novi projekt
Besplatni oglasnik za središnju Hrvatsku: Oglašavaj baš sve besplatno na MojPortal.hr!
Foto: Privatni album
PEDAGODINJA I UMJETNICA
Učiteljicu Danušku iz Daruvara bivši učenici i danas grle na ulici: ''Uvijek sam ih branila i poštivala''
Osim što slika, na društvenim mrežama ova umirovljena daruvarska učiteljica redovito objavljuje i recepte koje svakog dana nestrpljivo očekuju ljudi diljem Hrvatske
VRATIO SE KUĆI
Domagoj Trbojević velike klinike zamijenio ordinacijom u Garešnici: ''Konačno sam našao mir''
ČUDO OD ČOVJEKA
Antun iz Đulovca nakon 3 moždana i srčanog udara pješačio do Kosova: ''Bog me spasio i vodio''
OD MAROKA I FRANCUSKE DO BILOGORE
Došao iz Francuske u Grubišno i stvorio firmu iz snova: ''Imamo teretanu, sjenicu za opuštanje, vrt, vinograd...''
- U djetinjstvu sam bila jako sitna pa su me druga djeca zadirkivala. Prvenstveno dječaci. Još tada sam rekla kako ću, kad odrastem, biti učiteljica, kako bih mogla dovoditi u red takve dječake i isprašiti tur onima koji budu zadirkivali slabašne djevojčice - priča nam kroz smijeh Danuška Doležal-Balta koja je zaista ostvarila želju iz djetinjstva i postala učiteljicom. Doduše, tijekom 42 godine učiteljske karijere nikome nije prašila tur niti se osvećivala za nestašluke dječaka iz svog djetinjstva. Baš naprotiv, kaže, svojim učenicima uvijek je nastojala biti prijateljica i podrška.
U rodnom kraju
- Uvijek sam nastojala pokazati im poštovanje jer tek kad učitelj učeniku pokaže da ga poštuje, može očekivati i da će učenik poštivati njega - kaže naša sugovornika.
Učiteljicu Danušku jako dobro poznaju generacije učenika iz Daruvara i okolice jer je ova rođena Daruvarčanka radni vijek provela upravo u školama u svom rodnom kraju.
- Stvarno sam željela biti učiteljica. Na stranu šalu s dječacima, ta je želja u meni tinjala od djetinjstva. Imala sam samo deset godina kada sam svoju malenu susjedu učila pisati i čitati. Stoga sam, nakon što sam u Daruvaru završila osnovnu školu i gimnaziju, u Čakovcu upisala Višu pedagošku školu te postala učiteljica likovne umjetnosti - prisjeća se učiteljica Danuška.
Prvi posao dobila je 1976. godine u Češkoj osnovnoj školi u Daruvaru, gdje je zaposlena kao privremena zamjena za učiteljicu na bolovanju. Nakon toga na tri godine odlazi u Đulovac, odnosno tadašnje Mijokovićevo, a zatim joj stiže poziv da dođe raditi u rodno mjesto njezinih roditelja, Dežanovac.
- Iako mi je bilo teško otići iz Đulovca, ipak sam prihvatila taj posao jer je Dežanovac bliže Daruvaru pa mi je bilo praktičnije zbog putovanja. U to vrijeme ondje je bilo jako puno učenika, čak je i područna škola u Uljaniku imala sedmi i osmi razred. Bilo je prekrasno raditi s njima. Na žalost, broj učenika s vremenom opada, a s tim i moj satnica. Tako sam duže vrijeme radila u više škola. Prvo u Dežanovcu i Siraču, a jedno vrijeme čak i u tri škole, u Dežanovcu, Siraču i Končanici. Znalo je to biti poprilično naporno. Uz rad s učenicima u razredu, bila sam zadužena za izradu različitih scenografija, primjerice za Dan škole, završnu ili božićnu priredbu. Bio je to ogroman posao koji je valjalo obaviti, bez obzira na to koliko sati u školi radite - priča nam naša sugovornica koja je kraj radnog vijeka i mirovinu dočekala u Češkoj osnovnoj školi Jana Amosa Komenskog u Daruvaru i Češkoj osnovnoj školi Josipa Ružičke u Končanici.
Odnos s učenicima
Kaže kako je iskreno uživala u svome poslu, a njezin predmet većina učenika je voljela.
