"Svi samo pričaju da sam ukrao 180 autobusa i kamiona, a nitko kako ih sjajno vozim"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Predrag Kojadinović Kojo, poznatiji kao čovjek koji voli krasti kamione i autobuse, javio se našoj redakciji sa željom da ispriča svoju stranu priču. Naime, PU bjelovarsko-bilogorska, 9. lipnja izvijestila je da je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno tko je sredinom svibnja ukrao autobus s parkirališta Čazmatrans prometa u Bjelovaru.
Kako tvrde, riječ je o 53-godišnjem recidivistu, koji je prilikom ispitivanja priznao počinjenje kaznenog djela. Neslužbeno smo saznali da je riječ o popularnom Koji, o čemu više možete pročitati ovdje.
Nakon telefonskog razgovora, u kojemu smo dogovorili susret u Kulturnom centru Mato Lovrak, kolega Marko i ja zaputili smo u Veliki Grđevac. Međutim, nekoliko kilometara prije odredišta dolazi do promjene plana. Kojo javlja da je doma te da nema auto i pita možemo li ga usput pokupiti.
Prava istina
Nakon kraćeg lutanja, dolazimo pred kuću ispred koje stoji čovjek krupne građe s crnim sunčanim naočalama.
- Pa gdje ste dečki, niste se valjda izgubili u selu, prve su riječi koje je kroz smijeh izustio naš budući sugovornik.
- Idemo dolje do Lovrakovog centra, sjest ćemo na piće pa da upoznate tog vašeg kriminalca, kako me vi novinari volite zvati, i čujete pravu istinu, potpuno opušteno rekao je najpoznatiji hrvatskih kradljivac kamiona i autobusa.
- Dečki, izvolite-govori nam konobar koji nam je prišao svega nekoliko sekundi nakon što smo sjeli.
- Žuju - kao iz topa će Kojadinović.
- Samo malu imam - nastavlja konobar.
- A vel'ko? - Kojo će.
- Staročeško - odgovara konobar.
- A staru bi i ja češko, ha ha! Može - govori Kojo.
Nemam veze s tim autobusom
Nakon kraćeg razočarenja zbog činjenice da u restoranu u sklopu Kulturnog centra ne radi izvjesna Ivana, već neki konobar, Predrag Kojadinović započeo je svoju priču.
- Što se tiče zadnjeg autobusa, ja ga nisam ukrao. "Priznao" sam krivnju jer sam znao da će me nakon toga policija pustiti, odnosno da me neće zadržati 24 sata u postaji. Povaljam, nemam veze s tim autobusom, uvjerava nas Kojadinović.
- Vozio sam se vlakom za Zagreb i u Svetom Ivanu Žabnu ušli su bjelovarski policajci. Čak su mislili da sam vlak ukrao, jer su prvo otišli do strojovođe, ha ha! Tu su me skinuli s vlaka i vratili u Bjelovar na ispitivanje. Čak su došli i policajci iz Đurđevca, koji su mi htjeli prišiti da sam tog istog dana kada je nestao autobus, ukrao i automobil te dva laptopa - priča nam Kojo.
Kako kaže, čak su mu pregledali i kuću u Velikom Grđevcu, u kojoj živi kao podstanar, a kasnije su me i vozili za Bjelovar, da stignem ponovno na vlak.
- Da stvar bude gora, bjelovarski policajci svojim su kolegama iz Đurđevca govorili, da ako ja kažem da nisam ukrao, onda mi mogu vjerovati da nisam - prepričava nam Kojo događaje prilikom ispitivanja oko krađe autobusa.
Teško djetinjstvo
Predrag Kojadinović, rođen je 1968. godine u Bjelovaru. Većinu svog života živio je u Kupinovcu, pokraj Bjelovara, s majkom i bakom, jer mu je otac ubijen kada je on imao svega šest godina.
- Mog oca, koji je u Čazmatransu radio kao šofer, 1974. godine ubio je milicajac, ne policajac, milicajac, ispred tadašnje Sedmice (nekad kultni bjelovarski lokal op.a) i od onda sam želio biti šofer. Kamion sam naučio voziti još 1982. godine, a službeno sam položio 2000. godine u Autoškoli Signal i to za C i E kategoriju - prisjeća se naš sugovornik, dodavši da D kategoriju nikada nije ni imao.
Kako kaže, u Kupinovcu je boravio do 2003. godine, kada odlazi raditi u Austriju. Međutim, iste godine dogodila mu se velika tragedije. U samo 32 dana umrle su mu prvo mama, a zatim i baka.
