Bračni par po noći, kiši i snijegu hodao od Zagreba do Čazme: "Smrzli smo se, ali nismo htjeli odustati"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Subota je, ponoć i temperatura se lagano spušta, a kiša sve jače pada. Rano je proljeće pa nije baš vrijeme koje bi dozvoljavalo dugotrajan boravak na otvorenom. Većina će nas se stoga zavući u svoje jazbine, možda u neki noćni klub ili kućni party, neki pred televizor, neki već duboko u san pod toplim pokrivačem.
"Test tijela i duha"
Ne i bračni par Tihana i Dalibor Ozvačić iz Križa kod Ivanić Grada. Oni će navući gojzerice pa krenuti pješke na više od šezdeset kilometara dug put od Zagreba do Čazme. Nije to zato što nemaju automobil niti novca za javni prijevoz, kažu, a mi u čudu.
- To je test tijela i uma - smiju se.
Tihana i Dalibor jedni su od šesnaest osoba iz Hrvatske i Slovenije koji su se odazvali na ovogodišnju "Gojzericu od Kaptola do Kaptola", ekstremno hodanje noću od Zagreba do Čazme. Kao da činjenica da hodate noću, nerijetko neosvijetljenim prometnicama, na dionici dugoj 66 kilometara nije dovoljna, već je ove godine hodače "poslužilo" i izuzetno nevrijeme. Kiša se smjenjivala sa snijegom koji je na nekim dijelovima, kazuje nam bračni par Ozvačić, padao i u krpama.
Dalibor je inače 46-godišnji profesor matematike, no dvadeset godina bio je i trener borilačkih vještina. Supruga, tri godine mlađa Tihana je pravnica. No, hodanje i trčanje godinama ih povezuje. Istrčali su stokilometarske utrke, trčali po Učki, Velebitu, noću, danju...Tihana je sudjelovala i na Prvenstvu hrvatske. Pravi su, prekaljeni maratonci. Priznaju, ovo nije bio lak pothvat.
Srušili rekord
- Nekoliko minuta nakon u Zagrebu već smo bili potpuno mokri. Kiša je sve jače padala. Imali smo kabanice, ali one malo vrijede jer su ti noge, uz najbolju obuću, vrlo brzo mokre. Temperatura se spustila na nulu, počela je padati i susnježica, a od Dugog Sela do Kloštra snažan snijeg. Shvatili smo da ćemo se pothladiti, ako bi usporili tempo primala bi nas drhtavica - prepričava nam uzbudljive trenutke njihove avanture Dalibor.
Kaže kako su njih dvoje prije svega trkači. Znaju da je pravilo takvo da nema trčanja, ali su postali svjesni kako su jedine opcije ubrzano hodati ili trčkarati ili - odustati, a to nikako nisu htjeli.
- Tako da smo malo hodali, malo trčkarali. Kalkulirali smo što napraviti. Nije bio problem kondicije, imamo mi snage, ali smo razmišljali hoćemo li si naštetiti, razboljeti se ovako pothlađeni i mokri. Ipak, došli smo do kraja i to za osam sati i 40 minuta - kazuje Dalibor. Inače, to je i rekord ove sad već trogodišnje hodačke ture "Gojzerica" u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva Garjevica iz Čazme, jer je hodačima inače potrebno od dvanaest do četrnaest sati. Pritom valja napomenuti i da je bračni par Ozvačić po prvi puta sudjelovao. Iako su krenuli u grupi, završili su hodajući sami.
- Vrlo brzo smo se odvojili i krenuli svojim tempom. Pitate što smo pritom razgovarali? Pa, vrlo malo. Potrebno je ostati iznimno fokusiran, naročito u takvim teškim klimatskim uvjetima. Bilo je toliko hladno, ruke su nam se toliko smrznule da u jednom trenutku nisam mogao otvoriti čokoladicu. Prime te krize, pitaš se što ti je ovo trebalo, ali one dođu i prođu nakon desetak minuta. Samo, za petnaest minuta opet dođu - kaže Dalibor.
