Bjelovarčanin Filip (7) lani posudio 258 knjiga. U knjižnicu dolazi od svoje druge godine...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – S ukupno pročitanih 258 knjiga ili slikovnica u prošloj 2021. godini, 7-godišnji Filip Sakradžija najčitatelj je Dječjeg odjela Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar. No, to nije sve. Filip je inače učenik 1. a razreda Druge osnovne škole Bjelovar, a najčitatelj među djecom bio je i u prethodnim godinama, u 2020. te 2019. godini. I tada se godišnja brojka slikovnica ili knjiga koje je pročitao kretala oko 200-injak.
I više nego dovoljno razloga da doznamo nešto više o malenom Bjelovarčaninu kojemu su, očito, knjige velika ljubav. U tome nam je pomogla Filipova majka, Adela Sakradžija.
U knjižnici od druge godine
- Ništa od ovoga nije planirano, sve je nekako došlo spontano. Filip je od malena bio uključen u program Dječje igraonice koji provodi Dječji odjel Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar. Znači, od druge ili treće godine je često boravio u knjižnici, a teta Snježana Berak uvijek nas je prije odlaska kući podsjetila da ne zaboravimo posuditi novu slikovnicu. Mi smo to redovito činili, a Filip se uistinu zainteresirao. Sam je rado birao slikovnicu koju će posuditi i kod kuće bismo ju s radošću čitali, prisjeća se Adela načina na koji se Filip zaljubio u knjige.
No, priznaje kako je i sama odrasla u obitelji u kojoj su se knjige voljele i u kojoj se redovito čitalo.
- Naravno da to nastojim prenijeti na svoje dijete. On je tek sada počeo učiti čitati, dosad smo sve ove godine zajedno čitali. Možda 200-injak knjiga godišnje zvuči puno, no to nije baš tako. Ako uzmete u obzir da godina ima 365 dana, to je jedna slikovnica ili knjiga dnevno, što stvarno nije previše. Iako smo većinom čitali slikovnice, zna nam se potkrasti i neko veće štivo koje možda priliči nešto starijoj djeci. No, Filip ima dobru pažnju, zainteresira se i pozorno sluša što mu se čita. To je velika prednost. Drži pažnju i koncentraciju i prati što se događa u radnji, ističe Filipova mama Adela koju smo pitali je li se ikada dogodilo da Filip kaže „Mama, ja ne bih da mi danas čitaš, ne da mi se slušati“!
Vrijeme za zbližavanje
- Ne, ne, stvarno nikada. U biti, mi redovno čitamo navečer prije spavanja. To je naš ritual da se ušuškamo i mislim da bi mu to bila najveća kazna da nema čitanja prije spavanja. Obično je on taj koji navaljuje „Daj još jednu knjigu, mama, daj mi još barem jednu priču pročitaj“, ponosna je Adela koja nam je odala da kada su umorni čitanje zna trajati 20-ak minuta, a nerijetko se događa da čitaju i po sat vremena. To je vrijeme samo za njih dvoje i zato ga s toliko ljubavi i njeguju, kaže mama Adela. Zanimalo nas je tko još osim nje, zna uzeti knjigu u ruke i čitati Filipu.
- Zna se dogoditi da mu tata čita, ponekad baka i djed, no najčešće sam to ja. Tu smo naviku usvojili od najranije dobi i ne želimo ju prekidati, priznaje Adela i dodaje kako Fili voli da mu se čitaju šaljive priče.
- Ima jedna poljska autorica, Renata Piatkowska koja piše o dogodovštinama dječaka Tomice koji je otprilike Filipovog uzrasta. Sada ga je Filip čak i prerastao jer je Tomica predškolac. Šaljive dogodovštine iz te knjige i dječji pogled na svijet Filipu se jaku sviđaju. Voli također knjige o životinjama, ali i pustolovne knjige, avanturističke. Trenutno mu je interes broj jedan – nogomet! Voli ga igrati, gledati i trenutno dosta čitamo o nogometu, ističe Adela i odaje kako se Filip rado vraća već pročitanim knjigama pa nije rijetkost da znaju u knjižnici posuditi neki naslov koji su već ranije pročitali.
Omiljena štiva
- Djeca obično vole knjigu koja im je draga više puta pročitati. Filip tako obožava knjigu Pustolovina mačka Findusa, to je knjiga skandinavskog autora koji piše o starcu i mačku i njihovom otkačenom pogledu na svijet, kaže Adela koja barem jednom tjedno svrati do knjižnice koja se nalazi u blizini njezinog radnog mjesta.
