Marin iz Donje Kovačice višestruki prvak države u motociklizmu: ''Sve je počelo s Tomosom 50...''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Bjelovarsko-bilogorska županija i Općina Veliki Grđevac mogu se pohvaliti jednim od najtrofejnijih vozača u novijoj povijesti hrvatskog motociklizma. Marin Gros, 31-godišnji zaljubljenik u oktane iz Donje Kovačice, posljednjih je 13 godina prvak Hrvatske u različitim motociklističkim disciplinama. Ponosni je vlasnik dijamantne kacige koja se dobiva nakon što vozač devet godina zaredom bude prvak u određenoj disciplini. Ne čudi stoga što je i Hrvatski motociklistički savez svojedobno Marina proglasio najperspektivijim mladim vozačem u Hrvatskoj, piše Zvono.
Ljubav iz djetinjstva
- Dijamantnu kacigu i tri zlatne kacige osvojio sam u moto slalomu, a još jednu zlatnu kacigu u moto rallyju. Da biste dobili zlatnu kacigu, morate tri godine zaredom biti prvak u nekoj disciplini, a dijamantnu dobivate ako vam to pođe za rukom devet godina zaredom. Meni je to uspjelo u jednoj disciplini, a vidjet ćemo hoću li ove godine uspjeti osvojiti još jednu zlatnu kacigu, u oltimer moto disciplini koju trenutno vozim i u kojoj sam već dvije godine za redom državni prvak – priča nam mladi vozač, koji je uz sve to dva puta bio prvak i jednom viceprvak u super moto disciplini te jednom prvak u amaterskom super motu.
Marin kaže kako se u motore i utrke zaljubio još kao dječak
- I dan danas dobro se sjećam kad sam prvi put sam sjeo na motor. Bio je to Tomos 50, u ono vrijeme vrlo popularan motocikl. Time je sve krenulo, a imao sam sreću što su moji roditelji imali puno razumijevanja za moju ljubav prema motorima. Već dvije-tri godine kasnije kupili su mi veći motocikl sa kojom sam počeo voziti freestyle - priča Marin.
Početak natjecanja
Brzo je krenuo na utrke, no početku je uglavnom vratolomijama na motoru zabavljao publiku. Ozbiljnije se počeo natjecati 2008. godine, nakon što je nabavio novi motocikl Kawasaki 85.
- Tijekom svih ovih godina sve sam isprobao. Četiri godine sam primjerice vozio motokros i u toj disciplini sam 2011. godine bio treći u prvenstvu Hrvatske. Želio sam sve isprobati i sve me zanimalo pa su nakon toga došla i natjecanja u ostalim disciplinama. Trenutno vozim oldtimer moto prvenstvo - priča nam Marin.
Trenutno vozi za Moto klub Sveti Ivan Zelina.
- Na žalost, u našoj županiji nema klubova koji bi mi mogli omogućiti uvjete treniranja i odlaske na natjecanja kao što je to slučaj sa klubom u za koji sad nastupam. Oni su mi velika podrška, plaćaju mi startnine, gorivo za natjecanja, i tu su kad god nešto trebam. Naime, ni treninzi u ovom sportu nisu jeftini, a utrke se voze po cijeloj Hrvatskoj. Vozio sam čak i vani, u Sloveniji i Italiji – kaže naš sugovornik.
Skupi treninzi
Kako ima i stalni posao u Hrvatskim šumama, zbog brojnih obveza u posljednje vrijeme i nema puno vremena za treninge.
- Treninzi su, kao i sama utrka, poprilično skupi, a i kod nas baš nemam najboljih uvjeta za treniranje. Da bih trenirao na najboljim stazama, moram potegnuti do Novog Marofa i Virovitice. Tako da, iskreno, i ne treniram previše, no unatoč tomu rezultati su i dalje tu tako da sam zadovoljan – kaže Marin.
I u disciplini koju trenutno vozi ovaj mladi motociklist već je dva puta bio državni prvak, a ako mu to pođe za rukom i ove godine, smiješi mu se još jedna zlatna, ali i treća dijamantna kaciga u kolekciji.
- Bilo bi lijepo da se to dogodi i to mi je svakako cilj. No, nećemo se veseliti unaprijed, do kraja sezone ima još dosta, vidje ćemo što će biti – skroman je Marin
Opasan sport
Unatoč podužem vozačkom stazu, Marin do sad nije imao ozbiljnijih nesreća i ozljeda, a priznaje kako je sport kojim se bavi često poprilično opasan.
- Na utrkama koje ja vozim motori jure preko 200 kilometara na sat i to zna biti zaista opasno, pogotovo kada je riječ o gradskim u trkama. Zbog toga je jako važno da vozači budu u potpunosti koncentrirani na u trku, da imaju dobru koordinaciju i reflekse. Bilo je situacija u kojima sam i ja skoro pao, no ipak sam se uspio izvući - kaže Marin koji je najtežu ozljedu doživio 2018. na super moto utrci u Požegi.
- Tom prilikom sam nezgodno pao i slomio palčanu kost na ruci, nakon čega sam morao na operaciju. Međutim, prije toga sam svejedno priveo utrku kraju i osvojio treće mjesto - smije se naš sugovornik.
Unatoč brojnim obavezama, otkriva nam ako uspijeva pronaći nešto vremena i za ostale stvari koje ga vesele.
Podrška obitelji
- Imam djevojku pa volim s njom pobjeći na more ili nekamo drugdje na izlet. Ona mi je velika podrška i ima puno razumijevanja za sport koji sam odabrao - kaže Marin.
A još veća podrška su mu, dodaje, roditelji, posebice otac koji se također zove Marin.
- On je u svemu bio uz mene ode najmanjih nogu i kaže da sam ovim svojim uspjesima zapravo ostvario njegov dječački san. On je imao veliku želju voziti motore, no nije za to imao uvjete, ali zato je meni omogućio da imam sve što mi je potrebno. Iskreno sam zahvalan na podršci koji su mu mi roditelji pružili - kaže Marin, čije su medalje i pehari koje redovito donosi s natjecanja najbolji mogući način da roditeljima vrati ljubav i podršku.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!