Upoznajte Ivanu Hrpalo: Sanjala je o vojsci, a danas vodi kulturnu revoluciju u Bjelovaru

Kao djevojčica, crtala je, slikala i uvijek bila kreativna. Potom je jedno vrijeme sanjala o tome kako će biti vojnikinja. Na kraju je diplomirala ekonomiju. No, sudbina je htjela da se svi njezini talenti i znanja, makar naizgled nespojivi, ipak spoje i da budu iskorišteni za dobru stvar. Nesvakidašnju kombinaciju kreativnosti u pripremi različitih projekata, vojničke discipline u svakodnevnom radu te vještog baratanja brojkama Ivana Hrpalo već desetak godina uspješno primjenjuje u Centru za cjeloživotno učenje i kulturu Bjelovar (CUK Bjelovar), koji posljednje četiri godine vodi kao ravnateljica. Upravo ovih dana Gradsko vijeće potvrdilo joj je novi mandat na čelu te ustanove koja je pod njezinom palicom postala nezaobilazno mjesto za svakoga iz Bjelovara i okolice tko se želi dodatno obrazovati ili kulturno uzdizati.

Važna podrška

No, kada govori o svom putu, Ivana ga ne započinje vlastitim imenom, nego imenom žene koja je, kaže, snažno utjecala na nju i njezino poimanje vođenja ustanove. Riječ je o Zvjezdani Galkowski, prethodnoj ravnateljici CUK-a, nekadašnjeg Pučkog otvorenog učilišta Bjelovar, za koju Ivana kaže da je postavila ustanovu na noge i dala joj smjer koji je ona kasnije nastavila razvijati.

- Zvjezdana je bila izvrsna ravnateljica i kolegica. Ona je svima davala prostor da budu kreativni, da istraže svoje ideje, da ih izgovore i da potom svi zajedno pokušamo vidjeti što se od toga može provesti. Mislim da je puno toga potaknula u meni. Uz nju sam shvatila da se u Bjelovaru može mijenjati i obogaćivati život, i kulturnim i obrazovnim sadržajima. Bilo mi je drago što možemo provoditi neke stvari za koje sam osjećala da su dobre, da nešto mijenjaju i nadodaju ovom gradu – kaže Ivana koja je nakon odlaska Zvjezdane Galkowski u Kulturni centar ''Mato Lovrak'' preuzela CUK i nastavila uspješno razvijati ustanovu.

Taj je put u protekle četiri godine donio rezultate koji nisu ostali samo na dojmu, već ih potvrđuju i konkretne brojke, poput onih o prihodima CUK-a koji su u njezinom prvom mandatu narasli za 66 posto, s 520.287 eura na 863.077 eura. U istom razdoblju osigurano je više od milijun eura kroz različite europske projekte, a omjer ulaganja osnivača i vlastitih prihoda ustanove Ivana opisuje kao multiplikator 1 naprema 11. Odnosno, za svaki euro koji Grad uloži u CUK, sam Centar zaradi još jedanaest.

Kreativna Europa

- Nismo proračunska ustanova u smislu da nam sve dolazi gotovo, nego moramo zarađivati. Samo za plaće mjesečno moramo osigurati značajan iznos i to je, naravno, stres. Ali istodobno me upravo to tjeralo da tražimo nove izvore financiranja i da budemo hrabri – kaže.

Jedan od trenutaka na koje je posebno ponosna jest odobrenje projekta iz programa Kreativna Europa. Smatra ga jednim od najvećih uspjeha prvog mandata jer takvi projekti, ističe, ne prolaze lako niti ih dobiva bilo tko. CUK  je postao nositelj Creative Europe projekta vrijednog 245.573 eura, Erasmus+ akreditirana ustanova, dio Europe Direct mreže te provoditelj niza drugih europskih aktivnosti.

Posebno je ponosna i na područje obrazovanja odraslih, koje u javnosti, smatra, često nije dovoljno vidljivo. Kroz CUK je samo prošle godine prošlo 1750 polaznika, a ustanova ima 56 verificiranih mikrokvalifikacija. Strani jezici, primjerice, u jednoj su godini zabilježili šest puta veći rast.

- Obrazovanje odraslih još uvijek nije u fokusu onoliko koliko bi trebalo biti. Svi govorimo o osnovnim školama, srednjim školama i fakultetima, a odrasli često ostanu po strani. A ljudi se žele razvijati, žele učiti, žele promijeniti posao, potvrditi ono što znaju ili jednostavno doći na radionicu jer ih nešto veseli – kaže Ivana.

Danas CUK, dodaje, nije mjesto u koje ljudi dolaze samo zato što moraju dobiti uvjerenje kako bi mogli raditi ili otići u inozemstvo nego i zbog toga jer žele naučiti nešto novo, kvalitetno provesti slobodno vrijeme ili se okušati u nečemu što ih je oduvijek zanimalo.

