

Foto: Privatni album


















Ramona ispisuje zlatne stranice bjelovarskog sporta: ''Otvorit ću školu i podijeliti radost plesa s drugima''
Sveukupno je Ramona do sada na svojim policama skupila 41 pehar i 160 medalja, a posljednji naslov državne prvakinje osvojila je ovoga mjeseca u Zagrebu u disciplini standardnih plesova u kategoriji mladeži
Kao malena djevojčica igrala je nogomet s dečkima iz ulice, vozila bicikl, rolala se, verala po stablima, igrala skrivača i lovača s ekipom iz naselja. Plesala nije nikada, čak ni ispred TV-a, kako to klinci često znaju činiti. Bila je vrlo aktivno dijete, puno energije koju je trebalo ispravno usmjeriti. U to vrijeme nitko, pa ni njezini roditelji, nisu mogli ni sanjati da će Ramona Pečar samo nekoliko godina kasnije biti najuspješnija sportska plesačica u povijesti Bjelovara.
Nagrade i priznanja
Ova beskrajno simpatična 13-godišnja djevojčica koja ne skida osmijeh s lica, u posljednjih je šest godina, koliko trenira ovaj sport, osvojila gotovo sve što se u njemu moglo osvojiti. Pet puta bila je državna prvakinja u disciplini standardnih plesova, u disciplini latinsko-američkih plesova jednom je bila državna prvakinja, dva puta viceprvakinja države i jednom brončana te jednom državna prvakinja, dva puta viceprvakinja države i jednom brončana na državnim prvenstvima u kombinaciji 10 plesova.
Ramona medalje redovito donosi i sa međunarodnih natjecanja u organizaciji WDSF saveza (World Dance Sport Federation), krovnog saveza sportskog plesa, i u svojoj kolekciji ima 2 zlatne, 2 srebrne i 3 brončane medalje u standardnim plesovima te 2 brončane medalje u latinsko-američkim plesovima.
Međunarodni uspjesi
Krajem studenog prošle godine je na WDSF svjetskom prvenstvu u latinsko-američkim plesovima ostvarila izvrstan rezultat plasirajući se na 26. mjesto od ukupno 113 najboljih svjetskih sportašica i natjecateljica te discipline i to u starijoj dobnoj kategoriji u odnosu na kategoriju kojoj je pripadala, obzirom da se svjetska i europska prvenstva organiziraju za uzraste od 14 godina na dalje.
Za 2020. godinu primila je priznanje Sportske zajednice Grada Bjelovara, a za 2020., 2021. i 2022. godinu priznanja Bjelovarsko-bilogorske županije za postignute sportske rezultate.
Za 2024. godinu priznanje za iznimno postignuće u sportu dobila je i od Sportske zajednice Grada Koprivnice, s obzirom da od jeseni trenira u Sportskom plesnom klubu Ritam iz Koprivnice.
Prošlu godinu završila je na drugom mjestu svjetske WDSF rang liste u disciplini standardnih plesova u svojoj dobnoj kategoriji (12-13 godina) te na četvrtom mjestu u starijoj starosnoj kategoriji (14-15 godina).
Treninzi izvan Bjelovara
Sveukupno je Ramona do sada na svojim policama skupila 41 pehar i 160 medalja, a posljednji naslov državne prvakinje osvojila je ovoga mjeseca u Zagrebu u disciplini standardnih plesova u kategoriji mladeži (14-15 godina) u koju je prešla od siječnja ove godine.
Riječ je o nevjerojatnim rezultatima, posebice kada se u obzir uzme činjenica da Ramona, gotovo na dnevnoj bazi, putuje u druge gradove na treninge, a na plesu je završila slučajno.
- Prije sportskog plesa, pola godine trenirala sam atletiku i par mjeseci sam išla u rukometnu školu, no nisam se vidjela u tim sportovima. Onda smo jednoga dana u školi dobili letke s oglasom za školu plesa. S obzirom da je prijateljica iz razreda rekla da će ići, i ja sam roditeljima rekla da želim ići u plesnu školu i da ne želim ići na atletiku. Na kraju, u plesnu školu sam krenula ja, a prijateljica nije – prisjeća se Ramona. Priznaje kako je nakon otprilike mjesec i pol dana plesne škole razmišljala o tome da to nije za nju.
Skoro odustala
- Bilo mi je malo dosadno i rekla sam roditeljima da više ne želim ići. No, oni su mi rekli da ću do kraja školske godine ići u plesnu školu kada sam već to željela i izabrala, a nakon toga ćemo na jesen odlučiti koji bih još sport mogla isprobati. Na zadnjem treningu plesne škole bio je moj prvi trener sportskog plesa, koji je nakon treninga prišao mojoj mami i rekao joj da me obavezno na jesen dovedu u sportsku plesnu grupu jer u meni vidi veliki talent i potencijal. Tako sam ostala u plesu i na kraju se zaljubila u taj sport, posebice nakon što sam, samo nekoliko mjeseci nakon početka treniranja, počela osvajati prve medalje na natjecanjima - kaže Ramona.
