Baščevan: "Vođenje Suvenira Arbor potpuno me promijenilo kao čovjeka. Odlazim sretan..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Upravno vijeće Suvenira Arbor iz Sirača jučer je prihvatilo odluku kako nakon šest godina vođenja te županijske ustanove dosadašnji ravnatelj Alen Baščevan više neće obnašati tu dužnost, odnosno, prihvatilo je njegovu ostavku. Na njegovo mjesto dolazi Zoran Polenus, također djelatnik u Suveniru Arbor, koji je jučer imenovan vršiteljem dužnosti ravnatelja. O odlasku iz Suvenira Arbor razgovarali smo s ravnateljem u odlasku, Alenom Baščevanom, čija je priča zanimljiva iz nekoliko razloga. Prije svega, Suvenir Arbor je u vrijeme njegova dolaska bila tvrtka na umoru, a zatim je počela pozitivno poslovati. Također, Suvenir Arbor zapošljava 35 osoba s invaliditetom, a ti radnici stvaraju proizvode koji su ustanovi donijeli toliko potrebno pozitivno poslovanje.
Gospodine Baščevan, jučer je s imenovanjem Zorana Polenusa na poziciju v. d.d ravnatelja Suvenira Arbor započeo proces vašeg odlaska. Kako se vi osjećate?
- Jako dobro. Upravno vijeće se u dogovoru sa Županijom i županom Markom Marušićem usuglasilo da odem s pozicije prvog čovjeka Suvenir Arbora. Procijenio sam da je dobro vrijeme za odlazak, i zaista je dobro. Smatram da sam dao svoj maksimum i sve ostalo bi bio višak jer mi se potrošila ona energija s početka i većine razdoblja u vođenju naše Ustanove.
Želite reći da je riječ o lijepom rastanku?
- Da, baš lijep i korektan rastanak. Naime, nije mi ovo jedno što sam radio, ali sad sam prvi put radio nešto što je od početka do kraja bilo lijepo i ispravno. Ne mogu reći da je odluka bila lagana jer sam imao svoju rutinu posljednjih šest godina, a i puno toga se napravilo, ponajviše zahvaljujući ljudima koji rade u Suvenir Arboru. S druge strane, bio bih nesretan da ostanem negdje ako više nemam onu iskru koju sam imao prije. A kod kuće me sad, nakon smrti oca, čeka poljoprivreda kojoj se želim posvetiti.
Što ćete točno raditi u poljoprivredi?
- Imamo obiteljsko blago koje gradimo već 30 godina. Riječ je o gotovo 80 hektara zemlje, od toga 43 u ekološkom uzgoju. Imamo nasade oraha, lješnjaka i kestena, zatim 35 magaraca također u ekološkom uzgoju. Riječ je o ogromnom imanju koje je nakon smrti oca ostalo na majci i još jednom radniku. Sad je došlo vrijeme da se uključim u obiteljski posao i pomognem im.
Vratimo se šest godina unatrag, u vrijeme kada ste tek došli na poziciju ravnatelja Suvenira Arbor. Kakva je tada bila situacija i što se promijenilo u vaših šest godina upravljanja?
- To je bilo vrijeme u kojem je tržište stalo i bilo je doista teško. Postojao je dug prema dobavljačima, prema jednom natječaju, a imali smo i tehnološki zastarjelu proizvodnju. Procijenili smo da trebamo investirati u drvni sektor. Zatim smo potpuno promijenili proizvodni aranžman. Široko razbacanu proizvodnju smo sveli na manji broj proizvoda koje smo radili u većim serijama i to nam je odmah počelo donositi veće prihode. Okolnosti su u početku doista bile teške, a ustanova je bila pred likvidacijom jer su kasnile četiri plaće.
Dakle, veseo početak?
- Da, ali moram reći da smo imali i dosta sreće jer nam se puno stvari poklopilo. No, najvažnije je da radnici nisu kukali nego su govorili: "Mi želimo raditi!". To je bilo jako važno, a na nama je bilo da im osiguramo posao. Tada je došao i jedan čovjek iz Engleske za kojeg smo počeli proizvoditi. Mislim da je on imao i neke osobne razloge zašto je odlučio raditi s nama, da je imao veliku empatiju prema osobama s invaliditetom, a kod nas ih je zaposleno čak 35. Kako je posao došao, prihodi su krenuli i sve kockice su se počele slagati. Također, u tom teškom vremenu su nam pomagali i Općina i Grad i Županija. A kada je nama bolje krenulo, onda smo mi pomagali drugima.
Kako ste pomagali?
- Primjerice, pomagali smo ljudima koje je pogodio onaj strašni potres, pomagali smo u pandemiji, besplatno smo šili maske... Tako da je to baš jedna lijepa, zaokružena priča.
Je li vas iskustvo rada u Suvenir Arboru, jer to je ipak nešto drukčije od svega što ste prije radili, promijenilo?
- Uh, potpuno! Prvi put sam došao u sektor proizvodnje. Prije toga sam bio i zamjenik župana i radio sam u Daruvarskim toplicama. Kada dođete u sektor proizvodnje, ne možete, da se tako izrazim, sjediti po ručkovima i ignorirati radnike. Na ovom poslu se radnici mogu ozbiljno ozlijediti, mogu na pili ostati bez prstiju... Promijeni to čovjeka. Čak sam i probao raditi u pogonu s njima samo kako bih osjetio što sve oni moraju proći na poslu. Možda sam u tom smislu bio malo drugačiji ravnatelj jer sam htio osjetiti kako izgleda njihov rad.
I što ste zaključili?
- Shvatio sam koliko smo mi koji imamo zdravlje često komplicirani ljudi. U Suvenir Arboru radi dosta ljudi s narušenim zdravljem, neki su se takvi i rodili. Živio sam ovdje šest godina s našim radnicima koji imaju narušeno zdravlje, a oni su bez obzira na to pokazivali niz vrlina, pokazivali su sreću, zadovoljstvo... Ovdje čovjek bez ruke 30 i nešto godina radi na pili, u piljevini i prašini i sretan je što radi, što nešto proizvodi, pošteno zarađuje svoju plaću. Možda zvuči malo patetično, ali to je doista tako - život s ljudima koji rade u Suvenir Arboru me kao čovjeka potpuno promijenio.
Suvenir Arbor zapošljava 35 osoba s invaliditetom ili teškoćama. Situacija na tržištu rada se polako mijenja u njihovu korist jer ih sve više poslodavaca hvali kao sjajne radnike. Vi ste također zadovoljni s njihovim odnosom prema poslu?
- Da, to su sjajni radnici! Možda i iz razloga što teško pronalaze posao, a i nekako su privrženiji i poslu i poslodavcu i kolegama. Njihova volja, lojalnost i privrženost poslu je izraženija nego kod većine ljudi koji nemaju invaliditet.
Možete li prokomentirati imenovanje vašeg nasljednika, Zorana Polenusa?
- To je ispravna i logična odluka. Prije svega, Zoran Polenus dolazi iz sustava, znači nema troška nove plaće. Zatim, radi 25 godina u Suvenir Arboru, poznaje tehnološke procese i ima tehnološka znanja koje ni ja nemam. Moja jedina želja je bila da me zamijeni dobar i korektan čovjek koji ima emaptiju prema osobama s inavliditetom, a Zoran Polenus to ima.
