ISPOVIJEST Bjelovarčanka koju je zbog moždanog spašavao helikopter: "O tom letu bih napisala esej..."
kolumnist
komunalije
BJELOVAR – Kada se Marija Špiranac (81) iz Bjelovara 28. siječnja probudila, ni sanjala nije kako će joj dan završiti. Vatrogasci koji razvaljuju vrata stana, hitna pomoć, strka liječnika, helikopterski prijevoz do zagrebačke bolnice, hitan zahvat… Sve su ovo scene prije nalik na neki akcijski film, nego na svakidašnjicu žene koja živi mirnim život i vječni je optimist.
No, život piše priče… Još jednom smo se to uvjerili kroz priču ove Bjelovarčanke koja je doživjela moždani udar, a već svega nekoliko dana iza toga, sa smiješkom odlazi iz bolnice svojoj kući.
Uoči njenog odlaska iz bjelovarske bolnice razgovarali smo s doktoricom Tihanom Gržinčić, voditeljicom Odjela neurologije pri Općoj bolnici „Dr. Anđelko Višić“ Bjelovar. Te smo zamolili i gospođu Mariju da nam opiše što joj se točno dogodilo toga, zamalo kobnoga, siječanjskoga dana.
Dalmatinski geni
- Sada se odlično osjećam, nemam nikakvih bolova niti tegoba, veselim se povratku kući. Silno se zahvaljujem svim liječnicima koji su odmah prepoznali da imam moždani udar i brzo mi osigurali hitan helikopterski prijevoz za Zagreb na daljnje liječenje, započinje svoju priču Marija koja je vječiti optimist i za sebe kaže da uvijek gleda u budućnost. Kako kaže, nije paničar i ne želi se ničim opterećivati.
- Živim lijep život, u mirovini sam, udovoljavam si, gotovo svaki dan kuham i vrlo sam aktivna, ističe Marija i ponosno nam kaže kako je njen otac rodom Dalmatinac, otočanin.
- Korijene vučem s otoka Ugljena, iz mjesta Preko, a mama mi je iz Gornje Kovačice na Bilogori. Tako da smo živjeli u Velikom Grđevcu. Tata je kao jedno od sedmero djece u obitelji, došao 1920. godine u ove krajeve. Djed je bio u zarobljeništvu u Italiji pa otac i njegova ostala braća nisu imali što jesti. Stric, koji je kasnije postao pilot, zajedno s tatom poslani su Slavoniju da se prehrane, prisjeća se Marija teških obiteljskih trenutaka i vraća se na sadašnjost, odnosno na dan kada je doživjela moždani udar.
Bolovi u ruci
Simptoma koji upozoravaju da bi se nešto takvo moglo dogoditi, kaže nam, nije bilo…
- Uvijek sam se rano budila jer sam nekada radila u srednjoj školi, pa mi je ta navika ostala. Tako je bilo i toga dana. Probudila sam se i otišla na toalet, no budući da nemam potrebe za ranim ustajanjem, vratila sam se u krevet. Nakon nekih 15-ak minuta sam osjetila slabost i bolove u lijevoj ruci. Zaključila sam da se nešto događa. Uspjela sam nazvati kćer koja stanuje u blizini i reći joj kako se ne osjećam dobro, prisjeća se Marija i dodaje kako joj je sve bilo u magli.
Kćerka je odmah došla, no vrata su bila zaključana, a ključ je ostao u bravi pa nije mogla u stan. Zvala je potom vatrogasce koji su preko balkona uspjeli doći do stana.
- Čim je kćerka došla do mene, zvala je hitnu pomoć i dalje je sve išlo brzo. Sjećam se i vožnje helikopterom jer u nijednom trenutku nisam izgubila svijest. To je bilo idilično, prisjeća se Marija koja se našalila kako bi mogla o tom danu napisati esej.
Uplašila se, kaže, nije. Podsjeća kako uvijek gleda pozitivno i optimistično. Prigovaranja nikako, naglašava, ne voli.
Marija se danas, po izlasku iz bolnice, uputila kod kćeri jer još uvijek nakon moždanog udara nije spremna živjeti potpuno sama.
- Sama se umivam, a kod tuširanja su mi pomogle sestre samo jedan dan. Bolova nemam nikakvih, a što budućnost nosi, u ovome trenutku ne znam, radosna je Marija koja se veseli povratku kući i izlasku iz bolnice.
Brzina je neophodna
Što se točno Mariji događalo te koje intervencije je zahtijevalo njeno stanje, pojasnila nam je specijalist neurolog i voditeljica neurologije, Tihana Gržinčić.
- Gospođa je doživjela moždani udar kemijskog tipa, što znači da joj se začepila jedna krvna žila. Uz pomoć CT-a to smo brzo dijagnosticirali. Zadovoljila je kriterije, odnosno došla je dovoljno brzo do liječničke pomoći da se započne trombolitičko liječenje, tj. da primi lijek u venu. Budući da se ne boji letenja, organizirali smo prijevoz helikopterom za Zagreb. Transportirana je u KBC Zagreb i tamo joj je napravljena mehanička trombektomija, a to je vađenje ugruška iz začepljene krvne žile. Gospođa se, srećom, u potpunosti oporavila, pojašnjava nam Gržinčić i dodaje kako je jako važno u što skorijem roku prepoznati simptome i potražiti liječničku pomoć.
- Četiri i pol sata je standard za trombolizu, a šest sati je krajnji rok da pacijent bude u angiosali, na klinici gdje se endovaskularno vadi ugrušak koji je začepio krvnu žilu, zaključuje dr. Gržinčić.
Podsjetimo, danas, 7. veljače Nacionalni je dan protiv moždanog udara u žena, odnosno Dan crvenih haljina.
Opća bolnica „Dr. Anđelko Višić“ Bjelovar i Odjel neurologije i ove godine bili su organizatori obilježavanja toga važnog datuma koji za cilj ima senzibilizirati javnost i preventivno djelovati.
Dodajmo, simptomi moždanog udara su isti kod kao i kod muškaraca. Radi se o poremećaju govora ili oduzetost ruke ili noge, obično jedne strane tijela. Kod žena mogu biti i halucinacije, mučnina, bolovi, omaglice, nestabilnosti u hodu, trnci, nemogućnost izgovaranja određene riječi, a najvažnije od svega jest - javiti na liječnicima vrijeme.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!