- U to vrijeme nisam uopće pio, pijem tek zadnjih nekoliko godina. Prvo '74. tata, pa mama, pa baka… Sve me to pomjerilo. Svima kažem, uđite u moje cipele, pođite mojim putem i ostanite kao ja, relativno normalni - govori Predrag koji se nakon početne zafrkancije uozbiljio.
Prva krađa
Najpoznatiji hrvatski kradljivac autobusa i kamiona prvi put u akciji se našao 1989. godine, a kako kaže, ni kamion ni autobus nije ukrao od 2011. godine. Iako ga se predstavlja kao kradljivca autobusa i to pretežito tvrtke Čazmatrans, Kojadinović objašnjava da je situacija ipak malo drugačija.
- Nije samo Čazmatrans, ima svih vrsta, ali većinom su to kamioni, a ne autobusi. Vi svi pišete autobusi, ali 80 posto toga što sam ukrao bili su kamioni. Imao sam kartice, znao sam kako se tankira, pa ipak sam ja vozač kamiona - ponovo okreće na smijeh popularni Kojo.
Koliko je tih kamiona i autobusa bilo do sada?
- Točan broj stvarno ne znam, ali je sigurno puno više od 100, negdje oko 180, odgovara on.
Zašto to radite?
- Nema odgovora. Kad bi ja znao odgovor zašto, vjerojatno ja to ne bih radio. Imam veliki upitnik iznad glave. Razgovarao sam i s doktorima, ali ni oni ne znaju odgovor - poprilično odlučno odgovara Kojo.
Koliko ste godina proveli u zatvoru?
- Sve zajedno otprilike 12 godina i to u Lepoglavi, Lipovici, Gospiću i još nekim zatvorima.
Život iza rešetaka
Jeste imali nekih neugodnih iskustava tamo?
- Jedino oko smještaja. Cijeli život sam nepušač i jako sam uredan. S obzirom na to da mi nisu osigurali te minimalne uvjete ja sam ih tužio i dobio sam tužbu na sudu u Strasbourgu. Morali su mi isplatiti 150 tisuća kuna, a naša država još 16 tisuća - kaže Kojadinović.
A problema s drugim zatvorenicima?
- Nisam. Kao prvo sam fizički malo jači i ne dam se zaj…ti, pa se boje ići na mene. Iako znam mnoge koji su se žalili da su bili maltretirani, posebno noću. Kao drugo, u Bjelovaru poznajem sve stražare, ali nisam ni u drugim zatvorima imao problema. Uvijek sam fer i korektan, nisam nasilan.
Koga ste sve upoznali u zatvorima, od "poznatih" zatvorenika?
- Matu Oreškića, čovjeka koji je prvi dobio kaznu od 40 godina zatvora. Za njega mogu reći da je sasvim normalan čovjek, stvarno ne znam što mu se dogodilo da je to napravio. Bio sam "unutra" i kad se Kihalić objesio, bio sam s Rajkom Momčilovićem i cijelom tom ekipom, Lolom, pokojnim Zečevićem. Njemu sam trebao ići na sahranu, ali nisam da me ne slikaju. S Rajkom, Lolom i Zečevićem sam čak i slavio pravoslavni Božić - prisjeća se tih dana naš sugovornik.
Kako ste provodili vrijeme "unutra"?
- Udarao sam po šunki i kruhu, ha ha! - govori ne želeći otkrivati previše detalja.
Koliko imate godina radnog staža?
Ljubav prema kamionima
- Kao vozač sam službeno radio 17 godina. U kolovozu prošle godine sam imao zadnji radni odnos u Špana Logisticsu, tvrtki iz Velikog Ravena. Scania crvena, mala kabina - kaže.
Zanimljivo, naš sugovornik kada god odgovora na pitanja vezana za kamione, marka i boja te još poneki opis neizostavni su dio.
- Nikad neću zaboraviti 2007. godinu kad sam izašao sam iz Lipovice. Zaposlio me poznati prijevoznik Tadija Vrbić. On je ujedno i najveći gazda za mene, jer me zaposlio nakon svih mojih putešestvija. Vozio sam za Njemačku staru crvenu Scaniju, "manuela" je još bila, mjenjač, nije bilo automatika. Jednom prilikom parkiram ja kamion, kad mi prilazi Vrbić i zagrli me kako tata, nikad neću to zaboraviti: “Aj rođak da vidiš šta pišu. Neka oni pišu bolan o tebi šta oće. Ako oni pišu, ja ću tebi novu kupit pa ćeš ti voziti novu“ - prepričava nam riječ svog tadašnjeg gazde.
