VELIKO PRIZNANJE
Mihaela iz Bastaja među najboljim nogometašicama regije: Jedina je curica u ekipi i 'zmaj' na terenu
Foto: Privatni album
MLADA NADA
Mihaela iz Bastaja među najboljim nogometašicama u RH: ''Na kampu HNS-a zabila sam gol Dinamu''
Mihaela je godinama trenirala s dječacima HNK-a ''Daruvar'', a ove godine prešla je u ''Slavoniju'' koja igra u Prvoj HNL. Ona i njezine suigračice sezonu su završile na sjajnom drugom mjestu
NOVI HIT
VIDEO Jure Brkljača uoči tekme s Panamom obavio pjesmu ''Kapetane'' posvećenu Luki Modriću
VELIKI JUBILEJ
Utakmicama protiv Daruvara i bakljadom iznenađenja započeo 50. rođendan NK Ribar Končanica
VELIKO SLAVLJE
Pola stoljeća NK Ribar: ''U Končanici je nogomet više od sporta, evo i zašto...''
Mlada nogometašica iz daruvarskog kraja Mihaela Vicić ponovno je dobila priliku pokazati što zna među najboljim igračicama svoje generacije u Hrvatskoj. Ovih dana sudjelovala je na HNS-ovu kampu u Svetom Martinu na Muri, okupljanju koje kroz regionalne selekcije prati najtalentiranije mlade nogometašice iz cijele zemlje. Za Mihaelu ovo nije prvi takav nastup, ali je ovaj put bio poseban po tome što je nastupila za Regiju Istok.
Razlog je promjena kluba početkom godine. Mihaela je, naime, u veljači iz HNK-a ''Daruvar'' prešla u Ženski nogometni klub ''Slavonija'' iz Požege, pa sada, umjesto u Regiji Sjever, nastupa u regiji kojoj pripada njezin novi klub. Time je napravila važan korak u svom nogometnom razvoju, jer ''Slavonija'' igra u Prvoj HNL za pionirke i kadetkinje, odnosno u znatno jačem i zahtjevnijem sustavu natjecanja.
Puno odricanja
Njezin otac Božo kaže kako ta odluka nije donesena slučajno. Nakon što se pokazalo da Mihaela prerasta mogućnosti treniranja i igranja isključivo u dječačkoj konkurenciji, obitelj je počela tražiti najbolje rješenje za nastavak njezina razvoja.
- Prebacili smo je u Požegu gdje igra samo s djevojčicama, a klub se natječe u Prvoj HNL. Zvali su je i u druge klubove, no gledali smo što nam je najbliže i gdje će imati najbolje uvjete za razvoj karijere – kaže Božo.
Iza te odluke, priznaje, stoji mnogo organizacije i odricanja. Mihaela nije preselila u Požegu niti ondje pohađa školu, nego je obitelj na treninge i utakmice vozi iz Basataja, gdje stanuju. Treninzi su tri puta tjedno, a tome valja pribrojiti i utakmice, uglavnom jednom, no ponekad i dvaput tjedno.
- Nije nam ponekad lako, ali uspijevamo. Vozimo je supruga, ja, bake, djedovi, tko god stigne. Uvijek netko od obitelji uskoči. Nekako se organiziramo jer vidimo koliko ona to voli i koliko joj je nogomet važan. Moram naglasiti kako u posljednje vrijeme najviše poteže supruga Elizabeta kojoj ništa nije teško iako imamo malenu bebu. No, kad god treba ona je tu, odveze, pričeka, uvijek je podrška – ponosno ističe Božo.
Mihaela se, kaže, u novoj sredini vrlo brzo snašla. Iako promjena kluba nikada nije jednostavna, osobito za djevojčicu koja je godinama trenirala u poznatom okruženju, u Požegi su je dočekale suigračice koje su joj olakšale prilagodbu.
Odlična prilagodba
- Odlično mi je, jako sam sretna što sam otišla baš onamo. Ostale djevojčice su me super prihvatile. Kad sam došla, odmah smo se upoznale i sve je bilo dobro. I treninzi su odlični – kaže Mihaela.
U prvoj polusezoni u novom klubu odmah je osjetila što znači igrati u jačoj konkurenciji. Požega je sezonu završila na odličnom drugom mjestu, samo nekoliko bodova iza djevojčica Dinama. Do nekoliko kola prije kraja vodila se prava borba za vrh, a Mihaela kaže kako su djevojke, unatoč tome što nisu osvojile prvo mjesto, zadovoljne sezonom.
- Borile smo se za prvo mjesto, ali nismo uspjele. Završile smo druge. Nadamo se da će iduće sezone biti još bolje – kaže mlada nogometašica.