Priznaje kako u to vrijeme, kao djevojčica od osam godina, nije ni bila svjesna o kakvim je natjecanjima riječ.
- Išli smo na puno turnira, na prvenstva, i tada još nisam sasvim shvaćala kakve rezultate postižem. No, svejedno sam se veselila svakoj medalji i svakom uspjehu – smije se naša sugovornica. Ples je tako postao njezina velika strast, velika ljubav.
Novi klub
Nakon što je četiri godine trenirala u Športskom plesnom klubu H-8 iz Bjelovara, pretprošle godine postalo je jasno da su joj za daljnji sportski rast i razvoj potrebni češći i intenzivniji treninzi. Odluka je pala na Plesni klub Takt iz Varaždina s obzirom da je to klub s velikim brojem djevojčica i djevojaka koje se uspješno bave sportskim plesom kao solo plesačice.
- Tamo mi je bilo lijepo, treneri su odlični, ekipa također, no nisam mogla imati kontinuitet redovnih treninga tijekom tjedna s obzirom da imam nastavu u dvije smjene. Zbog toga smo u dogovoru s trenerima moji roditelji i ja odlučili da prošle godine nastavim daljnji razvoj u Sportskom plesnom klubu Ritam iz Koprivnice. To se pokazalo kao izvrsna odluka, jer je SPK Ritam Koprivnica klub s odličnim uvjetima za treniranje, u klubu rade vrhunski treneri s dugogodišnjim iskustvom, organiziraju se kampovi s eminentnim stručnjacima sportskog plesa iz raznih zemalja Europe, a ono što je iznimno važno jest to da stižem na sve redovne treninge tijekom tjedna neovisno o smjeni u školi. Tako se stižem dobro pripremiti za natjecanja - kaže Ramona.
Uživanje u dvorani
Osim četiri dana redovitih grupnih treninga, Ramona dodatno individualno trenira s trenerima i samostalno trenira u Koprivnici, jednom u dva tjedna odlazi na treninge u Zagreb, a kada god se vikendima organiziraju kampovi i radionice u Zagrebu ili negdje drugdje, redovito ih polazi i to su joj, kako kaže, najdraži treninzi. U njima najviše uživa jer su, priča nam, sportaši u dvorani gotovo cijeli dan, a njoj je dvorana ispunjena plesnim prijateljima i trenerima, najdraže mjesto na kojem se može nalaziti.
K tome, prošle je godine ostvarila još jedan veliki cilj ušavši u reprezentaciju Hrvatske u standardnim i latinsko-američkim plesovima.
- S reprezentacijom imamo kampove nekoliko puta godišnje. Osim klasičnih treninga, ondje imamo predavanja nutricionista, kondicijskih trenera, psihologa i drugih stručnjaka. Oni nas uče i dodatnim stvarima koje su važne u svakom sportu pa tako i u sportskom plesu. Iako se od nas očekuje velika disciplina, primjerice kada je riječ o treniranju ili prehrani, meni to uopće ne pada teško i kod mene to nekako sve ide prirodnim tijekom. Zaista uživam u svemu što je vezano za ples, ništa mi ne predstavlja napor - kaže naša sugovornica.
Iskustvo iz Praga
Iako ni sama ne uspijeva izbrojati na koliko je natjecanja i turnira do sada bila, među najdražim nastupima joj je prošlogodišnje sudjelovanje na WDSF Open turniru u Pragu na kojem je osvojila svoj prvi WDSF Open naslov u disciplini standardnih plesova.
- WDSF turniri su natjecanja na koja stižu najbolji plesači iz čitavog svijeta. Konkurencija je uvijek velika i jaka, imala sam priliku plesati uz bok sportašicama kojima se divim. Moram priznati da sam u Pragu imala tremu kada sam vidjela sportašice s kojima sam se na plesištu srela pola godine ranije u Mallorci. No, na kraju je sve ispalo super – smije se Ramona koja je u Pragu dominirala svojim izvedbama i osvojila svoj prvi WDSF naslov na koji je jako ponosna.
Jednako tako posebno značenje za nju ima i posljednje državno prvenstvo u disciplini standardnih plesova održano ovog mjeseca.