- Već iduću turu dao mi je novu Scaniju, priča nam Kojo i za zastane na sekundu - Teško mi je to, emotivno, kad te netko drugi podržava u tome što radiš. Vi mene možete blatiti zbog moje prošlosti, ali moje majstorske vozačke sposobnosti mi ne možete uzeti - gotovo kroz suze govori Kojo.
Burna prošlost
Nije ponosan na svoju prošlost kaže, ali što je tu je. Od nje ne može, ali i ne želi bježati. Međutim, ističe da prošlost nema veze sa sadašnjošću. Smeta ga, kaže, što ljudi pišu o njemu svašta, a da ga uopće ne poznaju. Također, ističe da svi pišu samo ružne stvari, a nitko ne gleda na njegova šoferska umijeća.
- S kolegom sam vozio turu Glina-Italija-La Manche-Marseille-Mortara-Gdanjsk. Šest i pol tisuća kilometara smo mi prošli. On je tada bio relativno mlad vozač, pa sam ga usput pokušao naučiti neke stvari. I danas me zna nazvati i reći: "Kojo, 20 puta sam tero na rampu u Francuskoj i ne mogu ga naterat" - prepričava nam Kojo njihov razgovor.
- Je…ti sunce i mobitelu, umjesto da si gledao kad sam ti pokazivao... Svi koji hoće naučiti voziti, nema glava kroz šajbu, samo na retrovizore se vozi - sa žarom u očima poučava nas poznati kradljivac.
Svi mi imamo nekih mana, pa tako i vaš mladi kolega - u šali dodajem.
- Imam i ja Mana (MAN, kamion op. a.), kad sjednem u njega, ha ha! - iste sekunde odgovara mi Kojadinović.
Samo u jednoj godini Kojo je odvezao 44 ture u Englesku. Također, dodaje i to da je u jednoj godini obišao sve zemlje u Europi, osim Rusije.
Novi poslovni izazovi
Danas kaže, živi od nekih malih razlika. Nedavno je dobio i jednokratnu pomoć od 1500 kuna. Čeka da mu vrate C i E kategoriju, što se nada da će biti već idući mjesec te se okreće novim poslovnim izazovima.
- Dogovorio sam posao u Nizozemskoj. Tamo imam rodbinu pa neću morati plaćati smještaj. Iako bih najviše volio voziti neku međunarodnu liniju, a ne cvijeće po vrtu, kao što će to biti u Nizozemskoj, izdržat ću jer se solidno plaća, ha ha, smije se Kojo.
Za čime u životu najviše žalite?
- Žao mi je što mi je mladost prošla bez veze. Mislim na vrijeme u zatvoru. Svjestan sam svoje nesvijesti. Moja generacija danas ide u mirovini, a ja imam 17 godina staža. Gdje sam ja? Tu mene nema - pomalo zamišljeno odgovora Kojo, dodavši da žali i što 1990. godine, kada je prevozio drva u Kanadi, tamo nije i ostao.
Bojite li se starosti?
A gledaj, tko će me dohraniti? Budimo realni, tko? - zabrinuto će.
Što vas osim kamiona još veseli u životu?
- Žene, ha ha ha! - kao iz topa će Kojo
Koji je najbolji kamion?
- Scania je stroj, sve ostalo su kamioni. Ona je tvrda, ali u brdu jedini koji je može pratiti je Iveco i to onaj s 480 konjskih snaga, "direktaš" motor, bez ovih kemija. 480 i 520, to ždere brdo. On ide s 27 tona šećera 90 na sat u Čagliću gore - uzbuđeno priča.
A autobus?
- Setra, to je stroj, a ostalo su samo busovi, to je barem moje mišljenje - ističe Kojo.
Ponosni Bjelovarčanin
Pored svojih vozačkih, Predrag Kojadinović voli se pohvaliti i činjenicom da je iz Bjelovara.
- Rođeni sam Bjelovarčanin i s tim se ponosim. Tko kaže da je veći Bjelovarčanin od mene, ja ću ga poljubiti tamo u registraciju, gdje nitko neće, ha ha! Kad bih imao novca, kojeg sad nažalost nemam, kupio bih svoju rodnu kuću nazad. I to iz inata, da svi vide da sam tu -odlučno će.
Velika mu je želja jednog dana imati vlastiti kamion na kojem će velikim slovima pisati Kojadinović. Također, kaže u inat, da svi vide da je uspio u životu za kraj je poručio najpoznatiji Hrvat, barem kada su kamioni i autobusi u pitanju.
Neki će Koju zbog njegovih djela osuđivati, neki će pak reći da se radi o dobrom čovjeku, no jedno je sigurno, Predrag Kojadinović, uistinu je čovjek kojeg nemamo priliku susresti baš svaki dan.