VIKEND TERAPIJA Odgađamo obveze, a znamo da ćemo požaliti: Zašto sami sebi stvaramo stres?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

------------

Prokrastiniram, dakle postojim

Tjedan je bio dug i naporan, ostalo je nekoliko sitnih obaveza prije nego započne vikend, no odlučite odgoditi obavljanje tih zadataka za idući tjedan. I tako, nekoliko zadataka se kroz par dana vrati kao teški bumerang, stisnu vas rokovi i vrijeme i sami sebe proklinjete što ste onaj petak popodne odabrali odmor umjesto rješavanja obaveza do kraja. Ili pak, ostalo vam je još nekoliko mailova koje treba poslati do kraja radnog vremena, a umjesto njih, vaši prsti skrolaju po Instagramu ili Tik Toku. Svjesni ste da trebate završiti zadatak, no i dalje birate ponašanje za koje znate da će vas u nekom trenutku dovesti u vremensku stisku. Odgađanje ili zapostavljanje određenog zadatka, odluke ili cilja čak i nakon što se javi nelagoda zbog istog, naziva se prokrastinacija.  Postoji više razloga zašto se to događa i zašto se ta navika ne može ugasiti ''preko noći''. 

Izbjegavanje emocionalne nelagode, a ne lijenost

Često se prokrastinacija krivo shvaća kao znak da je osoba lijena. Međutim, istraživanja su pokazala da je najčešći razlog odgađanja zadataka zapravo emocionalne prirode, u obliku izbjegavanja nelagode. Ako je u podlozi strah od neuspjeha, on će se manifestirati kroz anksioznost i izbjegavanje izvršavanja zadataka, jer ''što ako to ne bude dovoljno dobro?'' U tom trenutku, bilo kakvo skretanje pažnje sa zadatka koji treba obaviti djeluje kao kratkoročno olakšanje, ali dugoročno opet donosi patnju jer nismo prevladali anksioznost, već samo odložili zadatak za kasnije. Nadalje, ljudi kod kojih je povišen perfekcionizam (potreba da sve bude savršeno odrađeno, bez ijedne greške), često će se naći u limbu prokrastinacije jer će odgađanje biti u funkciji čekanja savršenog trenutka, koji naravno, nikad neće doći. Ponekad je ona povezana i sa slabim vjerovanjem u vlastite sposobnosti, pa je zapravo odgađanje izvršenja zadatka bježanje od nelagode vlastitog uvjerenja. Dakako, niska motivacija praćena dosadnim ili teškim zadacima je čest razlog zašto nismo dovoljno efikasni u izvršavanju zadataka. U prijevodu, lako je otići u ugodnu aktivnost koja će dat mozgu malo trenutnog zadovoljstva da bi se izbjeglo hvatanje u koštac sa zadatkom koji nas uopće ne zanima. Na kraju, uvijek postoji dio ljudi koji jednostavno imaju lošu organizaciju vremena. Uslijed toga, dolazi do preplavljenosti s previše radnih zadataka koje treba obaviti u kratkom roku i osoba jednostavno zablokira i odustane.

Kako smanjiti prokrastinaciju?

Sad kad nam je malo jasnije kako ona nastaje i kako možemo prepoznati koji motivi stoje iza nje, vrijeme je da se pozabavimo načinima kako ju smanjiti ili u potpunosti ukloniti. Za početak, u redu je priznati sebi prokrastiniranje i ne gristi se zbog toga. Time se neće narušiti mišljenje o sebi i  nećete upasti u krug krivog uvjerenja da niste dovoljno sposobni efikasno odraditi zadatak. Što je bilo, bilo je. Sad je vrijeme da se prvo postave ciljevi. Ukoliko je neki zadatak dosadan, a znate da ga trebate odraditi, pronađite mu svrhu. Razlomite ga na manje dijelove i postavite si korake rješavanja. To može biti vremenski organizirano rješavanje, gdje si dajete male rokove koje ćete ispoštovati. Što su ciljevi i zadaci konkretnije određeni, to je jasnije gdje i koliko trebate biti efikasni. Možete si pomoći i odlaskom u budućnost zamišljajući onaj trenutak olakšanja i zadovoljstva jer ste odradili sve što ste si zacrtali. Ponekad neće biti moguće dočekati motivaciju. No, ono što će ju potaknuti, bit će bilo kakva akcija. Koliko god je zadatak dosadan ili težak, svako izbjegavanje će ga dodatno otežati. Stoga je lakše, umjesto filozofiranja i traženja razloga zašto da ne bude odrađen na vrijeme, jednostavno krenuti u akciju. Samo krenite.

''Hajde da ne možeš...''

I naposljetku, svjesni kako danas mozak traži svaki šut dopamina i kratkotrajne ugode, maknite distrakcije. Obrišite aplikacije na koje vam prsti automatski lete kad ste blizu mobitela, sakrijte od sebe daljinski upravljač za Netflix ili pak ugasite sve što vam odvlači pažnju. Zaigrajte igru izazova sami sa sobom. ''Hajde da ne možeš idućih sat vremena uzeti mobitel u ruke.'' '' Hajde da ne možeš odgovoriti na ova dva maila u trideset minuta.'' Testirajte sami sebe, iz znatiželje probajte vidjeti možete li ostati disciplinirani prvo petnaest minuta, pa pola sata, pa pola dana. Iako nam je danas prokrastinacija bijeg iz stresne svakodnevice, često bez previše razmišljanja zašto uopće odgađamo nešto što možemo odraditi sada, i dalje smo mi ti koji ju prvi možemo prekinuti.

Preporučena literatura: Brian Tracy – Pojedi tu žabu

-----------------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: FOTOimago

Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!