- Uzmem tada po nekoliko knjiga tako da novih štiva kod kuće nikada ne manjka. Filip voli i kupovati knjige, tako da smo se dogovorili kada negdje idemo, da više ne kupujemo igračke koje njega i ne zanimaju baš previše, već da to bude knjiga. On je to stvarno jedna dočekao. Tako da primjerice, kada odemo u Zagreb, obavezno svratimo do Trga na kojem se nalazi velika Školska knjiga. Sam prostor je zanimljiv i tamo provedemo barem sat vremena. Filip si sam izabere knjigu koju želi, a poslije svratimo do Zrinjevca, sjednemo na travu kada je toplo vrijeme i uživamo u izabranim naslovima, ističe Adela koja je ponosna što njezin jedinac voli čitati.
-Ja stvarno nisam od onih roditelja koji imaju takve ambicije i koji žele da im dijete bude intelektualac. Sve je to nekako došlo prirodno, on voli knjige i mislim da jedna knjiga prije spavanja nije previše za njegov uzrast. Uostalom, to je naš vid druženja, tvrdi mama Adela koja i sama rado čita. No, otkako ima Filipa, manjka joj vremena.
- Obično sada čitam ili Filipu ili neku stručnu literaturu potrebnu za posao. Uglavnom, daleko manje čitam nego ranijih godina i daleko manje nego što bih voljela. Nisam ni blizu Filipovom rangu, našalila se Adela.
Zanimalo nas je i mišljenje dječjeg najčitatelja u protekle tri godine, pa smo tako upitali Filipa otkud tolika ljubav prema knjigama i čitanju.
-Volim knjige jer su zabavne, zanimljive i mogu svašta iz njih naučiti, skromno i jednostavno je odgovorio dječak.
Poticanje čitanja
Inače, od 2004. godine u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji održavaju se Susreti najčitatelja narodnih knjižnica. Obično su u travnju, na Dan hrvatske knjige, najčitateljima podijeljena priznanja i poklon knjige sponzora susreta, a prilika je to obično i za druženje i razmjenu iskustava među najčitateljima. Tim povodom je na Dječjem odjelu bjelovarske knjižnice postavljena izložba fotografija i biografija najvrijednijih čitatelja, tako da Filipovo ime na tom popisu nije novost.
U knjižnici na razne načine potiču čitanje od najranije dobi, a jedna od zapaženijih aktivnosti je i Čituljkov čitateljski izazov. O čemu se točno radi otkriva nam Branka Mikačević, voditeljica Dječjeg odjela Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar.
- Djeca nakon 01. siječnja dobiju jednu čitateljsku knjižicu u koju bilježe sve što su pročitali do 02. travnja, to je Međunarodni dana dječje knjige. Oni pišu autore naslova, bilježe broj stranica, napišu kratku rečenicu kako im se svidjela knjiga i potom ju ocjenjuju. Djeci je to jako zanimljivo i nerijetko ispune po nekoliko takvih knjižica. Vidimo da je cilj ispunjen, da na taj način stvarno potičemo mališane da više čitaju, kaže Mikačević koja smatra da su u ovoj priči roditelji najvažnija karika jer bez njih djeca teško da mogu sama sudjelovati u izazovu.
U Čituljkovom čitateljskom izazovu sudjelovao je i Filip.
Filip u Čituljkovom izazovu
- Kako redovito posuđujemo knjige na dječjem odjelu knjižnice, na poziv Branke Mikačević, voditeljice Dječjeg odjela bjelovarske knjižnice, rado smo se odazvali Čituljkovom čitateljskom izazovu. Trebali smo voditi evidenciju knjiga koje smo pročitali i bilježiti naše dojmove.Bilo nam je zabavno čitati slikovnice, razgovarati o njima i razmjenjivati dojmove o pročitanim slikovnicama. Iako je većina slikovnica lijepa, postoje neke koje su nas se posebno dojmile i koje posuđujemo više puta. Od hrvatskih autora Filip posebno voli Renatu Holcer. On je dijete i najviše voli pustolovne priče ili voli slikovnice koje su „šašave“, drugačije i zabavne. Čitanje knjiga prije spavanja ritual je koji moj sin i ja obožavamo i ne propuštamo. Čitanje je divan način za zbližavanje roditelja i djeteta. Osim što je zabavno, čitanje je i vrlo poučno. Kroz čitanje dijete uči nove riječi i obogaćuje svoj rječnik. Postoji jako puno slikovnica koje dijete uče o ispravnom ponašanju, toleranciji, empatiji, prihvaćanju različitosti i pridonose razvoju njegovih socijalnih vještina. Kroz čitanje dijete upoznaje različite zemlje, kulture, mjesta koje nije imalo priliku samo upoznati, može naučiti mnogo o povijesti i osobama koje su promijenile povijest. Čitanje razvija dječju maštu, poboljšava koncentraciju, potiče na razmišljanje i pozitivno djeluje na školski uspjeh. No, od svih tih razloga najvažniji je da čitam svom djetetu jer oboje uživamo u knjigama, čitanje nas zbližava i zabavlja i zato bih ga preporučila svim roditeljima, zaključila je Adela Sakradžija.