Treba biti jako oprezan
Prepričava i kako su naročito koncentrirani morali biti tamo oko Brckovljana. Bio je mrkli mrak.
- Hodamo usred noći prometnicom, nema nikakve javne rasvjete. Nosili smo bljeskalice i naglavne lampe, ali smo bili svjesni da nas po takvom pljusku vozači mogu slabo vidjeti. U blizini je noćni klub, mladi se voze doma nakon izlaska... Treba biti uistinu jako oprezan - kaže.
Zanima nas što su nosili sa sobom.
- Klasični planinarski ruksak s mijehom za vodu, izotonične napitke, čokoladice i energetske pločice. Kod ovakvih "ultri" nema mjesta improvizaciji. Konkretniji obroci bi teže pali na želudac. Zato postoje pravila, svakih nekoliko sati magnezij, vitamini, tabletice soli koja se jako troši jer se znojiš. Ponijeli smo orašaste plodove i banane. Sve ono što je organizmu potrebno da izdrži taj napor. Imali smo i rezervnu odjeću, čarape, ali to ne bi imalo nikakvog smisla jer bi ionako bile mokre za nekoliko minuta - govore nam.
I pita se čovjek, stvarno, pa što im je to trebalo?
- To je sjajan osjećaj, odlična rekreacija i zapravo je poruka o važnosti kretanja. Ujedno je i test granica vlastitog uma - objašnjavaju. Kažu kako su najveća opasnost žuljeva jer, ako se pojave, nekada nije moguće nastaviti. Ipak, u tom su pogledu imali sreće. Došli su na cilj nešto prije devet ujutro, iznenadivši i organizatore koji su ih, kaže Dalibor, stvarno srdačno dočekali i dali im okrjepu. No, nije bilo previše razmišljanja o slavlju, prioritet je bio - utopliti se. Popili su kavu s prijateljima, Dalibor je sjeo u automobil te pomalo bolnih stopala odvezao do Križa.
Svi su bili uporni
Predsjednik HPD-a Garjevica Kristijan Čikor kaže nam kako su uvjeti ove godine uistinu bili ekstremni.
- Hodali smo ranije, bilo je nešto padalina, ali nikada ovako. Prijavilo se 23 hodača, ali se na startu pojavilo 16. Osam Slovenaca, od devet najavljenih i osam iz Hrvatske od trinaest najavljenih. Od toga su svi Slovenci završili, a naših pola, pa se od 16 hodača na cilju pojavilo dvanaest. Rekli smo da ćemo odustati, da vrijeme stvarno nije za to, ali svi su bili izuzetno uporni - kaže nam Kristijan Čikor.
Prisjeća se kako je do ideje došlo spontano od strane planinara, te se utrka sada već tri godine održava uoči Run Čazma natjecanja gdje trkači od čazmanskog Kaptola do zagrebačkog Kaptola trče, a trčali su i ove nedjelje. Uoči maratona održava se i hodanje.
- Ideja je došla spontano i pala je na plodno tlo. Zapravo nismo očekivali da će se ovako proširiti i dobiti medijsku pažnju - kazuje nam Čikor. Ističe i kako ovo nije prva godina da su se na hodanju pojavili i hodači iz Slovenije. Došli su, naime, lani ali su hodali "incognito", pa su svi začudili kad su ih vidjeli na cilju.
A kada jednom dođu, odnosno, uspiju li doći do Čazme (u slučaju da odustanu osiguran im je prijevoz, op.a.), hodače srdačno dočekuju. Pripremljena im je topla okrepa, piće, hrana, medalje te pokloni Grada Čazme, tako da se dan nastavlja prijateljskim druženjem, barem za one koji imaju snage za to.
Dovršena je tako treća "Gojzericom od Kaptola do Kaptola". Sljedeća će, vjerujemo, biti još veća. Pitamo za kraj naše Ozvačiće kako su dan nakon, pate li od upale mišića? Kada su došli kući, jesu li zalegli pod dekicu?
- Ma kakvi! Prijatelji su nam imali rođendansku proslavu pa smo došli kući, otuširali se i otišli na tulum - kažu.
Što ti je snaga. Kako tijela, tako i duha.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!