Fitness trenerica Marija iz Bjelovara: „Ne možeš se ubijati u treninzima i ne spavati dovoljno“
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Mnogi od nas ovih dana kreću na svoje zaslužene godišnje odmore. Većinom na more, jer kupanje i sunčanje je i dalje broj jedan kada Hrvatima netko spomene godišnji odmor. No, to povlači uvijek popularnu temu koja je sve aktualnija kako među Hrvatima, tako i širom svijeta.
Briga o sebi
Dok jedan dio muškaraca pred ogledalom promatra jesu li njihovi mišići dovoljno napeti i vidljivi, pripadnice ljepšeg spola opterećuje štošta: Jesi li dovoljno mršave, zategnute, je li njihov celulit vidljiv golim okom i kako preko noći ili u svega nekoliko tjedana postići da budu zadovoljne sobom. Oni mudriji pak, često se upravo u ovo doba godine znaju zapitati čine li dovoljno za svoje zdravlje, koliko je njihova ishrana pravilna, te koliko vremena odvoje za nužno fizičko kretanje.
Kako bi vam olakšali istraživanja po Internetu koji često može ponuditi varljive odgovore i do vas dovesti odgovore na pitanja koja vas muče, porazgovarali smo s osobom koja vlastitim primjerom može dokazati koliko je briga o sebi i svom zdravlju važna, ali tokom svih 12 mjeseci u godini. No, isto tako, imajte na umu da nikada nije kasno krenuti. Ne treba čekati ponedjeljak ili 01. u mjesecu. Danas je sasvim idealan dan za napraviti prvi korak. A vjerujemo kako je tog mišljenja i Marija Kovačić, Bjelovarčanka koju jednostavno ne možete sresti bez njezinog zaštitnog znaka – osmijeha na licu. Evo što nam mudra Mare ima za reći, pa da i na našem licu uvijek bude osmijeh.
Marija, predstavite nam se ukratko. Čime se bavite, što radite, na što odlazi vaše slobodno vrijeme?
Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti te radim u srednjoj školi u Bjelovaru. Prije godinu i pol dana završila sam Fitnes učilište u Zagrebu (smjer: instruktor fitnesa u teretani) s posebnim priznanjem za izvrsnost „Commited to excellence“, a trenutno u Zagrebu pohađam i edukaciju za nutricionista. Osim tih edukacija, redovito pohađam i kongrese Fitnes učilišta koji uvijek imaju odlične predavače koji s nama dijele najnovije spoznaje iz svijeta fitnesa, zatim edukacije renomiranog profesora Gorana Markovića. Također, posjedujem certifikat Mentalnog treninga za trenere, sudjelujem u različitim webinarima i ne namjeravam se na tome zaustaviti jer smatram da čovjek cijeli život treba raditi na sebi.
Kada i kako je krenula vaša fitnes priča?
Oduvijek me zanimalo kako i na koji način čovjek sam može ostvariti optimalno zdravlje i kakvu ulogu prehrana i tjelovježba imaju u svemu tome. Zanimalo me što je sve potrebno da čovjek živi što kvalitetnijim životom u kojemu je mogućnost obolijevanja od neke bolesti svedena na minimum, čak i uz „nezahvalnu“ genetiku. Godinama proučavam različitu literaturu vezanu za ljudsko tijelo te povezanost materijalnog i nematerijalnog jer ne radi se tu samo o anatomiji i fiziologiji, nego i o genetici, epigenetici, psihologiji te, naravno, o sociološkim čimbenicima. Zagrebeš u jedno područje i otvori se jedno novo u kojemu pronađeš odgovor ili kopaš dalje. Čovjek uvijek može nešto novo naučiti ili otkriti ako je dovoljno znatiželjan i ako traži odgovore.
Tako ja stalno nešto novo tražim, čitam i istražujem, a sve to dovelo me do spoznaje da je fizička aktivnost nužnost, kao i uravnotežena prehrana. Naravno, uz kvalitetan san i redukciju stresa jer inače nešto na čemu inzistiraš može biti i kontraproduktivno. Točnije, dat ću vam primjer, ne možeš se ubijati u treninzima i ne spavati dovoljno.
Godinama sam išla na različite vrste rekreacija te sam se osjećala pomalo glupo jer nisam znala zašto radim nešto što radim, a kako sam po prirodi takva da kada me nešto zainteresira, onda se u to u potpunosti dam, tako sam ja odlučila sama doći do odgovora. Na mom putu tada su u moj život ušli ljudi od kojih sam puno naučila i od kojih učim i danas.
