Humanitarac Bruno Lerotić: "Leonardina priča nije prevara, ali dalje mora sama"

BJELOVAR – Kao i mnogo puta dosad, i u slučaju posljednjeg pisanja priče o Leonardi Rebrović i njezinom dvogodišnjem bolesnom djetetu, koji su teški socijalni slučaj jer žive od svega 290 kuna dječjeg doplatka i u potpuno neprimjerenim uvjetima– pokazalo se kako medalja ima dvije strane.

Leonarda je u svom životu donijela mnogo krivih odluka/Foto: Martina Čapo

Dužni smo, nakon što smo saznali pojedinosti koje bacaju drugo svjetlo na nedavno ispričanu priču u kojoj ova mlada žena moli ljude za pomoć kako bi kupila stolariju, završila kuću i preselila do zime, javnost obavijestiti o svim detaljima ove tužne sage koja je još proljetos, podsjetimo, podignula na noge dobar dio Hrvatske. 

Kalvarija iz prošlosti

Leonarda je, kako nam je proljetos ispričala, zlostavljano dijete koja je čitav svoj život provela u Domovima za nezbrinutu djecu, svjedok je mnogih ružnih epizoda, a krive odluke kroz odrastanje dovele su je u situaciju u kojoj je, nažalost i danas. Iako je zasigurno pogrešno nazvati odluku da s 20 godina zadrži dijete koje joj je napravio oženjen čovjek – krivom. Leonarda je hrabro i odgovorno odlučila zadržati dijete, roditi ga i time je na sebe preuzela odgovornost do kraja svog života.

Dvogodišnji Marrko ima velikih zdravstvenih problema/Foto: Martina Čapo

Dvogodišnjem Marku je potrebno osigurati egzistencijalne uvjete, prehraniti ga, školovati, brinuti se o njegovom narušenom zdravlju, usmjeriti ga u pravome smjeru, što nimalo nije lako jer ni Leonarda sama nije nikada nikoga imala, a nema ni dalje, tko bi nju osobno mogao savjetovati i usmjeriti na pravi put. Tim više, potpuno je nepovjerljiva prema ljudima, što i nije čudno s obzirom na kalvariju u prošlosti. Pravi put je, prije svega, pronaći posao i svojim rukama prehranjivati dijete i sebe, ne oslanjajući se neprestano na pomoć nepoznatih ljudi.

Ujedinila Hrvatsku

Nakon proljetne akcije koju je potencirao, pokrenuo i vodio poznati humanitarac Bruno Lerotić, ovoj je mladoj ženi svanulo sunce. Uspjelo joj je poći za rukom ujediniti zemlju i nagnati mnoge nepoznate ljude da joj pomognu. Skupila se pozamašna svota novca dovoljna za završetak kuće u koju je plan bio da useli do jeseni. Mnoštvo donacija u svim oblicima davali su ovoj priči pozitivnu konotaciju i nadu da će sve završiti dobro te da će Leonarda, zajedno s Markom, do početka zime imati sve primjerene uvjete za pristojan život.

Za razliku od proljeća kada smo posjetili Leonardu, sada je kuća pod krovom/Foto: Martina Čapo

No, tada su ponovno uslijedile pogrešne odluke. Leonarda je, suprotno onome kako nam je izjavila prije 10-ak dana, sama odbila daljnju Bruninu pomoć. Nije on odustao od nje već je ona bila ta koja je bila nestrpljiva čekati pa je sama krenula s vođenjem građevinskih radova. Zaobišla je u tadašnjem našem odgovoru i činjenicu kako se skupilo ipak više novca od 130 tisuća kuna, kako nam je ona rekla. Prava je istina da se skupilo između 150 i 160 tisuća kuna, što je potvrdio osobno Lerotić koji je vodio humanitarnu akciju.

Prešutila istinu

- Nakon posljednjeg objavljenog teksta ljudi koji su pomagali i koje me poznaju reagirali su, imao sam preko 300 poruka. Sve je zanimalo kako se može govoriti o iznosu od 130 tisuća kuna, ako je skupljeno znatno više, između 150 i 160 tisuća. Ispada kao da se zamračilo 30-ak tisuća kuna. To je ljudima jako zasmetalo jer su svi proljetos vidjeli objave o iznosu koji je tada skupljen. Akcija je trajala samo jedan dan jer se u 20 sati skupio toliki novac da smo rekli da moramo to prekinuti, odlučili smo stati jer smo znali da će biti dovoljno. Leonarda je tada i sama rekla da je u šoku jer nije mislila da će se toliko skupiti, bila je silno zahvalna. A nakon te početne euforije, Leonarda je imala još nekoliko manjih donacija koje su ljudi uplaćivali kao dar za Uskrs – prisjeća se Bruno i dodaje kako se potom krenulo s dogovaranjem građevinskih poslova. Savjetovao ju je stoga da se malo strpi jer je ocijenio kako će biti moguće realizirati određene donacije materijala kroz nekoliko tjedana. Dokaz tome bile su tvrtke koje su se javljale i bile spremne na donaciju kuhinje, stolarije, dnevnog boravka i ostalog namještaja, no bilo je potrebno vrijeme da se to nabavi i realizira.

