Giriček: "U Daruvaru su odlični uvjeti za pripreme, a i moram probati taj Farukov burek..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Gordan Giriček, proslavljeni hrvatski košarkaš koji je igrački stasao u Ciboni, zatim prešao u moskovski CSKA pa iz Rusije otišao u NBA ligu. Tamo je igrao za Memphis, Orlando, Utah, Philadelphiju i Phoenix da bi se iz NBA lige ponovno vratio u Europu i to u turski Fenerbahçe gdje je igrao dvije sezone da bi se potom vratio u svoju Cibonu gdje je i okončao karijeru.
Giriček je u lipnju napunio 45 godina i nedavno se vratio u hrvatsku košarku kao pomoćni trener naše košarkaške reprezentacije do 16 godina koju kao glavni trener vodi Ivan Perinčić.
Nije mu ovo prvi put da je u Daruvaru. Bio je tu već zbog ozljede kuka koju mu je sanirao poznati dr. Božidar Egić. Tada se upoznao i sa Sašom Starčevićem, rukovoditeljem odjela sporta i rekreacije u Daruvarskim toplicama koji mu je vodio daruvarski dio procesa oporavka nakon operacije.
Posljednjih dana Giriček i Starčević se ponovno druže, ovoga puta situacija nije toliko dramatična i, srećom, nema veze sa zdravljem. Naime, u Daruvarski toplicama je već 12 dana na pripremama mlada košarkaška U-16 reprezentacija.
Starčević i Giriček dočekali su nas u baroknom restoranu Terasa u Julijevu parku. Iako ne igra profesionalnu košarku nekih 12 godina, Giriček se nije zapustio, tijelo mu i dalje ima jasne sportske konture.
- Nikad nisam bio jak u jelu. Ja jedem da živim, a ne živim da jedem. Ne bih se htio fizički upropastiti, to mi je jedino tijelo koje imam. Čini mi se da bi čovjek trebao biti lakši što je stariji. A sad sam i pomoćnik izbornika reprezentacije U16, Spremamo se za Europsko prvenstvo u Makedoniji. U Daruvaru smo već 12 dana i u utorak se vraćamo za Zagreb. Daruvar nam je bio lokacija za prvi dio priprema.
Što ste radili na pripremama u Daruvaru?
- Gledajte, mi moramo raditi sve ubrzano jer reprezentacija nije klub pa da imaš puno vremena. Imamo 30-40 dana na raspolaganju. Neki su dečki došli u malo boljoj formi, a neki u malo lošijoj pa dižemo formu svima, koliko kome treba. Također radimo na taktici pa razrađujemo razne stvari u smislu kako ćemo napadati, kako ćemo se braniti...
Kakvi su vam uvjeti u Daruvaru i Daruvarskim toplicama?
- Uvjeti su super! Između ostalog, ne bismo ni došli ovdje da uvjeti nisu dobri. Dvorana je dobra, hrana u hotelu u Daruvarskim toplicama je odlična, smještaj je također jako dobar tako da nam ovdje ništa ne nedostaje. Nemamo se razloga žaliti.
Kakvi su košarkaši iz U-16 selekcije? S obzirom što nam se događa sa seniorskom reprezentativnom košarkom, možemo li se nadati nekoj jako dobroj generaciji koja tek treba stasati?
- Igrači koji su u U-16 reprezentaciji su super! To su još djeca koja slušaju i koja žele učiti. Još uvijek ne misle da su najpametniji što je jako dobro jer igrači s 18, 19 godina često misle da znaju sve. Naporno rade i zadovoljni smo s njihovim pristupom.
Vrh košarkaškog saveza često se žalio da se s mladim igračima ne radi dobro u klubovima. Je li to istina i s generacijom koju vi trenirate?
- Pa, treba dosta toga ispravljati jer u nekim sredinama ne rade s njima stvari kako mi mislimo da bi trebali raditi. Pokušavamo takve stvari ispraviti na treninzima, ali nije lako u relativno kratkom roku ispraviti nešto što je možda godinama pogrešno rađeno.
To je jedan dio problema, ali postoji i drugi kojeg često ističu stariji košarkaši koji kažu da je njih pogonila samo velika strast, a ne novac dok, kažu, danas mladi često maštaju o prvenstveno o milijunskoj zaradi te da takva motivacija nije ispravna. Slažete li se s tom tezom?
