"Gradonačelnik Gline je nesposoban, a organizacija ispod nule..."

Tjedan je dana od katastrofalnog potresa u Petrinji, koji je devastirao i Glinu, a situacija na pogođenom području i dalje je kaotična. To najbolje znaju mještani, ljudi koji se svim silama trude očistiti svoje ulice, kuće - ako je od njih uopće išta i ostalo, pomoći susjedima... Jedan od njih je i magistar inženjer geodezije i geoinformatike Ivan Janković, koji je dramatičnu situaciju u Glini detaljno opisao u statusu na Facebooku. U nastavku ga prenosimo u cijelosti.

- Neki dan sam napisao da nije vrijeme za prozivanja, ali to vrijeme je došlo:

Gradonačelnik Gline Stjepan Kostanjević je potkapacitiran čovjek. Dok većina to misli, malo tko želi javno reći. Ja se istine nikad nisam bojao.

Danas je u Glini šesti dan nakon katastrofalnog potresa. Koordinacija i organizacija su ispod nule. Privatne inicijative održavaju situaciju da ne dođe do potpunog sloma. Izuzetak su vatrogasci kojima svaka čast po pitanju organizacije, reakcije i duha. Hrvatski centar za potresno inženjerstvo (statičari) odrađuje lavovski posao na terenu. Onaj tko bi to sve trebao uvezati i koordinirati je gradonačelnik koji očito nije sposoban to odraditi. I to nije problem. Problem je jer misli da je. Problem je jer se u gradu Glini ne mogu zatvoriti ulice i uklanjati objekti koji su opasnost za ljudske živote.

Hrvatska ulica, Ulica žrtava Domovinskog rata, Ulica kralja Tomislava. Nakon što mi je 3 sata trebalo da dođem do gradonačelnika, one su službeno zatvorene. Nas nekoliko smo noću razvlačili trake. Zatvorile su ih dvije patrole. U njih se može ući s najmanje 7-8 mjesta. Trake su potrgane, službena signalizacija se čeka, ljudi se voze kako kome odgovara. U ovoj situaciji u gradu ne mogu biti više od dvije policijske patrole? Objekti se ne uklanjaju jer mi gradonačelnik govori da je potrebno raditi elaborate za uklanjanje. Meni gradonačelnik objašnjava što znači elaborat (bez komentara).

Neću pisati sve detalje jer bih mogao 2 dana o tome. Gradski stožeraši sastanče i pozdravljaju se na sastancima kao da smo na svečanoj sjednici, a ne na kriznom stožeru. Govorim to jer prenosim sve iz prvog lica. Na kraju svega ja ispadam budala. Oni me gledaju kao da nisam normalan jer upozoravam danima na situacije, nitko ne reagira i na koncu izgubim živce od nemoći. Smiruju me kolege inženjeri koji su tu došli volontirati i pomagati. Ja sam im zahvalan na svemu i shvaćam ih, ali moraju i oni shvatiti mene.

Uz zahvalnost na trudu ja sam svjestan da će oni svi kroz neko vrijeme otići iz ovog grada. Ovo je moj grad. Ovo je grad iz kojeg sam dvaput odlazio i dvaput se vraćao. Otišao sam ´91. i vratio se. Otišao sam ´09. na faks i opet se vratio. Ovo je grad u kojem sam osnovao tvrtku i prihvatio svu borbu koja s tim ide. Ja znam da je svatko došao ovdje pomoći i dati svoj doprinos, ali ja gledam širu sliku. Ako se po nekim pitanjima ne reagira odmah, ne odmah, nego već kasnimo, ovo će biti posljednje zbogom za Glinu, za Banovinu.

U prvim satima Elmor (Drvni centar Glina, Sherif grupa) otvorio je vrata svoje tvrtke i stavio sve na raspolaganje. Ali sve. Pokazalo se što znači imati jaku privatnu tvrtku u gradu. Ovih dana institucija Grada Gline ne postoji, osim na papiru i na Facebook slikama kraj svake donacije. Ali nisu svjesni gradski cuclači proračuna što znači imati privatnu tvrtku. Taman da se sve ruši, plaća ide. Čovjek ima milijunske gubitke jer su u njegovim proizvodnim pogonima tone i tone humanitarne pomoći, jer su u njegovim zgradama smješteni ljudi bez krova nad glavom, jer je svu svoju opremu i ljudstvo stavio na raspolaganje i razvozi kontejnere danonoćno.

