Upoznajte Andreu iz Kusonja koja bi mogla postati profesionalni lovac na nagradne igre
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Andrea Krejči, 25-godišnja učiteljica razredne nastave i engleskog jezika iz Kusonja pokraj Pakraca mlada je, zabavna i nasmijana djevojka. Radi u Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik, poznatijem i kao Dom za djecu Lipik, a želja joj je da dobije posao u školi. Voli čitati, pisati pjesme i slobodno vrijeme provoditi u druženju s prijateljicama i sa zaručnikom Hrvojem.
No ono što Andreu izdvaja i razlikuje ne samo od njenih vršnjaka nego i od velike većine ostalih ljudi je što Andrea ozbiljno, gotovo profesionalno i vrlo uspješno igra nagradne igre!
Više od 50 nagrada
Kada sam došao na dogovoreni razgovor za ovu priču, dočekala me s popisom nagrada koje je osvojila proteklih pet godina. Popis je rukom napisala na list papira A4 formata, a nagrada je toliko da su ispisane na obje strane papira.
Kaže da je navela samo one veće nagrada, a neke manje kao što su bilježnice, olovke i slično nije ni evidentirala. Prema njenom popisu i procjeni, ukupno se radi o više od 50 nagrada osvojenih u nagradnim igrama uglavnom preko društvenih mreža Facebooka i Instagrama, a ukupna vrijednost osvojenih nagrada je oko 13 tisuća kuna.
Xiaomi mobitel, dron, akcijska HD kamera, sat, ručni usisavač, tenisice, haljine, majice, jastuci i deke, knjige, bluetooth slušalice, slikovnica za odrasle „Ne može“ autora Vojka V, šalice, svijeće, ogledala, torbe, razni kozmetički, beauty i prehrambeni poklon paketi, ali i godišnje zalihe kave i školskog pribora samo su neke od nagrada koje je osvojila Andrea.
Nagradne igre počela je igrati prije oko pet godina kada je krenula na Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijek.
- Prijateljica Marta iz Slavonskog Broda je već igrala nagradne igre pa mi je rekla da probam i ja. Probala sam i odmah osvojila nagradu. Nije to bila neka velika nagrada, koliko se sjećam u pitanju je bilo Labello ili nešto slično. Uglavnom tako je krenulo, sve više sam igrala i sve više dobivala i ubrzo je to preraslo u ozbiljno igranje nagradnih igara - počinje Andrea svoju zanimljivu priču.
Ima već i razrađenu strategiju i sisteme kada i kako igrati pojedine nagradne igre.
- Gledam koliko ima komentara, o tome ovisi hoću li odigrati isti dan ili ću malo taktizirati pa pustiti i vidjeti kakvih sve ima komentara.
Osvojila mobitel od 3500 kuna
- Dobar primjer je nagradna igra za mobitel na profilu Elle Dvornik gdje je u igri bilo oko 10 tisuća komentara. Bilo je potrebno na uvjerljiv i zanimljiv način odgovoriti na pitanje za što vam treba mobitel. Ja sam tada radila u školi i mobitel mi je doslovno bio sve, sve sam imala u njemu i sve radila preko njega. To sam napisala u kreativnom komentaru kojeg sam poslala. Na kraju je Ella moj komentar odabrala kao najbolji i osvojila sam mobitel Xiaomi 10+ vrijedan oko 3500 kuna. Eto, i Ella me odabrala za glavnu nagradu. Slično sam i u IN magazinu Nove TV osvojila Cadieux haljinu zahvaljujući pjesmi koju sam opisala na temu zašto volim gledati IN magazin - pojašnjava Andrea i pri tome je prilično pojednostavila stvar. Kao da to može doslovno bilo tko.
Zanimljivo je da Andrea ne osvaja nagrade samo za sebe.