Što je najvažnije da bi se čovjek osjećao dobro u svom tijelu? Je li to neki balans, umjerenost...?
Ljudi danas posežu za različitim stimulansima kako bi se osjećali dobro. Nekima je to alkohol, nekima je to hrana, nekima nešto treće. To su sve privremena rješenja, tj. privremene radosti jer ubrzo dolazi opet bolno otrježnjenje ili glad, a ljudi zapravo nisu svjesni da ne hrane svoje tijelo, nego svoje emocije. To je danas veliki problem. Ljudi su nesretni, koliko god se prividno činili sretnima ili ispunjenima. Društvene mreže su tu napravile veliki problem namećući standard s jednom poprilično iskrivljenom slikom svijeta. Svi misle da je drugima bolje, svi misle da je tuđa trava zelenija. Zato su ljudi frustrirani, nesigurni, ne znaju više uživati u sitnicama, u ljepoti prirode, jedni u drugima, nego se stalno zavaravaju prividom tuđih života vodeći preveliku brigu o svima i svemu, osim o sebi. Obično počnu voditi računa o svom zdravlju tek kada im to kaže liječnik. Neki ni tada. Ako ne respektiramo svoje tijelo, kako ćemo onda poštovati svoje sebstvo, svoje ja u punom smislu riječi? A mi smo bitni. Svatko od nas je bitan i moćan da ostvari svoj puni potencijal. Mi smo stvoreni da se krećemo, hrane trebamo jesti onoliko koliko nama (svakom pojedincu) treba. Trebamo dovoljno spavati, probati mijenjati mindset (ako je takav da previše razmišljamo o lošim stvarima) i trebamo biti zahvalni za ono dobro u našim životima. Trebamo se više voljeti.
Proljeće i početak ljeta oduvijek je vrijeme kada bi mnogi htjeli naglo smršavjeti dva, tri, četiri... kilograma. Koliko je to realno?
To je realno. Smršaviti 4 kilograma u mjesec dana je realno. Realno je smršaviti i 15 kilograma, no je li to zdravo i održivo, to je već drugo pitanje. Ljudi žele brze rezultate te su spremni (pogotovo žene), dati jedno malo bogatstvo na svakakve „čudesne napitke“, shakeove ili pripravke koji garantiraju uspjeh. A zapravo, stvari su toliko jednostavne te vam ništa od svega toga nije potrebno! Postoje ljudi koji zarađuju na ljudskim „slabostima“. A kada je ženska ljepota u pitanju, onda ne moraš biti neki marketinški stručnjak da ženi prodaš priču da će baš s tvojim 30-dnevnim programom dobiti tijelo iz snova. Ili ograničavanjem određene skupine namirnica. Ili pak „uvaljivanjem“ nekih nepotrebnih i često štetnih „praškova“. Ljudi se često iznenade kada vide koliko je taj proces jednostavan te da im ne treba plaća saborskog zastupnika da bi mogli kvalitetno jesti.
Također, smiješno i simpatično mi je kada čujem da žene bacaju silna bogatstva na različite masaže koje garantiraju gubitak centimetara, a nisu u stanju trčati 100 metara bez da se uspušu. Nešto tu baš ne valja u toj priči, zar ne? Svi bi htjeli brze rezultate, bez da se malo potrude. To tako ne ide.
Uvijek kažem da smo mi u našoj županiji, pa čak i u cijeloj Hrvatskoj blagoslovljeni jer još uvijek jedemo poprilično zdravu hranu. Još uvijek možete kupiti kvalitetno voće i povrće na tržnici te domaći sir i jaja. Treba jesti domaću hranu dok je još uvijek imamo jer ta hrana je još uvijek najzdravija. Zabrinjavajuće je kada vidim djecu i mlade kako se loše hrane. Radim u školi pa to gledam svaki dan. Hrane se u pekari i po različitim fast foodovima te su fizički neaktivni. Smatram da bi bilo izvrsno kada bi se u škole uvela svakodnevna rekreacija te kada bi se mlade više educiralo o važnosti zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti.
Koliko fizičke aktivnosti je potrebno prosječnom čovjeku?