- Bilo je vrlo malo onih koji nisu voljeli moje sate i koji su govorili da je likovni bez veze te da im neće trebati nikada u životu. I njima i svima ostalima tada bih govorila da je likovni svuda oko nas. Nije to samo slikanje i crtanje. Likovni je kada moraš uskladiti odjeću, urediti stan, posložiti hranu na tanjuru, odlučiti kako ćeš obojati auto... Sve je to likovni - pojašnjava naša sugovornica.
Priznaje kako su se vremena i odnosi u školi značajno promijenili od njezine prve generacije 1976. godine do danas.
- Ja sam, kao i mnoge moje kolege, uvijek nastojala biti podrška učenicima. Znala sam podviknuti na njih, istina, ali češće sam ih branila, uvijek polazeći od stava da treba vidjeti zašto je neko dijete učinilo nešto loše i nedozvoljeno. Na žalost, danas su se vremena promijenila, učiteljima su u mnogočemu ruke vezane. Oni danas ne smiju viknuti na dijete, ali ga ne smiju niti zagrliti. A upravo je zagrljaj djeci ponekad potreban više od ičega - kaže učiteljica Danuška.
K tome, dodaje, učitelji su danas potplaćeni, a mnogi roditelji ih ne poštuju.
- A kad roditelj ne poštuje učitelja, teško je očekivati da će ga poštivati učenici. Jer, roditelji su ti koji odgajaju djecu - ističe.
U njezino vrijeme sve je bilo drugačije, što potvrđuju i njezini današnji susreti s bivšim učenicima.
Srdačni susreti
- S obzirom na to koliko sam radila u školi, ja ne mogu izaći iz kuće a da na ulici ne sretnem nekoga od svojih bivših učenika. To su uglavnom vrlo srdačni susreti, uvijek zastanemo, popričamo, često se zagrlimo. Vjerujte, to je sjajan osjećaj - kaže učiteljica Danuška.
Mnogi bivši učenici prijatelji su joj na društvenim mrežama na kojima je vrlo aktivna. Ondje redovito objavljuje fotografije svojih slika i drugih umjetničkih djela koja stvara otkako zna za sebe.
- Još kao djevojčica, stalno sam nešto crtala i bojala. Sve moje bilježnice iz osnovne škole prepune su raznih crteža po rubovima. Neki učitelji su mislili da ih ja ne slušam dok tako crtam, no baš naprotiv, meni je to pomagalo da budem bolje usredotočena na ono što su oni pričali - kaže.
S vremenom je počela otkrivati nove tehnike, a njezine slike postajale su sve bolje i bolje.
- U početku sam slikala uglavnom cvjetne motive, zatim sam prešla na prirodu, okušala sam se i u kiparstvu. U posljednje vrijeme pak radim obojene crteže koje zovem ''moja meditacija'' jer su zaista odraz onoga što osjećam u trenutku dok ih stvaram - otkriva naša sugovornica.
Isprobala je i različite slikarske tehnike, od ulja i akrila na platnu, kolaža, olovke, markera i drugih. Od 1976. godine članica je Likovne grupe DA, kao i Kluba likovnjaka pri Savezu Čeha, a sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama.
Izložbe slika
- Izlagala sam na brojnim skupnim izložbama, ali imala sam i tri samostalne izložbe, dvije za češku manjinu, a jednu u Zavičajnom muzeju, u dvorcu grofa Jankovića - otkriva.
A osim fotografija svojih umjetničkih djela, na društvenim mrežama ova umirovljena daruvarska učiteljica redovito objavljuje i recepte koje svakog dana nestrpljivo očekuju ljudi diljem Hrvatske.
- Jedan dan sam slučajno preskočila objavu pa mi se javila jedna gospođa iz Zagreba koju čak niti ne poznajem, da me pita što se dogodilo i gdje je recept za taj dan - smije se učiteljica Danuška.
Priča s receptima dogodila se nekako spontano, kaže, a krenula je od vječnog pitanja ''Što danas kuhati?''. U nadi da će bar nekome olakšati dolazak do odgovora na to pitanje, Danuška je počela na internetu objavljivati ono što sprema u vlastitoj kuhinji. A to su mahom jednostavna jela koja može pripremiti svatko.
