Titanov ultimatum: "Slomljen volan, tuča i ranije završena utrka nisu pokvarili vrhunsku uživanciju na Omanovcu"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
PAKRAC - Maja Bonačić i Tomislava Katalenić (BK Sic Sv. Ivan Zelina) u kategoriji „Solo 12 sati“, Matej Skuzin (BBK Požega) i Lorena Škalac (BK Osijek) u kategoriji „Solo 6 sati“ te ekipa „Prodigies“ u kategoriji „Štafeta 12 sati“ pobjednici su prvog povijesnog „Titanovog ultimatuma“, brdsko-biciklističke utrke izdržljivosti koja je održana u subotu 19. kolovoza na kružnoj XC (cross country) stazi Kuna na Omanovcu kod Pakraca.
Prigodne statue, novčane nagrade i sponzorske poklon pakete, pobjednicima je uručila Anamarija Blažević, gradonačelnica Pakraca kojoj je organizator pak poklonio startni broj 1.
Posebna priznanja, Titanski srpovi koji su dar samog boga žetve Titana, na kraju su otišli „u istu kuću“ obzirom da su pobjednici 12-satne utrke Maja i Tomislav supružnici.
Prvi put u Hrvatskoj
Zanimljiva, sadržajna i odlično pripremljena staza, vrhunska organizacija, cjelodnevne utrke te dva proloma oblaka pri čemu je popodnevno, olujno, grmljavinsko nevrijeme s tučom uzrokovalo raniji prekid, glavna su obilježja ove MTB endurance utrke, prve takvog tipa koja je uopće organizirana u Hrvatskoj.
Zasluga je to vrijedne ekipe iz Biciklističkog kluba „Titan“ Pakrac, a prije svih Biljane Milić, Marka Ljevara i Jure Rosića koji su mjesecima uređivali kružnu stazu dugu nešto manje od 6,47 kilometara, a koja po krugu ima 128 metara visinske razlike.
„Titanov ultimatum“ je okupio 40 biciklistica i biciklista iz Zagreba, Rovinja, Varaždina, Osijeka, Knina, Našica, Virovitice, Kutine, Daruvara, Novske, Požege, Lipika i Pakraca.
Ogroman potencijal
Prema reakcijama sudionika, ali i svemu viđenom i doživljenom, ovaj događaj je bio pun pogodak, ima svijetlu budućnost i potencijal da kroz naredne godine preraste u veliku i atraktivnu biciklističku utrku. Koristi bi od toga imala i lokalna zajednica jer Pakrac, koji je prije 15-ak godina bio vrlo popularan u bike krugovima, jako dobro zna koliko biciklizam može obogatiti turističku ponudu ovog kraja.
„Tko ovo nije doživio, ne zna šta je propustio“, „Kakav bombončić od eventa i staze“, „Jedna od najbolje organiziranih utrka“, „Top format, staza, lokacija, organizacija, atmosfera…“, „Svakako staviti u kalendar za sljedeću godinu“, „Tko ne dođe na godinu, tko izda, p…a“, samo su neki od komentara vozača među kojima su bila brojna eminentna imena MTB enduranca u Hrvatskoj. Među njima je bio i Mario Pustijanac, član „Adrenalina MTB“ iz Medulina. On je glavni organizator utrka „Kamenjak rocky trail“ u istarskoj Premanturi koja slovi za najbolji event te vrste u Hrvatskoj.
Odlična ideja
- Ma ovo je super, čim sam čuo za ovu ideju i da će raditi ovakvu utrku rekao sam im da je to odlično. Prije svega ovdje sam došao zbog ekipe i ljudi koji su u organizaciji i koji su super. Šteta što nas je zeznula kiša koja je ovu prekrasnu stazu napravila dosta teškom. Ovo definitivno ima temelje za daljnji razvoj makar je ova scena u Hrvatskoj dosta skromna jer teško je ljude dobiti da dođu ovako dobrovoljno patiti, rekao je Pustijanac s kojim sam razgovarao oko 15 sati. Zanimalo me koliko je bio umoran na ljestvici od 1 do 10?