Znanstveno je dokazano da tjelesna aktivnost i tjelesno vježbanje produljuju životni vijek. Isto tako, važno je da čovjek bude tjelesno aktivan neovisno o životnoj dobi. Nikada nije kasno započeti svoju fitnes priču! Imate toliko divnih primjera ljudi koji su započeli sa sedamdeset godina i ostvarili iznimne rezultate. Poboljšali su si zdravlje te su konačno mogli uživati u svojim unucima provodeći vrijeme u aktivnoj igri s njima. Važno je da svaki vid tjelovježbe bude zdravstveno usmjeren, odnosno da od njega imate koristi, a ne da si narušite zdravlje jer ljudi često zbog neinformiranosti ili loše informiranosti naprave upravo to. Niti jedan ekstrem ili pretjerivanje nije dobro. Balansirano i dobro promišljeno vježbanje ključ je zdravstvene usmjerenosti. Treba se fokusirati na najbolji omjer vježbi usmjerenih na mišićni, odnosno na kardio fitnes. Što znači da je jednako važno vježbati s vanjskim opterećenjima (utezi, sprave, …) kao i provoditi neku od kardio aktivnosti (hodanje, trčanje, plivanje itd).
Zanimljivo je spomenuti da se treningom s vanjskim opterećenjem dugoročno utječe na sniženje krvnog tlaka te na „rast“ kostiju, čak i kod starijih osoba pa ga se propisuje onima koji imaju dijagnosticiranu osteoporozu.
Svjetska zdravstvena organizacija u svojim generalnim preporukama o tjelesnoj aktivnosti za odraslu populaciju u dobi između 18 i 64 godine preporučuje 2-3 puta tjedno kardio trening uz dodatak treninga (2 puta tjedno) koji uključuje velike mišićne skupine (razvoj i jačanje mišićnog fitnesa).
Što se tiče trajanja samih aktivnosti, minimalna preporuka je 150 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta ili 75 minuta žustre aktivnosti tjedno!
Ljudi se često pitaju kako da pronađu vremena za to? Mislim da se tu prvenstveno radi o raspoređivanju prioriteta. Ljudi obično shvate da im je prioritet zdravlje onda kada ga izgube. Također, kada se (ipak) pokrenete, važno je usvojiti trajne navike i najvažnije je da vam takav način života ujedno postane i stil života.
Koliko je važna zdrava, uravnotežena prehrana?
Poznata je Hipokratova izreka: „Ono si što jedeš“. Samo ako pogledate ayurvedu, tj. tradicionalnu indijsku medicinu koja se smatra najstarijom medicinskom tradicijom, vidjet ćete kolika se pažnja pridaje prehrani. Također, oni smatraju da se idealno zdravlje postiže ako su u ravnoteži fizičko, duhovno i mentalno zdravlje.
Pravilna prehrana danas zauzima svoje mjesto i u suvremenoj medicini jer pomoću nje možemo utjecati na sprječavanje, kao i na liječenje bolesti.
Suvremeni način života utječe na njegovu kvalitetu, ali i način prehrane. Često se konzumiraju obroci „na brzinu“ visoke energetske gustoće i sadržaja, a siromašni hranjivim tvarima. Mladi zaposleni ljudi i osobe nižeg obrazovnog statusa, često pod pojmom pravilne prehrane podrazumijevaju nešto komplicirano i neodrživo. Medijsko društvo i dostupnost velike količine informacija iz neprovjerenih izvora čine dodatni problem u usvajanju jedinstvene definicije „pravilne“ ili „zdrave“ prehrane.
Ljudi općenito znaju o poboljšanju prehrambenih navika površno te nemaju „razrađen“ model prehrane primjenjiv u uvjetima svakodnevnog života. Prehrana se uči tijekom cijelog života, a osnovne prehrambene navike dobivaju svoj konkretni oblik još u djetinjstvu. Roditelji i uvjeti odrastanja imaju ključnu ulogu u stvaranju prehrambenih navika, što ne znači da ih kasnije ne možemo promijeniti. Sve ovisi o našem interesu za zdravi način života.
Jesu li današnja očekivanja nerealna ako govorimo o tome kako bi tko trebao izgledati? Kakvu poruku šaljemo mladima? Je li se pretjeruje s premršavim modelima, jesu li naši mladi pod prevelikim pritiskom zbog drugih?
