Argonauti: "Ovdje smo sve osvojili, sada nam je cilj najprestižnija utrka na svijetu na Havajima"
Vi ste pokazali da ste prava klapa. Po tome trebate biti primjer i nama u našem poslu. Ako ćemo svi zajedno „veslati“ u istome smjeru, onda neće izostati niti rezultat u razvoju županije, poručio je župan Marušić
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – U prostorijama Bjelovarsko – bilogorske županije jutros je bilo vrlo emotivno. Naime, župan Marko Marušić primio je članove Sportske udruge Argo na čelu s njihovim predsjednikom Tomislavom Smrčekom. Pritom im je čestitao na svim dosadašnjim uspjesima, poželio sreću u daljnjem radu, ali i priznao kako su mu osobno Argonauti, ako i svi ostali veslači svojevrsni idol. Njihovo zajedništvo i sjajne uspjehe zahvaljujući pozitivnom ozračju i složnosti kao ekipe župan želi na neki način „kopirati“ i na upravljanje Bjelovarsko – bilogorskom županije.
Sjajni rezultati
-Mogu vam zahvaliti što promičete cijelu Bjelovarsko – bilogorsku županiju, ali promičete i ono što je vrlo bitno naročito među mladima, a to je sport i na tome treba ustrajati. Vaši uspjesi su zavidni, snalazite se, improvizirate, nemate ravnopravne uvjete kao ostale ekipa s Neretve. No, s obzirom na vaš entuzijazam i volju, to vas nije spriječilo da ostvarite sjajne rezultate – istaknuo je župan Marko Marušić dodavši kako Argonauti, odnosno svi veslači imaju punu podršku Bjelovarsko – bilogorske županije.
-Kapa do poda i na planiranju egzotične utrke na Havajima gdje ćete predstavljati cijelu našu Domovinu. Znam da vam nije lako, no vi ste pokazali kako ste jedna prava klapa. Po tome trebate biti primjer i nama u našem poslu. Jer ako ćemo svi zajedno „veslati“ u istome smjeru, onda neće izostati niti rezultat u razvoju županije. Stoga mogu reći kako ste mi jedna vrsta idola – zaključio je Marušić.
Mladi ljudi
Na podršci, prijemu i lijepim riječima zahvalio se predsjednik Sportske udruge Argo, Tomislav Smrček Čonč.
- Mi postojimo već 15 godina, naša lađarska priča započela je s vatrogascima 2007. godine, razvijala se. Pojavili su se Šumari, pa nakon naše velike pobjede na Neretvi pojavile su se Nereide, pa Sparte, Amazonke… Sport se tako širi cijelom našom županijom, dečki iz druge ekipe Šumara su iz brojnih gradova – Lipika, Pakraca, Bjelovara, Daruvara… Većinu vremena treniramo na ribnjacima u Narti, a možda su naš najveći uspjeh u cijeloj toj priči mladi ljudi. Ove je godine Bjelovar nastupio sa šest ekipa, možda nismo polučili velike rezultate kao ranijih godina, no u tranziciji smo, pomlađujemo ekipe, s nama su mladi dečki od 16, 17 godina koji još idu u srednju školu i stoga se nadamo da će oni graditi novi rezultati za koju godinu – kazao je Smrček i dodao kako njihove sportske aktivnosti nisu vezano samo uz utrku na Neretvi.
Spašavali ih HGSS-ovci
- Imamo puno lađarskih utrka tokom godine. Tu je lađarska utrka u Đakovu, na Jarunu, na Šoderici koju smo ujedno mi organizirali, par utrka na Neretvi koje nismo propuštali. Sve je to zahtjevno, daleko smo od Neretve i jedina smo ekipa koja nema nikakve uvjete za trening. Naša priča za ovu godinu još nije završila. Prošli vikend dvije naše ekipa nastupile su na Šikljadi u Sisku. To su dvoboji kupskih čamaca u Sisku. Jedno jako interesantno natjecanje, 20-ak ekipa je nastupilo. Pobijedila je ekipa Stablina – pobjednici Maratona, drugi je bio Zagreb – viceprvaci Maratona, a mi smo bili treći, ispred Siska. To smo natjecanje prije dvije godine osvojili. Drugi dan je bila utrka u Letovaniću, opet je pobjedu odnijela ekipa Stablina, Argonauti su bili drugi. Istovremeno, treća naša ekipa otišla je na veslački maraton Vukovar – Ilok, utrku na Dunavu dugu 34 kilometra, vodili su cijelu utrku, a na kraju su ih valovi od velikog broda potopili pa ih je spašavao HGSS, izvlačio van pa su naposljetku došli treći. Znači, nakon vikenda bogatiji smo za tri medalje – priča Tomislav o najnovijim postignućima veslača i još jednom najavio iskorak dalje – avanturu na Havajima.
-Na neki način zasitili smo se, nemamo više toliko izazova u lađarskom segmentu i želja nam je bila otići korak dalje. Tu ideju isprovocirao je naš trener Nikica Ljubek koji je odmah rekao ako smo mogli pobijediti na Maratonu lađa, zašto ne bi otišli na Havaje. On je 1998. godine nastupio s mađarskim timom na istoj utrci, bili su 13. ili 14. od stotinjak ekipa. U 70 godina povijesti održavanja te utrke nastupilo je svega pet ili šest ekipa, a mi se nadamo da ćemo biti prva hrvatska ekipa kojoj će to poći za rukom. Već dvije godine utrka se ne održava zbog pandemije, no nadamo se kako će se situacija smiriti do iduće jeseni – istaknuo je Čonč i dodao kako im je taj rezultat nebitan već je cilj samo otići i „preživjeti“ utrku.