- Ja sam u mirovini pa pazim da to ne budu skupa jela. Ali, čak i ako nije skupo, jelo može biti itekako ukusno. Moram priznati da ne planiram puno unaprijed. Obično odem u trgovinu, vidim što je toga dana na akciji i onda to iskombiniram s onim što već imam doma u hladnjaku - smije se Danuška.
Drugim riječima, baš kao što slaže boje na platnu i papiru, učiteljica Danuška rado se igra šarenim namirnicama u loncu, na tavi i tanjuru. Štoviše, tanjur je za nju posebna priča.
- Kao pravi likovnjak, uvijek vodim računa o tome da gotovo jelo na tanjuru izgleda lijepo jer mislim da ono, osim okusom, mora biti privlačno i izgledom - ističe.
Ljubav prema fotografiji
A kad je jelo gotovo, sve to valja i fotografirati. I tu je naša sugovornica ''doma''.
- Obožavam fotografirati, oduvijek to radim. Kolege u bivšoj školi su mi čak za odlazak u mirovinu kupili profesionalni fotoaparat, a učila sam i od poznatog fotografa Hoyke. Povremeno snimim pokoji prilog za Jednotu, stvarno me to veseli - kaže.
Vesele je i mnoge druge aktivnosti kojima popunjava umirovljeničke dane, poput ilustriranja za Dětský koutek, češki časopis za djecu, zatim ''čačkanja'' po gredicama s mladim lukom i rajčicom koje je zasijala uz ogradu svoje kuće, ili pak šetnji najljepšim gradom na svijetu, njezinim Daruvarom.
- Zahvaljujući učiteljskom poslu, puno sam putovala. Češku sam čitavu obišla, mislim da sam posjetila više mjesta nego neki ljudi koji žive u Češkoj. Bila sam i u drugim europskim zemljama. U mladosti sam maštala o tome da ću jednoga dana živjeti u Zagrebu ili nekom drugom većem gradu, no s godinama sam shvatila da je život u maloj sredini ipak ljepši. Daruvar je savršen grad, baš po mjeri čovjeka. Ovdje imamo zaista sve i do svega možemo stići pješice. Imamo brojne sadržaje, prekrasnu prirodu, ljudi su divni - nabraja.
I baš takvim svoj grad pamti, kaže, otkako zna za sebe.
Daruvar u srcu
- Djetinjstvo u Daruvaru bilo je prekrasno. Ja sam živjela u Ružičkovoj ulici koja je bila prepuna djece. Stalno smo bili vani, majke bi samo s vremena na vrijeme provirile na prozor da se uvjere da smo tu. Igrali smo se lovice, skrivača, priređivali smo vlastite priredbe, pjevali i glumili, a zimi se sanjkama spuštali niz ulicu. Dvojica dječaka iz ulice imala su čak bob u kojem smo se sanjkali! Ma bila su to predivna vremena - kaže naša sugovornica, dodajući kao joj je drago što su daruvarsko djetinjstvo imala priliku doživjeti i dvojica njezinih sinova.
- Jedan danas živi u Rijeci, a drugi je ovdje. Oni imaju svoje obitelji, a ja živim sama. No, nije mi dosadno nikada. Naučila sam raditi i mnoge ''muške'' poslove tako da se uvijek nečim zabavim - priča kroz smijeh.
Drugim riječima, i nakon desetljeća rada u učionici, stvaranja i predanosti ljudima, učiteljica Danuška i danas živi jednako radoznalo, vedro i stvaralački kao i nekad. Svojim primjerom ova svestrana Daruvarčanka potvrđuje da pravi učitelji ne ostavljaju trag samo u školskim klupama, nego i u srcima svojih učenika, ali i u zajednici kojoj daju sebe cijeloga života.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
prijavite se
Traže se voditelji za Jane's Walk u Daruvaru: "Osmislite šetnju i odvedite nas u skrivene kutke grada"
4. Sajam sadnica i cvijeća
Grubišno Polje postaje cvjetna oaza: Na jednom mjestu cvjetne dame, facepainting, radionice...
hvalevrijedan projekt
Mirisni labirint u pakračkom naselju Jug: Djeca posadila 1000 sadnica u dužini od 31 metar
„Iz pepela u novi život“
Denis Brkić i daruvarski glumci: 'Oživjeli smo najemotivniju priču iz rata, o djeci iz Dječjeg doma u Lipiku'
×
![]()