Ovo je Miran Maričić - strijelac koji će braniti boje Hrvatske i svog Bjelovara na Olimpijadi u Tokiju
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Bjelovarčanin Miran Maričić u svojoj relativno kratkoj profesionalnoj karijeri ostvario je rezultate na kojima bi mu zavidjeli mnogi sportaši s puno dužim stažom. Svjetsko juniorsko zlato, dvije seniorske svjetske bronce, dva srebra te bronca s europskih prvenstava, samo su dio toga što je Miran do sada već osvojio, a ono najbolje tek ga očekuje.
Odmah zavolio streljanu
Naime, u srpnju ove godine 23-godišnjem Miranu će se ispuniti san svakog sportaša, nastupit će na Olimpijskim igrama u Tokiju. Osim što je uspješan sportaš, Miran je završio i preddiplomski studij informatike, a mi smo provjerili kako mu to sve uspijeva.
Sada već davne 2008. godine, još jedan Bjelovarčanin Petar Gorša postao je europski juniorski prvak u streljaštvu, a ta informacija došla je i do Mirana.
- Htio sam se baviti nekim sportom, ali nisam znao što bih. Čuvši za Goršin uspjeh, zapravo sam saznao da postoji streljaštvo kao sport. Vrlo brzo sam s prijateljima otišao na streljanu i odmah mi se svidjelo. Tamo sam stekao nove prijatelje i cijela ta ekipa bila jako dobra, što me zapravo i vuklo da ostanem. Iz godine u godinu stvari su postajale sve ozbiljnije, rezultati su postajali sve bolji i shvatio sam da trebam još više vremena posvetiti streljaštvu, priča nam Miran.
Prekretnica se dogodila 2016. godine kada je još kao junior osvojio treće mjesto na seniorskom državnom prvenstvu. Taj uspjeh, osim što je bio nagovještaj velikih rezultata koji će uslijediti, Miranu je osigurao i prvi ulazak u juniorsku reprezentaciju Hrvatske. Kako kaže, stvari su od tada dobile jednu ozbiljniju notu.
Uspio zadržati fokus
- Europsko juniorsko srebro u ekipnoj konkurencije te godine, zapravo je bila uvertira u ono što će dogoditi 2017. godine. U njemačkom Suhlu postao sam svjetski juniorski prvak u disciplini zračna puška na 10 metara, govori nam Miran i dodaje da se na početku tog natjecanja mučio u kvalifikacijama, ali je uspio zadržati fokus te izboriti finale.
Preko noći se o Miranu počelo pričati u Bjelovaru, Hrvatskoj, ali i puno šire. Nije puno trebalo da od klinca koji je uspješan u mlađim kategorijama dođe do statusa jednog od najboljih hrvatskih strijelaca. Naime, 2018. godine, koja je barem za sada upisana zlatnim slovima u njegovoj karijeri, najprije je osvojio ekipno europsko srebro, da bi u rujnu te godine u južnokorejskom Changwonu došao do svjetske bronce i time osigurao nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.
- Prije zadnjeg kruga eliminacijskog dijela finala bio sam četvrti ili peti, više se ne sjećam točno. Ostao je još jedan metak koji je odlučivao hoću li uči u prvih četiri koji ostvaruju normu za Tokio ili ne. Pritisak koji sam u tom trenutku osjećao teško mi je i opisati. Za razliku od ostalih sportova, u takvim situacijama strijelci moraju adrenalin smanjiti do minimuma kako bi zadržali koncentraciju. Srce mi je lupalo sto na sat, ali srećom uspio sam uloviti dobar tajming, smiriti te odraditi metak da bude centar. Kada sam shvatio da sam minimalno četvrti te da u džepu imam kartu za Tokiju, dalje je sve bilo lakše. Na kraju sam bio treći, ali iskreno iako sam već tada znao da idem na Olimpijadu, nisam odmah bio svjestan koliko je zapravo to veliki uspjeh, prepričava nam Miran svoje doživljaje s finala svjetskog prvenstva.
Ovdje nije bio kraj Miranovim velikim rezultatima. Naime, u ožujku prošle godine s Europskog prvenstva u Poljskoj vratio se bogatiji za još dvije medalje. Zajedno s kolegama Petrom Goršom i Bornom Petanjekom osvojio je ekipno srebro, dok je u mješovitom paru s kolegicom Esterom Erceg, bio treći.
Brojna priznanja
Osim medalja s velikih natjecanja, Miran je vlasnik je brojnih priznanja, pa je tako 2017. godine dobio nagradu Dražen Petrović, koja se dodjeljuje najuspješnijim mladim hrvatskim sportašima. Također, od te godine redovito je biran za najboljeg sportaša Grada Bjelovara, a posljednje dvije godine proglašavan je i za najboljeg sportaša naše županije.
Budući da streljaštvo barem u Hrvatskoj nije popularan sport poput nogometa, rukometa ili košarke, te se o njemu malo toga zna, Mirana smo pitali kako izgledaju njegovi treninzi i što je sve potrebno da se postane uspješan strijelac.
