Fotografija: Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora "Bučje" postavila je veliki pano na mjestu gdje se nalazi spomen obilježje/Foto: Compas
Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora "Bučje" postavila je veliki pano na mjestu gdje se nalazi spomen obilježje/Foto: Compas

Udruga logoraša "Bučje" postavila veliki pano na mjestu nekadašnjeg zloglasnog logora

Kroz zloglasni logor Bučje prošlo je više od 300 ljudi. Dio zatočenih je razmijenjen, dio sproveden u daljnje logore, a do danas nisu poznate sudbine 22 osobe koje se još uvijek vode kao nestale



Uoči obilježavanja 30. obljetnice razmijene posljednjih preživjelih zarobljenika zloglasnog logora na Bučju, Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ postavila je veliki pano na mjestu gdje se nalazi spomen obilježje, doznajemo od tajnika Udruge Darka Merclufta, piše Compas.

Više od 300 ljudi

Zloglasni logor Bučje postojao je od kolovoza 1991. pa sve do siječnja 1992. godine. U tom razdoblju kroz logor je prošlo više od 300 ljudi, većinom civila, ne samo Hrvatske, već svih nacionalnosti, odnosno svih onih ljudi koji su iskazali odanost domovini Hrvatskoj. Dio zatočenih je razmijenjen, dio zarobljenika je sproveden u daljnje kazamate i logore, Staru Gradišku, Manjaču, Bijelu Stijenu. Nekima se gubi svaki trag, i do danas nisu poznate sudbine 22 osobe koje se još uvijek vode kao nestale. O strahotama koje su se događale ovdje govore svjedočenja bivših zatočenika, a jedan od njih posvjedočio je sljedeće:

Svjedočanstva preživjelih

„Gradiška je bila blagoslov u usporedbi s Bučjem. Na Bučju su me stavili u podrum šumarije, u košulji kratkih rukava, na dvije daske, na kojima je bio karton, bez pokrivača, bez odjeće. Teško se može izraziti osjećanje koje čovjek ima u takvom položaju i u takvoj situaciji. Ne donose jelo, ne daju piti, čak ni vode. Ali zato slave u zgradi iznad podruma. Puštaju nas dvaput dnevno samo na zahod, jednu dvije minute, samo za obaviti nuždu, ponekad i umiti se. Stalna tortura i prijetnje. Zima. Glad. Batine. A među nama zatvorenicima strah, beznađe, strepnja, malodušje.“

Za zločine počinjene u logoru Bučje do danas nitko nije odgovarao, piše Compas.