„Tata“ grubišnopoljskih vatrogasaca: „Jednom sam zamalo izgorio u balama sijena, spasili su me kolege"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Život je planirao provesti dotjerujući automobile, no onda ga je slučajni susret odveo u sasvim drugom smjeru.
- Već sam završio školu za autolimara i radio sam taj posao, a onda me jednoga dana moj prijatelj Željko Jambrek pitao bih li krenuo s njim u školu za vatrogasce. Pomislio sam: 'Zašto ne, hajde da i to probam.' Završio sam s njim školu za vatrogasnog tehničara, zavolio vatrogastvo i ostao u tome cijeli život. Baš kao i Željko, koji je kasnije postao glavni županijski vatrogasni zapovjednik – priča nam Ivica Sokolić (67), jedan od najzaslužnijih ljudi u povijesti vatrogastva u Grubišnom Polju koji je ovih dana od Hrvatske vatrogasne zajednice primio nagradu za životno djelo. Povelja s likom „oca“ hrvatskog vatrogastva, Gjure Stjepana Deželića neizmjerno mu znači jer je, kaže, riječ o priznanju kolega vatrogasaca iz cijele Hrvatske.
- Kad čovjek nešto radi cijeli život sa srcem i onda dobije ovakvo priznanje, onda to valjda znači da su i drugi primijetili taj trud i volju. Hvala kolegama na tome – kaže Sokolić.
Rad s mladima
Pa iako su priznanja lijepa i svima je drago kad ih dobivaju, ima i važnijih stvari u životu i karijeri, smatra Ivica Sokolić. Svojim najvećim profesionalnim uspjehom on tako drži dugogodišnji rad s mladima u svom matičnom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Grubišnom Polju.
- Na samom početku svoje vatrogasne karijere proveo sam kratko vrijeme u Bjelovaru, kao djelatnik tadašnje gradske profesionalne vatrogasne jedinice. No, 1983. godine prelazim u Grubišno Polje, na mjesto vatrogasca u grubišnopoljskom pogonu Česme. Ondje je u to vrijeme bila puno bolja plaća, a kako sam rodom iz Pavlovca, radno mjesto mi je bilo relativno blizu – prisjeća se naš sugovornik.
Dolaskom u Grubišno Polje, postaje članom tamošnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva koje tada nije najbolje stajalo.
- U DVD-u je bilo dvadesetak starijih ljudi, svega nekoliko članova bilo je mlađe od 50 godina. Pod hitno je trebalo pomladiti društvo i odmah sam se bacio na taj zadatak – priča Sokolić.
Počeo je oko društva okupljati djecu i mlade, organizirao je za njih različite aktivnosti, vodio ih na natjecanja, izlete. S godinama je broj članova u DVD-u rastao, a članstvo se pomlađivalo. Danas DVD ima stotinu članova, uglavnom mladih.
Profesionalna postrojba
Ivica je u međuvremenu postao tajnik grubišnopoljske Vatrogasne zajednice i zapovjednik DVD-a Grubišno Polje, a godinama je vodio i službu za servisiranje vatrogasnih aparata. No, čitavo to vrijeme predano je radio s mladim ljudima, educirao ih i usavršavao te na mnoge prenio ljubav prema vatrogastvu.
- Grubišno Polje dugo je čekalo na dobivanje vlastite profesionalne, javne vatrogasne postrojbe. Godinama prije nego što se to dogodilo zapravo smo funkcionirali kao profesionalci jer smo imali obučene ljude i potrebnu opremu, velikim dijelom i zahvaljujući potpori Grada. Odrađivali smo i najteže intervencije, odlazili ljeti na ispomoć kolegama na Jadran… A upravo mladi ljudi koje sam još kao djecu uključio u rad i aktivnosti DVD-a kasnije su bili baza za formiranje javne vatrogasne postrojbe. I danas rade ondje i vrlo su uspješni – ponosno ističe Sokolić.
