VIKEND TERAPIJA Kako šetnja utječe na mentalno zdravlje i kakav utjecaj ima na naš mozak?

MojPortal.hr subotom objavljuje tekstove magistre psihologije Ivane Marin o temama iz njezine struke. Psihologinja Ivana Marin inače je vlasnica Psiholistika iz Pakraca, a cilj njezinih stručnih tekstova je - pomoći ljudima.

----------------------------------

Dolazak ljepšeg i toplijeg vremena trgnuo je ljude iz zimske hibernacije. Nekoć zimsko poslijepodne za dekicu i Netflix, pretvorilo se u proljetnu šetnju parkom pod toplim suncem. Aktivnost koja je toliko jednostavna, besplatna, ne zahtjeva pripremu niti posebno znanje, a ima mnogo prednosti za zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno. Popularnost joj je naglo skočila nakon pandemije COVID-a, gdje se pokazala kao jedna od aktivnosti koje su ‘’spašavale glavu’’ u periodima ograničenog kretanja. Nakon toga se ukorijenila sintagma ‘’šetnja za mentalno zdravlje’’i tako je svakodnevna aktivnost opravdano dobila na važnosti. Zbog čega je danas šetnja tako blagotvorna za psihičko zdravlje?

Ublažava stanje anksioznosti i stresa

Toliko je situacija u svakodnevnom životu kada osjetimo stres, ali se moramo emocionalno iskontrolirati i zatomiti poriv za reakcijom. Sav taj stres naše tijelo negdje preuzme na sebe.  Naime, hodanjem se otpušta  višak napetosti iz tijela koja se tijekom vremena pohranjuje u naše mišiće i fasciju. Samo pola sata lagane šetnje utječe na poboljšanje raspoloženja. Time se reducira stres, smanjuje izlučivanje kortizola (hormona stresa) i povećava otpuštanje dopamina i serotonina, neurotransmitera zaslužnih za poboljšanje raspoloženja. Nadalje, ritmičan hod našem mozgu odvlači pažnju s ponavljajućih negativnih misli koje su karakteristične za stanje anksioznosti. Pažnja se iz uma prebacuje u tijelo i on počinje pratiti obrazac kretanja tijela. Taj efekt je još jači ukoliko vrijeme provodimo šetajući se u prirodi, van gradskih prometnica.

Potiče povezivanje s prirodom (mindful šetnja)     

Većina istraživanja koja su ispitivala učinak šetnje na mentalnu dobrobit činila su to uzimajući u obzir mjesto kretanja – prirodu. Evolucijski, prirodno stanište čovjeka nije ni gradska vreva ni vrući beton već okoliš bogat zelenilom i zvukovima prirode. Civilizacijski i tehnološki napredak odmaknuo nas je od naših korijena, kojima se kroz šetnju i hodanje u prirodi opet vraćamo. Iako nam se čini da smo daleko odmakli u načinima kontroliranja stresa, naš se živčani sustav najbolje resetira povezujući se s prirodnim podražajima – cvrkutom ptica, mirisom zemlje, šuštanjem vjetra kroz krošnje. Prebacivanje pažnje na sadašnji trenutak zove se usredotočena svjesnost (mindfulness) i danas čini jednu od glavnih strategija otpuštanja stresa. Kad se spoji sa šetnjom u prirodi, zapravo nas vraća prirodnom stanju u kojem smo živjeli do prije nekoliko desetljeća. Stoga ne čudi da sve više ljudi traži svoj mir u planinarskim društvima ili pak skupinama  koje provode kraće ciljane šetnje u prirodi. Osim emocionalne dobrobiti, kretanje u prirodi potiče bolji fokus, koncentraciju i jasnoću misli. Više neometane pažnje vodi osjećaju veće kontrole nad vlastitim umom i mislima.

Pozitivan učinak na mozak

Osim već navedenih pozitivnih učinaka na kognitivne sposobnosti, šetnja povoljno djeluje na neuroplastičnost mozga. Dakle, naš mozak ima sposobnost preoblikovanja i prilagođavanja koja se očituje svaki put kad naučimo neku novu vještinu ili naučimo nešto novo. Kako bi se to odvijalo, potreban je protein BNDF čija se proizvodnja u cerebralnom korteksu povećava svaki put kad sudjelujemo u aerobnim vježbama (uključujući hodanje, šetnju, trčanje, vožnju biciklom i sl). Zbog toga često čujemo preporuke da se tijekom posla ili učenja ‘’protegnu noge’’, kako bi se povećala kognitivna efikasnost.

Naposljetku, odlazak u prirodu i kretanje povećavaju osjećaj psihološke dobrobiti. Posebno ako u šetnju povedete nekog s kim ćete se dobro ispričati, tko će vam biti podrška i držati tempo hodanja. Već spomenuti socijalni faktor kroz organizirane skupine hodača ili planinara smanjuje usamljenost i daje osobi osjećaj da je povezana s zajednicom. Ne oklijevajte ovih dana s izlaskom iz kuće. Neka lagana šetnja bude prvi korak ka poboljšanju kvalitete života i izlaska iz žrvnja brige i anksioznosti.

--------------

Ivana Marin rođena je u Pakracu. Nakon srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja, upisuje Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Poslije diplome, nije bilo druge opcije nego vratiti se nazad u voljeni Pakrac i započeti karijerni put.

Magistra psihologije Ivana Marin/Foto: Imago

Zadnjih deset godina u psihološkoj struci vodilo ju je u različita područja interesa od palijativne skrbi, nastavničke djelatnosti do rada s veteranskom populacijom i članovima njihovih obitelji. Krajnji interes koji se pojavio zadnjih par godina bio je rad s traumom.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!