Starija kategorija
- Prelazak u stariju starosnu kategoriju uvijek je dodatni izazov jer dolazite sportašicama koje imaju više iskustva i staža ''u nogama'', ali ja sam zaljubljena u standardne plesove i imam tu sreću da moji treneri razumiju moju ljubav prema ovoj disciplini, imaju jako puno razumijevanja za povremene oscilacije u raspoloženju koje svi sportaši imaju i uvijek znaju točno što treba reći ili učiniti da iz nas izvuku najviše i najbolje – uz osmijeh kaže Ramona.
Najveća nagrada s posljednjeg državnog prvenstva joj je, kaže, slika koja joj je ostala u glavi kada je pogledala svog glavnog trenera i vidjela njegov osmijeh te osjetila njegov ponos.
Unatoč napornom ritmu i gustom rasporedu, mlada bjelovarska plesačica kaže kako, nakon onog početnog kolebanja, nikada nije pomišljala na to da odustane od plesa.
Druženje s prijateljima
- Ništa od svega toga meni nije teško jer ples zaista volim. Isto tako, ne osjećam da propuštam nešto zbog brojnih treninga i sportskih obveza. Ja se zapravo ne razlikujem puno od svojih vršnjaka koji se ne bave sportom. I ja volim, kad imam vremena i mogućnosti, scrollati po mobitelu - smije se Ramona.
Ipak, s obzirom na obveze, ona to čini puno rjeđe od svojih vršnjaka. Priča nam kako su joj prijatelji iz škole i razreda podrška te kako joj uvijek čestitaju na uspjesima. No, s njima provodi puno manje vremena nego sa prijateljima s plesa i iz kluba.
- Mi, sportaši, se možda ne družimo toliko s vršnjacima iz škole, ali puno se družimo međusobno i provodimo puno vremena zajedno. Pritom se zabavljamo kao i sva druga djeca. Istina, naporno treniramo, nastupamo na natjecanjima, ali i zajedno putujemo i uvijek se nađe vremena za zafrkanciju i zabavu - kaže Ramona koja je trenutačno učenica sedmog razreda bjelovarske IV. osnovne škole. Iako je do kraja osnovnoškolskog obrazovanja dijeli još čitava godina, već zna kamo će u srednju.
Planovi za budućnost
- Planiram upisati Sportsku gimnaziju u Bjelovaru. Jedva čekam da se to dogodi jer ću tada konačno imati nastavu u jednoj smjeni i više vremena za treninge i natjecanja. Poznato mi je da tamošnji profesori imaju razumijevanja za obveze učenika koji se aktivno bave sportom i vjerujem da ću uz takvu potporu uspjeti uspješno odrađivati sve svoje obaveze - kaže Ramona.
Nakon srednje škole, planira upisati Kineziološki fakultet, položiti ispite za plesnog suca i, ono najvažnije, otvoriti vlastiti sportski plesni klub u Bjelovaru.
- Ne volim se hvaliti svojim uspjesima, ali svjesna sam da sam u ovih nekoliko godina postigla jako puno. Voljela bih da i druga djeca u Bjelovaru imaju priliku ostvariti nešto slično. Sigurna sam da u našem gradu ima puno djece koja se, baš poput mene nekad, traže u različitim sportovima i mislim da je važno da se u nekom pronađu. Hoće li to biti ples ili neki drugi sport, nije važno. No, mislim da trebaju imati različite mogućnosti, a ja ću im pokazati i objasniti zašto je sportski ples najljepši i najbolji sport na svijetu – uz osmijeh kaže Ramona.
Zahvalna roditeljima
Pa iako je u njezinom životu ples na prvom mjestu, mlada bjelovarska sportašica ima i druge interese i zanimanja.
- Obožavam crtati. Imam hrpu crteža, među ostalima volim crtati plesače u različitim plesnim pozicijama. Osim toga, obožavam pisati sastavke, a počela sam pisati i knjigu. O plesu, dakako. Nadam se da ću je jednoga dana i objaviti – smije se Ramona.
Zbog optimizma kojim zrači, teško je ne povjerovati da će to jednoga dana zaista ostvariti. Kao i bilo koji drugi cilj koji si ova djevojčica zacrta. Unatoč svemu što je postigla, Ramona je skromna i samozatajna. Objašnjava nam kako svega toga ne bi bilo bez podrške okoline.
- Sretna sam što imam podršku trenera, prijatelja i kolega u klubu, u školi, među prijateljima, no najsretnija sam zbog podrške koju mi pružaju moji roditelji. I oni su bili sportaši tako da imaju puno razumijevanja za ono što ja danas radim. Oni se nikada ne žale jer me moraju voziti na treninge, kampove i natjecanja i uvijek pronalaze vrijeme za mene i moj sport. Znam da im je ponekad naporno, no baš uvijek su tu za mene i od srca sam im zahvalna na tome – zaključuje Ramona.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!