- A nekih 8, ali idem još. Stvarno ne znam šta to dođe ljudima kao što sam ja da u ovim godinama dobrovoljno pristanu ovoliko patiti. Ali na to se jednostavno navučeš, uđe ti u krv, priča mi dok energiju vraća zalogajima pizze i gutljajima piva.
Savršenstvo u detaljima
Osim o onom osnovnom nužnom za utrku, organizatori su vodili računa o svim detaljima. Staza je bila odlično označena, sponzorski banneri su se posebno isticali zahvaljujući za ovu prigodu izrađenim drvenim okvirima, natjecatelji su na raspolaganju imali bogatu i raznoliku ponudu osvježenja u Feed zoni, odlično organizirana mjerna služba omogućila je svim natjecateljima da uživo prate sve rezultate i vremena. Naravno da nije nedostajalo niti slavonske gostoljubivosti, uz finu kavu i ukusne zalogajčiće kao nadomjestak za sve potrošene kalorije. A natjecatelji su ih trošili na tisuće!
Utrke na 12 i 6 sati
Vozačice i vozači su bili podijeljeni u 5 kategorija. Prvi su sa starta već u 6 sati krenuli vozači kategoriji „Solo 12 sati“ te 5 štafeta pred kojima je također bilo 12 sati vožnje.
Prva polovina utrke protekla je uglavnom mirno i bez prevelikih uzbuđenja. Kod štafeta žestoko je krenuo domaći Marko Ljevar, član ekipe „Prodigies“. On i njegovi kolege Vanja Šomođi, Vedran Rapo i Luka Velić su početno vodstvo zadržali do samog kraja utrke i osvojili prvo mjesto s ukupno odvezena 33 kruga, dva više od „Individualaca“ iz Osijeka.
U kategoriji „Solo 12 sati“ natjecalo se 8 vozača, a do otprilike polovine utrke vodio je Daruvarčanin Saša Jeftinić. Ipak nešto prije podneva prestigao ga je Zagrepčanin Tomislav Katalenić koji više nije ispuštao vodstvo i koji je utrku završio s 30 odvezenih krugova.
Podnevni pljusak
Utrku je zanimljivijom učinio podnevni pljusak koji se otvorio neposredno nakon što je startalo 13 natjecatelja i 2 natjecateljice kategorije „Solo 6 sati“. Do tada idealna staza pokazala je svoje drugo lice, uslijedilo je i nekoliko padova, ali na sreću sve se završilo s blažim ogrebotinama i masnicama.
Jedan od onih koji je baš s tim uspomenama otišao s Omanovca je Zagrepčanin Vedran Rapo, član pobjedničke ekipe „Prodigies“.
– Sve je top i staza i organizacija i ovaj format utrke. Kiša je totalno promijenila uvjete na stazi što sam i iskusio na svojoj koži. Doživio sam pad na dugom spustu, pao sam prije zavoja i samo proklizao dalje dvadesetak metara. Malo sam zgulio desnu nogu i desnu podlakticu, ali sve je to ok. Uglavnom, jako je zabavno i preporučam svima da ne propuste sljedeću ovakvu utrku, rekao je Rapo.
Pehist Pončo: Kako ne bi bio zadovoljan?!
Da se dodjeljivala nagrada za najvećeg pehistu utrke, bez konkurencije bi ju dobio Mario Šubr, Novljanin koji živi i radi u Njemačkoj, a koji je morao odustati nakon odvezena 22 kruga i nešto više od 8 sati zato što je – slomio volan!
- Dovezao sam se jučer biciklom iz Novske i već jučer sam dva puta krpao gumu. I danas sam je probušio, ali totalno neobično, rasparala se sa strane. Uspio sam i to riješiti, a onda sam poslije kiše na drvenom mostu pao. Kad sam se digao vidio sam da je pukao volan. Ne možeš vjerovati kako je to puklo, rekao je osebujni Mario u biciklističkom svijetu poznat i kao Pončo koji je na kraju stvari ipak okrenuo na pozitivu.
– Kako ne bi bio zadovoljan?! Nikad ne ganjam rezultat nego uživam u biciklizmu, u vožnji, u druženju s ljudima. Šteta što nije bilo još ljudi, ali za prvu godinu i ovo je super odaziv. Znaš kako se kaže ono za prve mačiće, uz smijeh je zaključio Pončo.