Legalizacija kuće

- Dio po dio smo krenuli rješavati no tada je došlo do prvog problema. Leonarda je odlučila da će dalje sama voditi uređenje. Ja sam reagirao nakon što sam pročitao njezinu posljednju izjavu u kojoj tvrdi da sam ja odustao. To nije istina, njoj se naprosto nije dalo čekati da se sve obećano prikupi već je rekla da ima tvrtke u Bjelovaru koje će joj sve to odraditi za novac koji se prikupio. Rekao sam joj tada da nije problem ako tako želi. Već sam dotad u Bjelovaru bio 12 puta, a budući da živim u Zagrebu, izgubim pola dana kako bi joj pomagao. Moram tu napomenuti i kako sam ju vozio dva puta na razgovor kod dogradonačelnika Igora Brajdića koji je obećao da će pomoći u svojim okvirima.

Leonardi treba netko tko bi ju mogao pravilno savjetovati kako dalje u životuFoto: Martina Čapo

Svaka čast tim ljudima u Gradu Bjelovaru, ne postoji stvar koju su odbili. Oni su odlučili riješiti i dokumentaciju za kuću, odnosno legalizirati ju u svom trošku. No, ona se, nakon što sam ja prestao dolaziti u Bjelovar, više nije javljala niti interesirala oko posla, nije se javila niti na raspisan natječaj za javne radove – priča Bruno Lerotić i dodaje kako je osobno velik posao odvalio i oko kuće koja se uređuje.

Iz pogreške u pogrešku

- Nakon što je Leonarda ostala trudna, obitelj od oca djeteta prepustila joj je to imanje na kojem je ta stara kućica nalik na šupu u kojoj ona još uvijek živi s Markom, ali i započeta sporna kuća koju ona sada uređuje novcem od donacija i koja prije nije imala apsolutno nikakvu legalnu dokumentaciju. Budući da sam rekao da nećemo ništa početi uređivati dok kuća neće biti prepisana na maloga Marka, u Gradu Bjelovaru su nam obećali riješiti dokumentaciju. Najprije sam od obitelji oca dobio papire na kojem kao vlasnik stoji maleni Marko, no zakonsko skrbništvo još uvijek je glasilo na oca. Potom sam s tim papirima otišao u Zagreb kod odvjetnice, ona je sve ispravila, te dodala dio da je Leonarda zakonski skrbnik, nakon čega sam otišao u kuću Markovog oca i ostatka obitelji i zahtijevao da mi to potpišu. Tek kada su to učinili, tada je sve krenulo s radovima – precizira Bruno događanja. Vjeruje da je ta obitelj shvatila da sami ne mogu legalizirati objekt pa su stoga prepustili Leonardi kuću. No, kada su shvatili da će to učiniti Grad, polakomili su se i tražili rješenje da ona ostane u njihovom vlasništvu. Da se to nije odradilo, Leonarda bi se vrlo lako mogla, zajedno s Markom, pronaći na ulici jer se njezino ime nigdje nije spominjalo. Ovako je ona s pravne strane potpuno zaštićena, pojašnjava Bruno koji smatra da Leonarda mnoge stvari ne shvaća; s jedne je strane lakovjerna i naivna, a istodobno ne vjeruje ljudima. Kombinacija je to koja vodi iz pogreške u pogrešku.

Navika na pomoć

- Toj osobi treba pomoć, ja u nijednom trenutku nisam rekao drugačije. Ona se našla u situaciji da je trudna s 20 godina, odlučila je roditi to dijete, vjerujem da velik dio djevojaka ne bi tako odlučio. No, nažalost, kako je prolazilo vrijeme, tako se ona vjerojatno naviknula na pomoć i podršku nepoznatih ljudi. Ona se prije, moramo i to reći, često znala naći ispred trgovine i prositi. Mi inače kada pomažemo ljudima, radimo to samo u početku.

Marko se po danu igra u novoj kući/Foto: Martina Čapo

Prvo se uvjerimo u situaciju, budemo im svojevrsni „start“, a kasnije ih pustimo. Podrška smo i dalje, no više ne tražimo ljude novčane donacije za njih, što je Leonarda nastavila, nažalost, i dalje. Mi smo imali obećanu donaciju za stolariju, no kada je Leonarda odlučila dalje sama voditi poslove, ta se tvrtka povukla – priznaje Bruno koji je svjestan da ljudi velikim dijelom pomažu kada vide da on vodi akcije jer im je to jamstvo da će novac, odnosno donacije, završiti na pravome mjestu.