Iako su putovanja, treninzi, škola i utakmice velik zalogaj i za mnogo starije sportaše, Mihaela tvrdi da joj sve to ne pada teško. Na pitanje je li joj naporno više puta tjedno putovati u Požegu, kratko i odlučno odgovara: nije. Nogomet jednostavno voli, a kada nešto voliš, kaže, onda je sve lakše.
U tome veliku ulogu ima i obitelj. Baš kao i dok je igrala u Daruvaru, Mihaela i danas ima snažnu podršku kod kuće. Tata Božo, mama, bake, djedovi i ostali članovi obitelji uskaču kad god treba, bilo da je riječ o vožnji na trening, utakmicu ili turnir. Bez takve podrške, priznaje i obitelj, bilo bi vrlo teško održati ritam koji traži ozbiljno bavljenje nogometom.
Pohvale u kampu
Novi HNS-ov kamp u Svetom Martinu na Muri za Mihaelu je bio još jedna potvrda da se trud isplati. Ondje nije bilo klasičnog poretka, pratila se igra svake pojedine igračice, njezino ponašanje, zalaganje i odnos prema ekipi. Mihaela kaže kako je dobila vrlo lijepe komentare.
-Bilo je jako zanimljivo. Primjerice osim to smo trenirali i igrali, morali smo voditi računa o nizu drugih detalja. Recimo, nakon utakmica morali smo počistiti boce i drugo smeće. Bila sam pohvaljena i za ponašanje i za igru. Pohvalili su nas i za borbu jer smo većinu utakmica odigrale neriješeno, 1:1 ili 0:0. Gledalo se kako igramo, a ne samo rezultat – kaže.
Posebno će pamtiti i pogotke. Na kampu je zabila Dinamu, a među protivnicama su bile i igračice iz njezine nekadašnje, sjeverne regije, među njima i Međimurje. Upravo je taj susret za nju bio zanimljiv jer se našla nasuprot djevojčicama koje je donedavno mogla doživljavati kao dio ''svoje'' regije. Sada je, zbog prelaska u Požegu, igrala za Istok i odmah pokazala da se i ondje odlično snalazi.
No, koliko god se danas sve oko Mihaele čini ozbiljnije, njezina ljubav prema nogometu počela je sasvim prirodno, još u najranijem djetinjstvu. Lopta joj je, kako su ranije za MojPortal ispričali ona i tata Božo, bila zanimljivija od drugih igračaka, a nogomet je zavoljela uz obiteljske priče i primjere. Otac je nekad igrao za ''Daruvar'', ''Kamen'' iz Sirača i ''Ribar'' iz Končanice, dok je brat Patrik također uspješan nogometaš.
Podrška obitelji
Mihaela je ispričala kako je najprije slušala tatine priče s nogometnih terena, a zatim gledala brata kako trenira. Tako je i sama poželjela pojuriti za loptom.
- Moja obitelj mi je od početka bila velika podrška i uvijek su mi govorili da budem uporna i da ne odustajem samo zato što sam djevojčica u ''muškom'' sportu – kaže naša sugovornica.
Godinama je trenirala u HNK-u ''Daruvar'', i to s dječacima s obzirom da u Daruvaru i okolici ne postoji isključivo ženski nogometni klub. Bila je jedina djevojčica u svojoj selekciji, ali su je suigrači prihvatili kao ravnopravnu članicu ekipe. Upravo je iz Daruvara prošle godine stigao i njezin prvi veliki poziv na HNS-ov završni kamp, tada za Regiju Sjever, što je bio znak da se njezin trud i talent prepoznaju i izvan lokalne sredine.
Danas, nakon prelaska u Požegu i novog nastupa u HNS-ovu kampu, taj put ide dalje. Mihaela na jesen kreće u sedmi razred, a uz školu i nogomet i dalje ima i druge obveze.
- Još uvijek idem i na mažoretkinje u Daruvar. Stvarno mi nije teško sve to, uvijek se nekako uspijem organizirati – smije se ova simpatična djevojčica.
Pred njom je sada kratka pauza, a potom kreću pripreme za novu nogometnu sezonu. Njoj to ne smeta. Naprotiv, kaže kako jedva čeka nove utakmice, nove treninge i novu priliku da pokaže koliko može.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
ATRAKTIVNA UTRKA IZNAD PAKRACA
Sve je spremno za 3. Titanov ultimatum na Omanovcu: Nema lakih kilometara i nema izgovora
prijem
Prvak Hrvatske u hrvanju Mislav Murlin: "Prvi plan je upisati fakultet, a najveći san su mi Olimpijske igre..."
trenutak za pamćenje
Vatreni slavili u velikoj drami! A onda u zrak bacali Modrića, evo koji je razlog
jedinstveno sportsko iskustvo
Super Sportaš Daruvar: "Ovo je nešto potpuno novo, treninzi će biti na plutajućim daskama"
×
![]()