Vrijeme za iskorak
-Jako je opasna i specifična utrka, vjerujem da ćemo morati i na dodatne edukacije kako bismo bili osposobljeni za ono što nas tamo čeka. No, sudjelovanje bi svakako bila kruna u našoj veslačko – sportskoj priči. Krenuli smo od ribnjaka gdje smo trenirali na bačvama, lani smo preveslali cijeli Jadran u kanuima, 650 km u šest dana što je uistinu bilo lijepo, zanimljivo, ali i ekstremno teško. Ove smo godine odradili projekt na Kupi koju smo preveslali od izvora u Gorskom Kotaru pa do ušća u Sisku, negdje 250 km dugu, osvojili smo Maraton, osvojili smo Sisak, utrku na Dunavu…, potrošili smo izazove u Hrvatskoj i zato smatramo da je sada vrijeme za taj iskorak na Havajima kako bismo na taj način završili našu senatorsku priču.
Na mladima svijet ostaje, više se puta ponovilo i jutros u prostorijama Županije, a potvrda da je uistinu tako je i priča mladog Brune Ravenščaka koji je u Argonautima svega pola godine, no Maraton je odveslao s prvom ekipom.
-Hvala županu na prijemu i lijepim riječima, ove smo godine odradili nekoliko utrka i osvojili lijepe rezultate, a dosta se mladih poput mene pridružilo ekipi, iduće godine stoga ciljamo na bolje rezultate – kazao je Bruno iza kojeg je prvi Maraton lađa na Neretvi.
Posebna veza s trenerom
-Jedan od članova Udruge me pozvao da dođem na trening i vidim bi li mi se svidjelo postati dio ekipe. Svi smo nakon 2016. godine čuli za Argonaute tako da sam rado pristao, svidjelo mi se sve. Velika je čast biti Argonaut, oni su jedna od najuspješnijih ekipa u povijesti Maratona lađa, ispred su samo najveći. Poručio bih stoga mladima da se okušaju, nije lako, potrebno je biti jak fizički i mentalno, no sport je jako lijep, a ta natjecanja su doživljaj za cijeli život – kazao je Bruno.
Valja spomenuti kako je ove godine na Neretvi u prvoj ekipi Argonauta veslalo pet mladih veslača, dok su se stariji povukli u drugu ekipu. A prije godinu i pol dana njihov trener Nikica Ljubek otišao je u Tokio trenirati kinesku kanu reprezentaciju za Olimpijske igre, pa su ostali bez trenera. Sami su se snalazili nekih 10 mjeseci, a potom su angažirali Ljubekovog kanuistu da ih tehnički pripremi za Neretvu.
-Nikica se iz Tokija vratio s dva srebra, a njegov kanuist je proglašen najboljim na svijetu. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti nastaviti suradnju s Nikicom jer pitanje je gdje će on, zahvaljujući svojem uspješnom radu, završiti – kazao je Smrček i pojasnio kako su s Ljubekom ostvarili suradnju 2015. godine. Na nagovor Argonauta, obećao je doći na dva, tri treninga kako bi ekipu tehnički posložio i poboljšao.
Čelična volja
-Na kraju je ostao pet, šest godina, a odmah smo shvatili da on nas sprema za medalje, a ne samo za nastup. Kazao je odmah da je potreban dvogodišnji ciklus, desetaka tisuća ponavljanja jednog pokreta kako bi se usavršio. Točno tako je i bilo, 2015. smo bili četvrti na Neretvi, 2016. smo osvojili Maraton, 2017. smo bili drugi, uspjeli smo dokazati da ona pobjeda nije bila slučajna. 2018. godine smo ponovno bili drugi, a zakasnili smo samo tri sekunde za prvima. Znači dva sata i 15 minuta utrke, a ti zakasniš tri sekunde – prisjeća se Smrček i dodaje kako su njima ta srebra bila ravna zlatu. Od 150 ekipa koje su se natjecale na Maratonu lađa, Argo su šesti po broju osvojenih medalja, odnosno po uspješnosti.
Sponzorstvo upitno
-Svake godine muči nas strah hoćemo li se raspasti ili ne jer je uvijek problem pomlađivanje. Gotovo nitko ne odlazi jer ne želi više biti s nama, no tu su životni faktori, obitelj, školovanje u drugom gradu i slično. A rezultat se ne može postići u jednoj godini već je za njega potrebna konstanta – zaključio se Smrček i odao kako im je HEP jedan on najboljih sponzora. Što se tiče maratona lađa, nemaju financijskih problema, no za odlazak na Havaje Smrček je manje optimističan. Iako skupljaju novac već dvije, tri godine, morali su kupiti kanue za treninge, a i ostalih troškova je mnogo.
-Koliko će biti interesa sponzora u Hrvatskoj da nas se podrži na našem poduhvatu, tek ćemo vidjeti. No, ako će trebati, sami ćemo sebi pokriti razliku jer je to za svakoga od nas poseban doživljaj. Kako uopće pojaviti se tamo, tako i nastupiti na najprestižnijoj utrci na svijetu o kojoj maštaju olimpijski pobjednici. Ako to uspijemo, to će biti kraj svijeta za nas – zaključio je uvijek pozitivan Čonč.