Pomoć savjetima i usmjeravanjem

- I dalje tvrdim, ako postoji netko tko bi joj donirao tih pet prozora i vrata, neka to učini, ali sve dalje od toga, mislim da više odmaže takvoj osobi. U jednome trenutku te osobe naprosto moramo pustiti da se same dalje brinu za sebe. Leonarda mora pronaći posao i zbrinuti dijete negdje na čuvanje. Plan je bio da joj se od donacija plati i vozački ispit, a bilo je naznaka da bi joj netko mogao pokloniti i automobil. No, sve je stalo kada je ona rekla da će dalje sama. Dakle, ja u nijednom trenutku nisam rekao „ja odustajem“, svašta sam u toj priči prošao, ali svejedno sam nastavio pomagati. Povukao sam se tek na njezin zahtjev – razjašnjava Bruno kojemu je jako bitno da javnost ima točne informacije. Ponovio je da Leonardi treba pomoć, ali pomoć prvenstveno dobrim savjetima i pravilnim usmjeravanjem.

Oprez kod pomaganja

- Pomažem ljudima 15 godina i svašta sam vidio. Treba im u početku pomoći najjače moguće, no onda ih treba pustiti i promatrati kako dišu i što žele od života. Savjetovao bih i drugima da pomažu, ali da budu oprezni, da ta pomoć bude preko nekoga koga poznaju ili da pomažu osobno osobi koju baš dobro poznaju – zaključio je Lerotić i na kraju ponovio kako Leonardina priča nije prevara, iako je dobila negativnu konotaciju zbog još jedne u nizu pogrešne odluke ove mlade žene.

Pločice su u kuhinji već polijepljene i ako uskoro neće doći stolarija, sve dosad uređeno u kući počet će propadati/Foto: Martina Čapo

Upitali smo Leonardu nakon svega zašto je slagala tako važan dio svoje humanitarne priče, zašto je rekla da je skupljeno manje novca nego jest, što je s traženjem posla i kako namjerava dalje.

Nestrpljiva i nepromišljena

- Zaista je skupljeno u toj akciji 130 tisuća kuna, no meni su ljudi dolazili doma i tada mi još donirali nešto novca. Taj dio nisam spomenula jer sam smatrala da pričamo samo o prvom dijelu akcije. A sama sam nastavila s organizacijom radova jer sam htjela uštedjeti na prijevozu. Mislila sam da će me manje koštati ako radim s tvrtkama iz Bjelovara i okolice, a ne Zagreba. Uostalom, mislila sam da me ti majstori iz Zagreba zavlače kada su dolazili, gledali, rekli da će se javiti pa se više nisu javljali. Stalno je bilo nešto… Čekaj dva tjedna, pa još mjesec dana itd. Bila sam nestrpljiva da sve do zime odradimo – priznaje Leonarda koja, nažalost, nije ni svjesna da je počinila veliku pogrešku. Što se posla tiče, kaže nam, ona je mislila da će ju netko iz Grada Bjelovara nazvati, no to se nije dogodilo.

Osuđena od javnosti

- Žao mi je. Sve što sam vam ispričala proljetos o svom životu, svaka je riječ istinita, svako napisano slovo.

Sve proljetos ispričano o zlostavljanju i djetinjstvu u domovima za nezbrinutu djecu, tvrdi nam Leonarda je istinito/Foto: Martina Čapo

Djetinjstvo i zlostavljanje želim zaboraviti i posvetiti se Marku i budućnosti. Ja želim pronaći posao i sama brinuti o Marku, želim zaraditi svoju sigurnu kunu za hranu i režije. Strah me samo za Marka jer ne znam tko će ga čuvati ovako bolesnog. Bila sam tako sretna što su mi ljudi proljetos pomogli i htjela sam što prije urediti našu kuću. Zbilja nisam imala loše namjere, a ispalo je kao da jesam – zbunjeno i tužno priča Leonarda čiji postupci su od velikog dijela javnosti osuđeni.

Provjerili smo i u Gradu Bjelovaru jesu li Leonardi obećali pronaći posao, a evo što nam je dogradonačelnik Igor Brajdić odgovorio na to.

- Mi nismo ovdje da ikome pronalazimo posao. Leonarda se mogla javiti na raspisan natječaj za javne radove. Ukoliko bi imala sve uvjete možda bi došla u obzir pa barem na neko vrijeme dobila zaposlenje i sigurnu plaću. U svakom slučaju, ona je ta koja sama mora pronaći posao i pobrinuti se za svoju egzistenciju.