Bjelovarčanka Nina 7. žena u državi: "Istrčala sam 96 i pol km, 12 sati na stazi bio je pjesma i ples"

BJELOVAR - Dok su drugi nakon nekoliko sati trčanja već razmišljali o odmoru, Bjelovarčanka Nina Sudarević tek je trebala pokazati koliko daleko mogu odvesti upornost, ljubav prema trčanju i nevjerojatna mentalna snaga.

Na Prvenstvu Hrvatske u trčanju na 12 sati, održanom u subotu, 7. studenoga, na Atletskom stadionu Mladost u Zagrebu, istrčala je impresivnih 96,486 kilometara i osvojila sedmo mjesto u ženskoj konkurenciji. Gotovo 100 kilometara u 12 sati, i to uz prosječni tempo od 7:27 minuta po kilometru, rezultat je vrijedan divljenja. No, njezina priča nije samo priča o kilometrima, tempu i plasmanu. To je i priča o pjesmi, plesu, zagrljajima, ljudima koji jedni drugima daju snagu i jednoj trkačici koja je, umjesto da samo broji kilometre, odlučila uživati u svakom od njih.

Foto: Davor Denkovski

Nikolina je na ovom prvenstvu bila jedina predstavnica Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije, i to ne samo u ženskoj, nego u ukupnoj konkurenciji. Iza nje nije stajao neki poseban, višemjesečni pripremni ciklus namijenjen isključivo ovoj utrci. Kako sama objašnjava, ultramaratoni su dio njezine trkačke svakodnevice tijekom cijele godine.

Podrška od doma

– Nema tu nekakvih ekstra priprema za tu utrku jer tijekom cijele godine trčim ultramaratone i pojavljujem se na različitim ultraškim utrkama. Ovo nije bila jedina. Trčala sam i cijelu godinu Hrvatsku trail ligu, u kojoj se natječemo klupski, i završili smo sezonu. Nemam ja pet utrka godišnje pa da se onda isključivo za njih pripremam. Puno me ima posvuda, što je, naravno, iscrpljujuće na neki način. Nema se što lagati, kaže Nina.

Kako kaže, 12-satna utrka u Zagrebu donijela je i neke posebne trenutke. Nikolina je na stadion stigla sama, no ondje su je podržali ljudi čija joj je podrška ostala posebno u srcu. Ivana, supruga Nikole Kovačeka, koja je ondje imala edukaciju, priključila joj se u poslijepodnevnim satima, a posebno ističe i Danijelu Kos, članicu Atletskog kluba Sljeme.

– Ona je divno biće. Ja sam poprilično skromna sa svojim zahtjevima, ali ona je sve odrađivala s toliko topline. Razrjeđivala je moj izotonik toplom vodom samo da mi bude ugodnije piti. Organizatori su nam osigurali toplu vodu, a ona se sama sjetila da mi tako pripremi napitak. Možete misliti kako je nakon 12 sati na niskoj temperaturi godilo piti nešto toplo. Meni je to bio spas i veliko hvala svima koji su nam omogućili tu mogućnost, prisjeća se Nina.

Foto: Privatni album

Foto: Davor Denkovski

Njezina utrka, međutim, nije bila samo test izdržljivosti nego i svojevrsna lekcija o tome koliko pozitivan duh može promijeniti doživljaj napora. Umjesto da se zatvori u sebe i usredotoči isključivo na bol i kilometre, Nikolina je trčala uz pjesmu, ples i osmijeh. Dizala je ruke u zrak, pjevala, plesala na stazi i pritom širila energiju na ljude oko sebe.

Podrška Atletskog kluba Sljeme uzvraćala joj je istom mjerom, a jedan joj je od članova nakon utrke rekao nešto što ju je posebno dirnulo: svaki put kada bi dotrčala do njih, dolazila je s osmijehom i svojom, kako je opisao, „ludom energijom“, pa je bilo sasvim prirodno da joj je i oni vrate.

Kuhani slani krumpir

– To je ono zbog čega se naježim. Koliko je divno kada se takva energija uzajamno vraća. Daš, dobiješ i sve je nekako divno. Meni je tih 12 sati prošlo kroz pjesmu, ples i zagrljaje, govori nam.

Posebno emotivan trenutak priredile su joj i prijateljice iz Bjelovara, djevojke koje vježbaju kod nje. Došle su je iznenaditi, a susret je završio zagrljajima, suzama radosnicama i još jednom dozom pozitivne energije koja joj je, kako kaže, puno značila.

– Došle su me iznenaditi. Dobila sam zagrljaje od njih, one od mene, a bilo je i suza radosnica od silnog uzbuđenja. Na kraju je sve ispalo super, a nisam imala nikakva očekivanja. Najčešće ni ne idem na utrke s nekim velikim očekivanjima, kaže.

Posebno je zanimljivo i to što je Nikolina tijekom utrke morala pažljivo birati hranu i napitke. Zbog određenih zdravstvenih tegoba, neke joj namirnice ne odgovaraju, pa je prehranu tijekom dugotrajnog napora morala prilagoditi vlastitim potrebama.

Foto: Davor Denkovski

– Moram mudro birati što jedem. Tijekom utrke jela sam kuhani slani krumpir, gumene bombone kao izvor šećera te svoj izotonik koji pripremam od javorova sirupa, limunova soka, soli i vode – otkriva.

Nakon 12 sati trčanja, naravno, tijelo je imalo što reći. U nedjelju su, prisjeća se uz osmijeh, svi pomalo neobično hodali i osjećali posljedice napora, no već u ponedjeljak ponovno su bili na treninzima.

A je li bilo teško?

– Pa nije! Bojala sam se kašlja koji me pomalo hvatao, ali sve je to za ljude, ništa strašno. Da mi je tijelo govorilo da ne mogu, odustala bih. To nije sramota – iskreno kaže Nina.

Novi planovi

Što se tiče nastavka sezone, Nikolinu čeka još Papuk trail, utrka kojom voli završiti godinu. Posebno joj se sviđaju slavonski organizatori, koje opisuje kao krasne ljude, a na Papuk će otići sa svojim djevojkama, ekipom s kojom je sve počelo još u vrijeme pandemije koronavirusa.

A kada ju pitamo za planove u 2027. godini, spremno spominje Polojska utrka u Slavonskom Brodu, potom Supermaraton Čazma te nastupe u Hrvatskoj trail ligi, u kojoj se natječe s klubom i postižu vrlo dobre rezultate.

I tako se nakon gotovo 100 kilometara, 12 sati na stazi i sedmog mjesta na državnom prvenstvu, priča Bjelovarčanke Nikoline Sudarević nastavlja novim treninzima i novim izazovima. Jer za nju trčanje očito nije samo pitanje kilometara i rezultata. To su ljudi, prijateljstva, podrška, smijeh, pjesma i ples. A kada se sve to spoji, ni 12 sati na atletskoj stazi ne mora proći u znaku patnje – može proći i u znaku osmijeha.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!