- Bivša cimerica s faksa kad je bila trudna vidjela je neku "bijesnu" njihaljku za bebe. Poslala mi je to i pitala me bi li odigrala nagradnu igru. Naravno da sam rekla da može, odigrala sam i osvojila sam tu njihaljku vrijednu 2500 kuna. Tako sam prijateljici darovala vrijedan poklon koji je željela, a koji bi joj kao studentica teško mogla priuštiti da sam ga morala kupovati. Znači svi zadovoljni. Slično je bilo i kada sam tadašnjem dečku, a sadašnjem zaručniku Hrvoju za Valentinovo osvojila sat vrijedan 500 kuna. A i u zadnjoj nagradnoj igri koju sam igrala osvojila sam knjige slovarice i brojalice koje će pokloniti djeci u Dječjem domu u Lipiku - priča Andrea.
Istina, može se reći da je ova djevojka sretne ruke, ali osim sreće ima tu i dosta znanja i vještine. Jer, u pojedinim nagradnim igrama traži se kreativnost.
- U takvim „zašto baš ja“ nagradnim igrama u kojima se traži da se na kreativan način opiše zašto netko zaslužuje baš tu nagradu, ili da se osmisli neki slogan ili poruka ili napiše pjesma, imam najviše uspjeha. Vjerojatno zbog razvijenog literarnog izražavanja koje mi je na neki način i u genima jer je moj pokojni djed Bohumil Krejči bio pjesnik. Pisao je poeziju na češkom jeziku i objavio je zbirku pjesama „Samomluvy“. Bio je učitelj, bila sam jako vezana za njega i on me poticao i podržavao. Zbog njega sam i upisala učiteljsku školu iako baš nije bio za to. Uvijek mi je govorio kako mi je bolje da završim kuharsku školu i budem kuharica na nekom brodu jer ću imati više novaca. Žao mi je što nije doživio da može pročitati neke od mojih pjesama, i što nije doživio kraj mog studija jer sam siguran da bio sretan i ponosan - s dosta emocija prisjetila se Andrea svog djeda Bohumila.
Igra bez pravila
Andrea je rođena u Virovitici, a cijeli je život provela u Pakracu gdje je završila osnovnu, a potom i srednju fizioterapeutsku školu. Uslijedio je studij na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku gdje je završila razrednu nastavu i engleski jezik. U svojoj obitelji Andrea je „gazda“ kada su u pitanju nagradne igre. Brat Božidar koji radi kao asistent u školi, ne igra nagradne igre kao ni mama Svjetlana. Od ostalih igara na sreću Andrea povremeno zaigra EuroJackpot, ali bez nekog uspjeha. Za sada. Andrea kaže da nema strogo „radno vrijeme“ koje posvećuje igranju nagradnih igara.
- Nekad se zna dogoditi da tek jednom tjedno potrošim sat vremena na neku nagradnu igru. Zna biti i situacija da ne stignem zbog posla, a opet nekad se poklopi pa nekoliko dana za redom igram više igara. Uglavnom, nema pravila. Pomažu mi i svi koji me znaju pa mi šalju poruke kad vide neku zanimljivu nagradnu igru. Tu su najredovitije tetke - kaže vedra i stalno nasmijana Andrea.
Tuga kao inspiracija
Priznaje i da joj je velika ljubav pisanje pjesama. Piše ih od 6. razreda osnovne škole i sjeća se kako ju je u školi na pisanje poticala vjeroučiteljica Ivana Turuk. Ne sjeća se koju je pjesmu prvu napisala.
- Mislim da je bilo nešto za zadaću - opet kroz smijeh kaže. Pjesme su joj do sada objavljivane u Zovu Kalvarije, glasilu župe Uznesenja Blažene Marije Djevice Pakrac, ali i u dva izdanja grupe autora „Poezija zlatnih stihova“ 1 i 2, nakladnika Redak iz Splita iz 2019. godine.
Nema neku posebnu temu kojoj se posvećuje u pisanju pjesama. Piše kada osjeti potrebu, nadahnuće, ali primjećuje da je najviše inspirira tuga ili kada je neki događaj dirne.
- Primjerice, kada je bio potres u Zagrebu lani u ožujku, to me jako pogodilo i imala sam potrebu pisati. Iz tog stanja nastala je pjesma „Odjednom“ koju sam objavila na Facebooku. Reakcija je bila više nego iznenađujuća, pjesma je podijeljena više od 125 puta i dobila je više od 500 lajkova.