Obrazovanje odraslih

- Pritom se vodim i samom sobom. Pomislim, recimo, da bih voljela negdje ići pjevati, iako nisam završila glazbenu školu. Ili da bih voljela naučiti razvući tijesto za domaću štrudlu. Ako to meni zvuči zanimljivo, vjerujem da ima još ljudi koji slično razmišljaju. Zato imamo radionice keramike, razne kreativne programe, kulinarske radionice i puno toga drugog – kaže.

Jedan od važnih stručnih iskoraka bio je i dolazak vanjskog povjerenstva Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih koje je Ivana sama pozvala kako bi dobili neovisan uvid u kvalitetu rada. CUK je pritom dobio ocjenu visoke razine kvalitete, koja vrijedi sedam godina, a u područjima financija i međunarodne suradnje ocjena je bila vrlo visoka.

Još jedan veliki korak je vrednovanje prethodnog učenja o kojem je MojPortal prvi pisao OVDJE. CUK je postao prva ustanova u Hrvatskoj s programom vrednovanja prethodnog učenja, što znači da će osobe koje određeno znanje već imaju, ali ga nisu formalno stekle kroz nastavu, moći pristupiti vrednovanju i dobiti službenu potvrdu svojih kompetencija.

- Do sada niste mogli doći i reći da nešto znate, primjerice digitalni marketing, i tražiti da vam se to prizna. Morali ste ponovno slušati cijeli program. Ideja je da se prethodno stečeno znanje može provjeriti, vrednovati i potvrditi. To je velik iskorak i voljela bih da postanemo regionalni centar za vrednovanje prethodnog učenja – pojašnjava.

Kreativne industrije

I planovi za novo mandatno razdoblje prilično su ambiciozni. Prema viziji iza koje stoje Ivana i njezini suradnici, CUK bi do 2030. trebao postati regionalni centar izvrsnosti u obrazovanju odraslih te kulturnim i kreativnim industrijama odnosno europski umrežena, financijski stabilna i prepoznatljiva ustanova koja aktivno doprinosi razvoju Bjelovara i šire regije.

- Kad je riječ o obrazovanju, cilj nam je i dalje razvijati Centar za razvoj vještina i vrednovanje kompetencija, zatim regionalno partnerstvo za razvoj vještina, projekt Bjelovar City of Learning, uključivanje u Europass Teacher Academy mrežu te eksperimentalni centar za inovacije u obrazovanju odraslih. Posebno važnom smatram ideju regionalnog partnerstva u kojem bismo za isti stol okupili obrazovni sektor, poslodavce, Zavod za zapošljavanje, gospodarsku i obrtničku komoru, škole i druge ustanove, kako bismo jasnije vidjeli kojih zanimanja nedostaje, što tržište traži, koje programe treba razvijati i kako polaznicima dati korisniji savjet – kaže naša sugovornica.

U kulturnom dijelu jedan od važnih smjerova je razvoj regionalnog centra za kulturne i kreativne industrije, odnosno prostora i sustava podrške za kreativce, kulturne aktere i sve one koji imaju ideje, ali trebaju infrastrukturu, produkcijsku pomoć, mentorstvo ili povezivanje. Uz to, CUK želi nastaviti razvijati festival ''Zbrda Zdola'', zaštićeni brend u vlasništvu ustanove, koji Ivana vidi kao mnogo više od glazbenog festivala.

- Ne bih voljela da ''Zbrda Zdola'' bude samo glazbeni festival. Želim da to bude gradski, kvartovski festival, mjesto druženja, radionica, lokalnih kreativaca, glazbe, razgovora i atmosfere. Da netko dođe na radionicu i shvati da mu se, recimo, sviđa šivanje, da kupi nešto od lokalnog kreativca, da ostane na soku ili pivi i da se osjeća kao dio grada – kaže.

U planovima je i razvoj ljetnih kampova za djecu i mlade, u suradnji s partnerima poput Veleučilišta, osobito s obzirom na studentski dom koji bi ljeti mogao postati prostor za edukativne, kreativne, STEM, jezične i kulturne programe.

Odličan tim

Važan dio rada Centra je i informiranje. CUK je od 2026. godine jedan od deset Europe Direct centara u Hrvatskoj, odabranih među 46 prijavljenih, što Ivana vidi kao prirodnu platformu za razvoj građanskih i demokratskih kompetencija, medijske pismenosti i aktivnog građanstva.

U svemu tome, naglašava, ključan je tim. Bez ljudi s kojima radi, ništa od navedenog ne bi bilo moguće.