A što dotad radi Grad? Dočekuje kombi s dvije grijalice i tri deke ispred privremene gradske uprave. Ja pišem samo ono što sam vidio na svoje oči i čuo na svoje uši. Ne prepričavam ničije priče. U Petrinji je Strabag u 2 dana napravio plato i diže šatore jer je ovo situacija koja neće trajati 5 dana. Gradonačelnika zovu što treba sa svih strana. On veli: "Budemo vidjeli". Ima li Grad izlaznu strategiju da se makne iz najvećeg gospodarskog subjekta? Trebam li vam reći odgovor? Ja sam jedina geodetska firma u ovom našem gradiću i vjerujte mi da kad zažmirim imam kartu ovog grada u glavi. Predložio sam katastarske čestice u gradskom i državnom vlasništvu na kojima treba urediti platoe, navesti kamen i dići šatore. (k.č. 2676, 1112/4 i 1112/5, k.o. Glina). Mislite da je netko zabilježio to? Ako itko ima razuma nek' reagira, jer će nam politika napraviti više štete nego potres. Kiša je padala 2 dana. Znate li što to znači za zgrade iz Austro-Ugarske čiji zidovi bez pravog vezivnog materijala kisnu, natapaju se uz konstantna podrhtavanja tla. Gradonačelnik bi radio elaborate.

Jučer sam sazvao sve koje znam i ne znam na najvišim instancama vlasti. Reakcija je uslijedila i dečki, hvala vam na tome, ali apeliram i ovim putem da se ovaj slučaj ne prepušta slučaju. Nije vrijeme za to. Ima kvalitetnih ljudi i treba im dati prostora. Neke zgrade su trebale biti srušene prije 20 godina i svaki dan su opasnost. Da ne pričam kako sad izgleda grad.

Nakon sinoćnjeg sastanka stožera, danas sam se maknuo. Danas sam shvatio otkud u svemu ovome ipak ima i vedrine, dobrote i ljudskosti. Ta strana ove katastrofe je u malom čovjeku. Ta iskrenost i ruka podrške je u ljudima koji jedni drugima pomažu. Ljudi se zajedno i isplaču i nasmiju i riješe stvar. Sinoć sam se odlučio naspavati. Spavao sam u uredu i digao me iz kreveta najnoviji 4,2 u 10 do 8. Jutros nisam pio kave po gradskim stožerima. Jutros sam popio kavu sa svojim susjedima na terasi ispred ureda.

Za sve dobre ljude koji nude pomoć i kojima treba pomoć stojim na raspolaganju. Puno više vas mi se javilo koji nude pomoć iz cijele Hrvatske i Europe. Zato ovim putem molim i one kojima treba pomoć da mi se slobodno jave. Od danas je moj stožer u mom uredu. Držite se i budite mi dobro - napisao je Ivan Janković na društvenoj mreži.

Nakon što se njegova objava počela širiti mrežama i medijima, Janković se oglasio i dodatnim statusom, koji u nastavku također prenosimo.

- Kratko tumačenje napisanog:

Budući da mi je nemilice počeo zvoniti telefon od strane ljudi i medija/novinara, moram rastumačiti što sam želio postići.

1. Meni su mediji nuđeni i prije nego sam ovo objavio, i prije nego sam pokušao s ključnim ljudima sjesti za stol i riješiti razumski trenutnu situaciju, i prije nego sam kontaktirao ljude koji mogu utjecati na stanje. Odbio sam ih tad, odbijam ih i sad. Nisam ovo napisao zbog senzacije i medijske pažnje. Iskreno, nisam ni očekivao da će ovo otići tako daleko nego sam želio obavijestiti svoje prijatelje koji me svakodnevno zovu, a ne stignem ih sve nazvati. Dovoljno je ovdje dramatično i bez "senzacionalističkih" priča. Ovo sam napisao jer sam osjetio nemoć u svakom pokušaju da se stvari pokrenu. Ovo sam napisao da sustav počne funkcionirati. A novinari nek slobodno prenesu ono što sam napisao jer iza toga stojim. I nek budnim okom prate što se događa. Ne sad, ne za 5 dana nego dok ne bude gotovo. Ne treba nam još jedna poslijeratna obnova. Nama treba brza reakcija Vlade, Republike i Europe jer u protivnom Banovina je otpisana.

2. Ovo kad sam napisao da je moj stožer u mom uredu mislio sam na sebe jer nisam član nijednog stožera. Nisam statičar i ne mogu vam pomoći oko bilo kakvih procjena. Ja sam samo građanin ovog grada koji ima uvid u stanje stvari i poziva nadležne da sustav profunkcionira. Ne mogu ja biti sustav. Ja mogu pomoći spojiti onoga kome treba promijeniti 50 crijepova s onim tko to može napraviti.

Senzacionalističke priče i medijski reflektori pojedinaca neće donijeti ništa osim pomutnje. Zdrav razum, promptne reakcije, struka, zdrava politika i transparentno provođenje. To je ono što je sad potrebno. Rješenja iz rukava ne postoje, superjunaci ne postoje. Treba se konsolidirati, sabrati glave i odraditi državnički ovo.

Ja ću izdržati još neko vrijeme. Ja svoju plaću moram ići negdje zaraditi. Tko ima svoju malu firmicu zna da se živi od mjeseca do mjeseca.

To je to od mene. Drž´te se!, zaključio je Janković.