teške dane, ni sama nije sigurna. No, dok god je ona ta koja može pomagati, a ne ona kojoj je pomoć potreba, Vera je sretna žena.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!