Odgovor je: JESU! Kao što sam već bila spomenula, društvene mreže su napravile svoje. Trenutno je najpopularniji (kod žena) hipertrofirani gluteus te sve veći broj „trenera“, tj. fitnes influencera gradi svoju karijeru upravo na programima za stražnjicu. Funkcionalnost, simetrija i postura pali su u drugi plan. Također, fitnes sve manje ima veze s fitnesom, a više s pornografijom. Mladi dobivaju poruku da je dovoljno slikati svoju stražnjicu te da ćeš tako postati popularan, dobiti sponzore, putovati po svijetu, fotografirati se, i pritom brutalno zarađivati. Mršavi modeli više nisu „in“. Sada se otišlo u drugu krajnost. Plus size modeli dobivaju sve više virtualnog prostora te i poznati brendovi kupaćih kostima ne izostavljaju upravo takve modele iz svojih najnovijih kolekcija. Ističu se nesavršenosti, sve opet kako bi se privukao sve veći broj pratitelja koji se poistovjećuju sa svojim poznatim savršeno-nesavršenim uzorima. Trenutno je „in“ fotografirati celulit i uz to napisati neki citat iz self help literature.
Često mi se javljaju djevojke s idejom da bi one radile samo stražnjicu jer je to sada traženo. Tada im uvijek nastojim objasniti važnost treniranja cijelog tijela te ih educirati o važnosti zdravstvenog fitnesa ispred estetskog fitnesa. Estetika ionako dođe kao posljedica. Puno ih ima problem s kompulzivnim prejedanjem. Uspoređuju se s Instagram modelima te su frustrirani jer „nikada neće biti kao oni“. Mladi su danas zbunjeni, nesigurni, nesretni, a plastični influenceri im baš i ne pomažu da se „pronađu“.
Koliko način života utječe na naš fizički izgled? Većina ljudi radi u uredima, puno sjedi i pod velikim je stresom. Kako se to manifestira na naše fizičko zdravlje?
Način života itekako utječe na fizički izgled. Jasno se može vidjeti kako tko živi i vodi li brigu o sebi i svom zdravlju ili ne. Fizičko i psihičko zdravlje usko su povezani. Rekla bih čak da čine jednu neodvojivu cjelinu. Opće je poznato da stres oslabljuje čovjekov imunitet!
Premda medicina još uvijek u pogledu nekih bolesti nema objašnjenja što ih uzrokuje, epigenetika objašnjava da na ljudske stanice jako utječe okruženje, naše misli i uvjerenja.
Ako je čovjek pod stresom, naravno da će to utjecati na njega na staničnoj razini. Nije nepoznanica ni da se čovjek može izliječiti ako promijeni svoj um i vjerovanje.
Nikada se ne radi samo o vježbanju ili samo o prehrani. Primjećujem (u radu s ljudima) da se gotovo uvijek iza nekog poremećaja u prehrani kriju neki drugi problemi. U ljudskom tijelu sve je povezano te moramo svakog čovjeka tako i promatrati.
Vi osobno pomažete ljudima skinuti kilograme i dovesti ih u formu i to na način da uključujete prehranu i fizičku aktivnosti. Funkcionira li to, tko vam se najčešće obraća, s kakvim problemima i koliko traje "put" za dovesti u balans?
Najčešće mi se javljaju žene s prekomjernom kilažom uz koju uvijek ide i neka dijagnoza, od bolesti štitnjače, problema sa šećerom, ginekoloških problema itd., zatim žene nakon poroda koje svoje tijelo žele (opet) dovesti u formu ili pak one koje su, kako kažu, probale sve i nisu uspjele ostvariti svoje ciljeve.
Jako sam zadovoljna s njihovim rezultatima! Funkcionira jedino ukoliko se pridržavaju svega na što ih upozorim. Bitna je suradnja i povjerenje. Najljepše mi je kada mi netko kaže da sam mu promijenila život. Uvijek uz trening i prehranu ide i, rekla bih, neka vrsta psihoterapije. Bitno je znati što je to nekoga dovelo do problema s prekomjernom kilažom ili pothranjenošću.
Zatim je važno da sami, kroz razgovor, osvijeste što su pogrešno radili i usmjeriti ih da znaju funkcionirati i kada trenera nema tu da ih korigira. Kod nekoga to ide brže, kod nekoga sporije. Individualno je. Zato je važna iskrena komunikacija. Također, važna je i svjesnost da je riječ o procesu u kojemu ima i uspona i padova.