Odjednom
Odjednom ljudi slažu puzle.
Starijima zvone telefoni.
Svi pitaju kako si,
što ti treba?
Snijeg pada s neba.
Zemlja se trese,
djecu nagovaramo da gledaju
školu na televiziji.
Odjednom svi peru ruke.
Napokon plješćemo onima
koji nam pomažu svladati
ove muke.
Odjednom svi gledaju vijesti.
Bojimo se nekoga sresti.
Zaboravili smo na skupe parfeme i
na sve ostale "probleme",
živimo od dana do dana.
Nema plana.
A u međuvremenu, odjednom,
vratila se ljudskost u duše.
Veliki snažni momci nose
tek rođene bebe.
Klinci su se zaželjeli
ploče i krede.
Odjednom svi bi šetali, a nemaju kuda.
Odjednom svi traže i čekaju čuda.
Došlo je odjednom.
Trajat će još neko vrijeme.
Priroda počinje disati
tako da ljudima oduzima dah.
Sve je došlo odjednom,
u jedan mah.
Ali dok je nade i dobrih ljudi,
bit će i svijeta i sretnog završetka.
Andrea kaže kako u pjesmama propituje sebe i svijet oko sebe. Ističe da je vjernica, kaže kako po njenom mišljenju baš vjera drži čovjeka pa dosta piše i o tim svojim iskustvima. Dodaje da voli pisati i o djeci, ali ne bježi od teških i ponekad mučnih situacija kroz koje djeca prolaze.
O nasilju nad djecom
- Zadnja pjesma „Oprostite djeco“ koju sam napisala, a koja je inspirirana nedavnim tragičnim događajem koji je bio glavna vijest, upravo govori o nasilju nad djecom. Plakala sam nekoliko dana...
Oprostite djeco
U moru loših obiteljskih vijesti,
svi bismo trebali zajedno sjesti
i ispričati se
svoj djeci.
Isprike svoj djeci
što grčevito u ćoškovima čuče
zbog roditeljske svađe i tuče.
Isprike svoj djeci koja
se boje plakati,
koja ne znaju kako je to
glasno se smijati i bezbrižno skakati.
Isprike svoj djeci
koja nam ni ne govore svoje probleme.
Jer misle da je to normalno,
da je tako i kod susjeda Pere
i kod kume Vere.
Isprike svoj djeci…
Ponašamo se kao da smo pali s Marsa,
kao da su nezbrinuta djeca
stara neka priča ili farsa.
Isprike svoj djeci
što smo svi najpametniji tek kada se ugase životi.
Sram nas može biti.
Svi bismo se trebali skriti
u mišje rupe diljem Lijepe naše,
tamo gdje su ostavljene
prazne pivske flaše
nekog brižnog roditelja.
Oprostite, djeco.
Ne znamo što činimo.
A ne znamo se ni ispričati kako dolikuje.
Samo olova i papir
Pjesme piše isključio rukom jer kake kako joj ništa ne može zamijeniti olovku i papir koji su ključni u kreativnom procesu. Dodaje i da se u pisanju pjesama u pravilu vodi rimom bez koje je po njenom mišljenju pjesma nepotpuna iako je svjesna da je ljubitelja rime sve manje i da pripovijedanje preuzima primat u današnjoj poeziji.
U Društvu pjesnika Antun Ivanošić u Osijeku aktivno je sudjelovala i na nekoliko pjesničkih večeri gdje je čitala svoje pjesme. Kaže da joj u ovo vrijeme korone i otkazivanja raznih društvenih i kulturnih događanja taj dio života jako nedostaje.
- Hoćeš li objaviti zbirku svojih pjesama? - bilo je logično pitanje.
- Hoću! - odgovorila je Andrea bez ustezanja. - Čim skupim novac.
A dok ne objavi zbirku pjesama, njene radove možete pročitati na blogu: https://pisancije.wordpress.com/