Doživljava ih, kaže, kao vlastitu djecu.
- Uvijek je kod nas u postaji vladala opuštena, gotovo obiteljska atmosfera, a prema njima sam se odnosio kao prema vlastitoj djeci. Nastojao sam im izaći u susret u svim situacijama, uvijek su za svoje potrebe imali na raspolaganju prostorije DVD-a, međusobno su se družili i podržavali. Imali smo i važno pravilo da smo svi na ti, pa mi nikada nisu persirali. I danas kad me sretnu u gradu znaju povikati: 'O, Ico, pa gdje si?' E, to je dobar osjećaj – kaže Sokolić.
Teški trenuci
Iako, kad govori o svom poslu, uvijek voli isticati one lijepe trenutke, poput rada s mladeži, u njegovoj je vatrogasnoj karijeri bilo i onih koje bi najradije zaboravio.
- To je takav posao, ima situacija koje su vrlo teške. Tako nam je, primjerice, bilo za vrijeme Domovinskog rata. Jednom su nas poslali na Banovinu da pomognemo u zbrinjavanju leševa vojnika koji su ondje stajali danima. Kad smo stigli već su bili u jako lošem stanju, no morali smo odraditi posao. To su scene koje vam se kasnije danima vraćaju, jednostavno ih ne možete zaboraviti – priča Sokolić.
Posebno su teške, kaže, intervencije na nesrećama u kojima sudjeluju djeca i mlađe osobe.
- Sjećam se jedne situacije iz Bjelovara, kad smo iz smrskanog automobila izvlačili mladu djevojku. Na žalost, na mjestu je poginula. Najgore od svega bilo je to reći njezinim roditeljima. Došli smo doma i prenijeli im strašnu vijest, a oni su nas gledali u čudu. Rekli su nam da smo se sigurno zabunili jer njihova kćer spava u sobi. Na kraju se ispostavilo da se iskrala kroz prozor i iste noći poginula – sjeća se naš sugovornik.
Jako dobro pamti i situaciju kad je umalo sam stradao u vatrenoj stihiji.
- Bilo je to 1982. godine, kad je veliki požar zahvatio bjelovarski Koopexport. Naravno, odmah su digli na noge nas vatrogasce. Vatra se brzo širila i odjednom me okružila sa svih strana u balama sijena. Sva sreća što su ondje bili moji kolege koji su brzo reagirali i izvukli me na sigurno. Da nije bilo njih, danas ne bismo razgovarali – kaže Sokolić.
Mirno spava
U vrijeme kad Grubišno Polje nije imalo profesionalnu vatrogasnu postrojbu, na požare i slične intervencije odlazili su dobrovoljni vatrogasci kojih na početku njegova dolaska u taj grad i nije bilo previše.
- Znalo se dogoditi da na dojavu idemo samo vozač i ja. I dolazimo, recimo, na požar otvorenog prostora, svuda oko nas vatra, suha trava… A, ništa, zapni i gasi. I uvijek je dobro završilo – smije se Sokolić.
Kad su stasali njegovi maleni vatrogasci, i oni su krenuli na intervencije. Polako su se i školovali, mnogi i zaposlili u profesionalnoj grubišnopoljskoj postrojbi pa Ivica, sad dok je u mirovini, može mirno spavati. Zna, kaže, da je grad u sigurnim rukama.
- Znate, u mirovini sam, ali to za vatrogasca ništa ne znači. Jednom vatrogasac, uvijek vatrogasac. Nemam ja ni sad mira. Opet pomalo radim s mladima u Pavlovcu, a odem i do Grubišnog Polja. Moji su mi dečki prilikom odlaska u mirovinu dodijelili posebnu titulu. Posao sam doživotni počasni zapovjednik DVD-a Grubišno Polje. Pa kako onda ne bih odlazio s njima. Odlazit ću dok god budem mogao – zaključuje najpoznatiji grubišnopoljski vatrogasac.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!