Nevrijeme i prekid u 16:47
Iz kruga u krug staza se sušila i postajala je sve bolja za vožnju, ali je onda točno u 16:47 sati uslijedilo novo, žestoko nevrijeme. Veliki pljusak pratila je grmljavina i gromovi koji su tutnjali psunjskom šumom, ali i udarali neposredno uz Planinarski dom. Dokaz je i stradala antena s krova Planinarskog doma. Ubrzo se kiša pretvorila u tuču pa su neki vozači zaklon potražili ispod nadstrešnice u kojoj je bila postavljena Feed zona. Uz organizatora, najzabrinutiji su u tom trenutku bili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja jer je zabavna i mirna biciklistička utrka u nekoliko minuta postala borba za sigurnost natjecatelja koji su na stazi.
Oko 17 sati sve se smirilo, a od organizatora smo ubrzo saznali jednu dobru i jednu manje dobru vijest. Svi natjecatelji su sretno stigli do Planinarskog doma, ali je zbog nevremena utrka prekinuta, sat i 13 minuta prije planiranog završetka.
Pobjednik prešao 188 kilometara
- Šteta zbog ove kiše na kraju, ali sve je inače bilo odlično, vrhunski. Staza je bila odlično pripremljena, brza i zanimljiva, a tehnički složena da nije monotona. Ima i uspona i spustova i zahtjevnih zavoja. Organizacija za svaku pohvalu, svaka čast na svemu, sve je bilo na vrhunskom nivou, rekao je Tomislav Katalenić, pobjednik „Solo 12 sati“ koji je na utrci prešao više od 188 kilometara.
Pohvale smo čuli i od ženske pobjednice „Solo 12 sati“ Maje Bonačić.
- Ovo je jedna od najboljih utrka na kojoj sam bila, od okrijepe, nagrada, mogućnosti kampiranja, ma sve. Mi inače jako volimo Omanovac, lani smo ovdje bili s klincima na Pozdravu ljetu i ovdje uvijek uživamo, ističe Maja koja je vozila 8 sati i 19 minuta i u tom periodu odvezla 17 krugova.
Nakon večere, narednih nekoliko sati uslijedilo je druženje uz pretresanje dojmova i dijeljenje iskustava, a onda je „Titanov ultimatum“ i službeno završio. Za sve osim za organizatore kojima je slijedilo spremanje. Bez obzira na očit umor i veliku potrošnju, Bibi, Juri i Marku osmjeh nije silazio s lica. I njih sam pitao za dojmove.
Pomiješane emocije
- Nemam ti što reći. Ne znam. Sanjaš ovako nešto, zamišljaš kako bi trebalo biti, radiš, pripremaš, ubijaš se. I onda dođe taj dan i sve to se dogodi. Prelijep osjećaj i pomiješane emocije. Trebat će mi koji dan da sve to sjedne. Hvala svima koji su sudjelovali, svim volonterima koji su nam pomagali. Ponosna sam na sve te ljude, procijedila je Biba sat vremena nakon uručenja priznanja.
Jure se oglasio tek sljedeće jutro.
- Mi se zabavljamo i radimo ono što volimo, a ljudi to očito vide i cijene. Biba, Marko i ja smo se pronašli kao ekipa i to zasad super funkcionira, nema tenzija, razgovaramo o problemima i idejama i tako se rađaju zanimljivi eventi poput ove utrke. Htjeli smo nešto novo, neobično i jedinstveno i tako je nastao „Titanov ultimatum“. Imamo tu sreću da su kvalitetni ljudi oko nas koji nam pomažu. Mi smo jedna mala sredina, koja ima veliko srce i posebnu vibru.
Marko: Trud se isplatio
- Uh, baš sam zadovoljan. Sve je počelo jednom ludom idejom, zezancijom i iz svega toga se stvarno dogodila naša utrka. Krenuli smo od nule i uspjeli sve realizirati. Trud se isplatio. Posebno me razveselilo vidjeti sretne bicikliste i volontere čak i po pljusku u dva navrata. Sjeli smo dan nakon čišćenja staze, malo se raspričali i već imamo par novih ideja za sljedeću godinu, kaže Marko.
Znajući njihovu volju, želju i entuzijazam, ne sumnjam da će ih i realizirati.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!