- Kao i većina sportaša, treniram svaki dan. Treninzi se uglavnom dijele na streljačke treninge i treninge na teretanu, a često je slučaj da oboje radim isti dan. U danima uoči natjecanja teretanu izbjegavam i uglavnom radim mečeve. Tada naglasak stavljam na tehniku, odnosno na stav. U tim treninzima koristi se i uređaj koji prati putanju puške po meti. Dosta je faktora o kojima treba voditi brinu, od položaja tijela, prvenstveno ruku i zdjelice, do načina okidanja. Za vrhunske rezultate sve je potrebno dovesti do savršenstva i zapravo puška i ja moramo postati jedno tijelo. U periodu u kojem nema natjecanja više se radi na kondicijskoj pripremi. Tehnički treninzi traju nešto više od dva sata, dok u teretani provedem oko sat, sat i pol dnevno, govori nam Miran i dodaje da od kada se ozbiljnije počeo baviti ovim sportom radi s trenerom Damirom Bošnjakom.
Teretanu osim za kondicijsku pripremu koristi i kao prevenciju od ozljeda, koje u streljaštvu iako nije kontaktni sport, nisu rijetkost.
- Najveći bolovi javljaju se u donjem dijelu leđa i u nogama. Posebno je to naglašeno u disciplini mali kalibar, koju sam odnedavno počeo usavršavati. Iako srećom do sada nisam imao ozbiljnijih ozljeda koje bi me na duže vrijeme izbacile iz pogona, počela mi je javljati lagana skolioza, priča nam Miran i dodaje da ga ova dijagnoza ne iznenađuje s obzirom na to da više od deset godina nekoliko sati dnevno provede u istom, neprirodnom položaju.
Skup sport
Naglašava i to da je streljaštvo poprilično skup sport, posebice disciplina mali kalibar. Jedan metak stoji više od dvije kune, a prilikom jednog treninga ispuca oko 200 metaka. Također, ni puške nisu jeftine, ali odnedavno mu to sve olakšavaju sponzori koju mu pokrivaju troškove i oružja i streljiva. Pored toga od 2019. godine financijsku potporu dobiva i od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od kada je kao sportaš postao ugovorna pričuva Hrvatske vojske.
Što se tiče nastupa u Tokiju, Miran kaže već sada ima određenu tremu.
- Ovo su mi prve Igre, a nadam se ne i zadnje. S obzirom na to da sam trenutno šesti na svjetskoj rang ljestvici, dosta ljudi očekuje da mogu do medalje, a to mi možda stvara i dodatni pritisak. Medalja mi je veliki san, ali neću biti razočaran ako se to u Tokiju ne ostvari. Nadam se da ću na Svjetskom kupu ove godine ostvariti povoljan rezultat i u malom kalibru kako bih u Tokiju nastupao u još jednoj disciplini. Iako sam tu disciplinu počeo trenirati tek prošlo ljeto, kvota nije nedostižna i objektivno imam dobre šanse da je zadovoljim. Ukoliko to ostvarim, najvjerojatnije ću nastupiti i u mješovitoj kategoriji malog kalibra s jednom kolegicom iz reprezentacije, a to bi onda značilo da u Tokiju nastupam u tri discipline, gotovo u jednom dahu priča nam Miran te dodaje da se također veseli i druženju u olimpijskom selu. Kako kaže, nada se da ću imati priliku upoznati se s nekim od svjetskih sportskih zvijezda, a samim time dobit će i bolji osjećaj da je i sam dio te priče.
Miran je osim na sportskim borilištima odlične rezultate ostvario i u školskim klupama. Nakon završene bjelovarske gimnazije, upisao je informatiku na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Taj period ujedno mu je bio i najteži jer je uz sportske obveze morao uskladiti i one studentske.
Fakultet patio zbog sporta
- U početku me bilo strah i promjene grada, ali i promjene streljane, no vremenom sam se naviknuo. Fakultet mi je, kao i sport, oduzimao dosta vremena i bilo je trenutaka kada je uistinu bilo teško to sve uskladiti. Bilo je slučajeva kada je fakultet i patio zbog streljaštva, jer bi odradio trening koji je fizički zahtjevan, a onda bih još morao učiti i za kolokvije i ispite. Na kraju sam uspio sve posložiti te sam završio preddiplomski studij informatike. Trenutno ne razmišljam o diplomskom studiju, jer sam se odlučio u potpunosti posvetiti sportu, govori Miran te naglašava da je pored svega toga uspio ponekad naći vremena i za društveni život te pokoji izlazak.
Iako je za vrijeme studiranja u Varaždinu tamo i trenira, Miran je cijelo vrijeme član Streljačkog društva Bjelovar 1874. Za kraj istaknuo je i to da mu je na cijelom tom putu uvelike značila podrška koju je imao od obitelji.
Ponosni roditelji
- Drago mi je da su me moji razumjeli i podržali u odluci da u ovom trenutku ne upišem daljnji studij te da se posvetim samo streljaštvu. Od prvog dana su uz mene i mislim da su iznimno ponosni na sve moje uspjehe, zaključio je bjelovarski olimpijac Miran Maričić.
Budući da Miran ima tek 23 godine, a da kako i sam kaže strijelci svoj vrhunac u fizičkoj i psihičkoj spremi dožive tek oko 30. godine, pred njim je blistava budućnost. Ukoliko ga posluži zdravlje, Miran bi u Bjelovar mogao donijeti još mnogo medalja s velikih natjecanja, što mu mi od srca želimo.