- Sretna sam i zahvalna jer imam stvarno odličnu ekipu. Mnogi su kolege ostali u CUK-u preko stručnog osposobljavanja i rasli su zajedno s ustanovom. Učili smo jedni od drugih. Vjerujem da treba poticati ljude, reći im da mogu, dati im prostor da pokušaju, pa i da pogriješe, jer se iz toga uči – kaže Ivana.

Radni dan u Centru često traje od jutra do večeri. Programi se odvijaju od 8 do 21 sat, što traži puno organizacije, energije i međusobnog povjerenja. U promociji ustanove, kaže, također nastoje biti drugačiji, kreativni i prepoznatljivi pa njihovi video uraci na društvenim mrežama uvijek plijene pozornost.

- Meni je važno da nešto izazove emociju, smijeh, radost, tugu, bilo što. Ako me nešto ne dotakne, neću to ni zapamtiti. Zato ne volim ponavljati stalno iste stvari. Volim novo, volim da budemo živi – kaže.

Uz posao, tu je i obitelj. Ivana je majka dvojice sinova, od 13 i 11 godina, i kaže kako usklađivanje privatnog i poslovnog života nije uvijek jednostavno, ali se može kada čovjek zna zbog čega nešto radi.

- Djeca su mi prije svega. Znalo se dogoditi da imam plaćeno noćenje u Zagrebu zbog seminara, ali se vratim doma učiti s Brunom hrvatski jer sutra piše test, pa ujutro opet idem natrag. To je život. Nije uvijek jednostavno, ali znaš zašto to radiš – kaže.

Za sebe kaže da je pomalo svestrana, možda i nemirna osoba. Ide na zumbu, pleše folklor, jedno vrijeme je jahala, pokušava različite stvari i ne odustaje od toga da stalno nešto novo proba. U slobodno vrijeme, kada ga uhvati, slika.

Vojnički odgoj

- Kad sam bila dijete, stalno sam crtala i slikala. Moji su radovi išli na natjecanja i razrednica je čak zvala roditelje da razmisle o školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Tata nije bio oduševljen idejom da s 14 godina odem živjeti u Zagreb pa je sve otišlo u drugom smjeru. Ali, slikati nisam prestala. Na godišnjem odmoru svako ljeto naslikam jednu sliku – otkriva.

Za privremenu želju o odlasku u vojsku s početka priče, ''kriv'' je, kaže, tata koji je i sam radio u vojsci. Dok je odrastala u kući je, otkriva, vladao prilično strog, gotovo vojnički režim. No, iz toga je izvukla disciplinu, hrabrost i potrebu da ne ustukne pred autoritetima.

- Možda sam zato htjela biti vojnik. Htjela sam dokazati da to mogu iako sam žena. Oduvijek me smetala nepravda, posebno prema ženama. Danas vidim da su mi ta disciplina i kreativnost zajedno zapravo jako korisne. Mogu držati stvari pod kontrolom, ali mogu i otići u potpuno kreativnom smjeru – kaže.

Djetinjstvo u Bjelovaru pamti kao prekrasno. Išla je u IV. osnovnu školu, odrasla u Zvijercima, družila se uglavnom s dječacima, istraživala šume, gradilišta i skrivene kutke naselja. Bilo je to, kaže, djetinjstvo puno slobode i avantura.

- Moram priznati da sam se družila uglavnom s dječacima. Imam brata, preko puta nas su živjela još trojica braće i ja sam bila dio te ekipe. Stalno smo nešto istraživali. Poslije škole, dok roditelji ne bi došli s posla, dogovarali smo što ćemo i kamo ćemo. Danas mi se čini da djeci toga jako nedostaje – kaže.

Bjelovar u srcu

Možda je upravo zbog toga, ali i zbog duboke vezanosti uz rodni grad, još za vrijeme studija znala da se želi vratiti u Bjelovar. Dok su mnogi kolege sanjali ostanak u Zagrebu, ona je razmišljala drukčije.

- Uvijek sam bila neka crna ovca. Svi su htjeli ostati u Zagrebu, a ja sam govorila da ću se vratiti u Bjelovar. Ne zato što sam mislila da je Bjelovar savršen, nego zato što sam osjećala da, ako svi odu iz svojih sredina, onda one ostaju prazne. Htjela sam se vratiti i dati nešto svom gradu – govori Ivana.

I ta joj se želja ostvarila, upravo to i čini. Kroz obrazovanje, kulturu, europske projekte, radionice, festivale, kampove, građanske programe i svakodnevni rad s ljudima, Ivana Hrpalo i njezin tim svakodnevno dokazuju da Bjelovar može biti grad u kojem se uči, stvara, razvija i živi punim plućima. Za upravo zahvaljujući tome u njega bi se, nema sumnje, moglo odlučiti vratiti još više mladih ljudi. Baš kao što je to svojedobno odlučila Ivana Hrpalo.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!