- Dobro, zarada svakako može biti jedan od razloga. Ali mislim da je prije svega stvar u trenerskoj struci koja bi više trebala obraćati pažnju na detalje i ne gledati kroz prste nekome tko je talentiran nego ga tjerati da radi jače i brže. U košarci je dosta "fizike", i može igrač biti iznimno talentiran, ali ako ne može izdržati visoki ritam, džaba mu je talent. Pojest će ga onaj koji ima visoki ritam, a nije talentiran.
Jeste li uspjeli Daruvar razgledati i privatno, nevezano uz sportske obaveze i ako jeste, kako vam se sviđa ovdje?
- Nisam ovdje prvi put tako da mi nije nepoznat. Meni je mali grad uvijek prednost jer se u njemu možeš vrlo lako snaći i ljudi su pristupačniji. Što je manje mjesto to su ljudi susretljiviji, više su skloni pomoći nekome, družiti se, komunicirati. A ja volim takve sredine tako da mi je u Daruvaru super.
Jeste li bili kod Faruka na poznatom bureku?
- Ha, ha, idemo večeras.
Smijete li uopće jesti burek, s obzirom na to da pazite na tijelo?
- Pa naši dečki ne znaju da je tamo dobar burek, ha, ha, ali oni imaju cjelodnevni program pa ne bi imali ni vremena kod njega otići. Mi ćemo vjerojatno večeras otići na taj famozni burek o kojem se toliko priča. Inače sam više za sirnicu, nego za burek jer meso izbjegavam. Tako da ću sirnicu probati, a možda padne i koja baklava!
Zašto ste prije dolazili u Daruvar?
- Dolazio sam kod dr. Božidara Egića nakon operacije kuka. Tako sam i Sašu upoznao jer je on radio sa mnom. Proveo sam tada dva tjedana u Daruvaru.
Kako vam je kuk danas?
- Pa nije najbolje. napravio sam tada dobru rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama, ali se više nisam trudio kada sam se vratio u Zagreb. A kako sam glavom već bio izvan sporta nije mi bilo primarno vratiti se na teren pa sam malo zeznuo s oporavkom. Naravno, čovjek je uvijek lijen kada treba napraviti nešto za sebe pa su tako i meni otišle godine a da nisam radio na kuku i sad to uglavnom ide nizbrdo.
A kako sada živite? Kako provodite slobodno vrijeme?
- Jako mi je lijepo, ima puno stvari s kojima se bavim, nije mi dosadno. Bavim se i s nekretninama, to je dio koji mi donosi nekakav novac. Također se bavim i s investicijama u inozemstvu. Što se tiče privatnog života, to sam sveo na uživanje. Putujem s automobilom ili motorom, radim s mladima u košarkaškim kampovima.
Je li riječ o NBA kampovima ili domaćim?
- Riječ je o kampovima Hrvatskog košarkaškog saveza. Baš sam bio i s ovom generacijom koju sada i treniram.
Rekli ste da putujete s motorom. Koji motor vozite?
- Kupio sam BMW-ov GS Adventure od 1250 kubika.
Gdje se dosad putovali s njim kao biker?
- Pa ja sam zapravo svjež vozač, tek tri godine sam na motociklu. Nas par je u ekipici, nismo dio neke motorističke družine. Ima nas dvoje, troje koji vozimo. Svako ljeto pokušavamo negdje otići. Ove godine smo bili u Italiji, od Rima do Sicilije pa smo prošli petu pa iz Barija do Dubrovnika i nazad. Lijepa ruta od 4300 kilometara za 12 dana. Možda smo malo prebrzo to prošli, ali dobro. Jedno ljeto smo prošli BiH i Crnu Goru, a drugo cijelu Jadransku obalu s nekim otocima poput Mljeta, Korčule, Dugog otoka...
Prepoznaju li vas ljudi po putu?
- Pa negdje nas prepoznaju, a negdje ne. Ali ne obraćam vam ja baš pažnju na to.
Kako vam se čini situacija sa seniorskom košarkom?
- Nije najbajnija, ali nemam ja tu što pametno za reći. Svoje mišljenje govorim u Hrvatskom košarkaškom savezu jer mislim da neke stvari ne bi trebale ići u javnost. Predlažemo, borimo se, pokušavamo ponuditi neke ideje. No, očito je da nešto treba mijenjati jer ovako više ne ide. Vidjet ćemo što će biti.